	Artur Klark, BOIJI EKI
	Preveli Mirjana i Zoran ivkovi
	
	PRVI DEO
	
	PRVI SUSRET
	OREGON, 1972.
	
	Bila je veliine omanje kue, teila je devet hiljada tona i kretala se brzinom od pedeset hiljada kilometara na as. Dok je prolazila iznad Velikog Tetonskog nacionalnog parka, jedan spretni turista fotografisao je usijanu vatrenu loptu i njen dugaki trag pare. Za manje od dva minuta prosekla je Zemljinu atmosferu i vratila se u svemir.
	Da je dolo do i najmanje promene njene orbite tokom vie milijardi godina koliko ve krui oko Sunca moglo se desiti da padne na bilo koji od velikih zemaljskih gradova... i izazove eksploziju petostruko jau od one koju je nainila bomba to je unitila Hiroimu.
	Bilo je to 10. avgusta 1972.
	
	1. IZ AFRIKE
	Kapetan Robert Sing uivao je u tim etnjama kroz umu sa svojim malim sinom Tobijem. Bila je to, razume se, pripitomljena i blaga uma, zajemeno bez opasnih ivotinja, ali predstavljala je uzbudljivu suprotnost njihovom poslednjem boravitu u arizonskoj pustinji. Kao prvo, prijalo im je to su tako blizu okeana, prema kome su svi svemirci gajili duboko usaenu empatiju. ak i ovde, na ovoj istini koja se nalazila vie od kilometra duboko u kopnu, mogao je da uje slabo huanje talasa to ih je monsun bacao na spoljanji greben.
	"ta je ono, tata?" upitao je etvorogodinjak, pokazavi prstom na malo, kosmato lice, uokvireno belim zulufima, koje je zurilo u njih kroz zastor od lia.
	"Ovaj... neka vrsta majmuna. Zato ne upita Mozak?"
	"Pitao sam. Nee da odgovori."
	Jo jedan problem, pomisli Sing. Bilo je trenutaka kada je eznuo za jednostavnim ivotom svojih predaka u pranjavim ravnicama Indije, mada je savreno dobro znao da bi mogao da ga podnese samo koju milisekundu.
	"Pokuaj ponovo, Tobi. Ponekad govori suvie brzo... Kuna centrala ti ne prepozna uvek glas. Da li si se setio da poalje sliku? Ne moe ti rei u ta gleda ako i sam to isto ne vidi."
	"Auuuh! Zaboravio sam."
	Sing pozva privatni kanal svoga sina, taman na vreme da uhvati odgovor centrale.
	"To je beli kolobus, porodica cercopithecidae..."
	"Hvala, Mozgu. Mogu li da se igram s njim?"
	"Mislim da to nije dobra ideja", urno se umea Sing. "Mogao bi da te ujede. A verovatno ima i buve. Tvoje roboigrake mnogo su lepe."
	"Nisu onako lepe kao Tigreta."
	"Ali zato nisu ni tolika napast... ak i sada kada je isdresirana za ivot u kui, hvala Bogu. Ionako je vreme da poemo kui." I da vidimo kako Frejda, dodao je u sebi, izlazi na kraj sa svojim problemima u pogledu Centrale...
	Od samog trenutka kada je Sluba nebeskog prevoza spustila kuu u Afriku, usledio je niz kvarova. Poslednji, i verovatno najozbiljniji, desio se na sistemu za recikliranje hrane. Iako su jemili da ne postoji mogunost da se pokvari, tako da je rizik od stvarnog trovanja bio astronomski mali, sinonji file-minjon imao je nekakav udan, metalan ukus. Frejda je, napravivi grimasu, predloila da se vrate na ivot iz vremena preelektronskih lovaca-sakupljaa, da spremaju hranu nad vatrom od drva. Ponekad je njen smisao za humor bio pomalo bizaran: sama pomisao da jede prirodno meso raskomadanih mrtvih ivotinja bila je, razume se, krajnje ogavna...
	"Zar ne moemo do plae?"
	Tobija, koji je najvei deo ivota proveo okruen peskom, oaravalo je more; nije uspevao jo da poveruje da na jednom mestu moe postojati toliko vode. im severnoistoni monsun popusti, otac e ga povesti do grebena i pokazati mu udesa koja su sada skrivali pobesneli talasi.
	"Da ujemo ta majka ima da nam kae."
	"Majka kae da je vreme da se obojica vratite kui. Zar ste zaboravili da nam popodne dolaze posetioci? Tobi... soba ti je u kru. Vreme je da je ti spremi... a ne da to stalno ostavlja Dorkasi."
	"Ali programirao sam je..."
	"Bez rasprave. Kui... obojica!"
	Tobijeva usta poee da se pue na dobro poznat nain. Meutim, bilo je trenutka kada je disciplina bila vanija od ljubavi: kapetan Sing podie Tobija u naruje i krenu nazad prema kui sa svojim tovarom koji se blago migoljio. Tobi je bio suvie teak da bi ga dugo nosio, ali opiranje mu je ubrzo prestalo i ocu je bilo drago to je mogao da ga pusti da nastavi na vlastiti pogon.
	Dom koji su delili Robert Sing, Frejda Kerol, njihov sin, Tobi, njegov voljeni minitigar i odabrani roboti delovao bi iznenaujue skueno kakvom posetiocu iz prethodnog veka... pre bi se moglo rei da je to bila kakva vikendica nego kua. Meutim, u ovom sluaju izgled je i te kako varao, jer je veina soba bila mnogonamenska; bilo je dovoljno izdati nareenje pa da se svaka od njih preobrati u neto drugo. Nametaj bi doiveo metamorfozu, zidovi i tavanica bi nestali i bili zamenjeni prizorima zemlje i neba... Ili ak svemira, dovoljno uverljivim da obmanu svakog osim kakvog astronauta.
	Kompleks koji se sastojao od sredinje kupole i etiri poluvaljkasta krila nije bio, Sing je to morao priznati, vrlo privlaan za gledanje i delovao je sasvim neprikladno na ovoj istini u dungli. Ali savreno mu je odgovarao opis 'Maina u kojoj se ivi'; Sing je proveo gotovo ceo odrasli deo ivota u takvim mainama, esto pri nultoj gravitaciji. On se ne bi oseao prijatno ni u kakvom drugom okruenju.
	Prednja vrata su se smotala navie i prema njima je suknula zlatasta izmaglica. Tobi je rairenih ruku potrao da pozdravi Tigretu.
	Ali nikada se nisu sreli; jer ovo je bila stvarnost od pre trideset godina koja se odigrala na mestu udaljenom pola milijarde kilometara.
	
	2. SUSRET SA KALI
	Kada se neuralni plejbek okonao, zvuk, vienje, miris nepoznatog cvea i neni dodir vetra na njegovoj koi mlaoj nekoliko desetina godina namah su iileli i kapetan Sing se ponovo obreo u kabini na svemirskom tegljau Golijat, dok su Tobi i njegova majka ostali na svetu koji on nikada vie nee moi da poseti. Godine provedene u svemiru... i zanemarivanje obaveznih vebi pri nultoj gravitaciji... toliko su ga oslabili da je sada mogao da hoda samo na Mesecu i Marsu. Gravitacija ga je izgnala sa planete na kojoj je roen.
	"Jo jedan sat do susreta, kapetane", izgovorio je tih, ali uporan glas; bio je to David, kako je neizbeno nazvan centralni brodski kompjuter. "Aktivno stanje po vaem zahtevu. Vreme je da odloite memnoipove i da se vratite u stvarni svet."
	Golijatov zapovednik osetio je kako ga preplavljuje talas tuge kada se poslednja slika iz izgubljene prolosti rastoila u bezoblinu, uzavrelu izmaglicu bele buke. Prebrzi prelazak iz jedne u drugu stvarnost predstavljao je dobar recept za izofreniju, tako da je kapetan Sing uvek ublaavao ok najprijatnijim zvukom za koji je znao... zvukom talasa koji neno zapljuskuju plau, uz glasanje galebova u daljini. Bilo je to jo jedno seanje na ivot koji je izgubio i na mirnu prolost koju je sada zamenila uasavajua stvarnost.
	Jo nekoliko trenutaka odloio je suoavanje sa stranom odgovornou. Zatim je uzdahnuo i skinuo neuronsku ulaznu kapu koja mu je sasvim prianjala uz glavu. Poput svih svemiraca, kapetan Sing je pripadao koli 'elavost je divna', ako ni zbog ega drugog ono stoga to je kosa predstavljala silnu gnjavau pri nultoj gravitaciji. Istoriari jo nisu mogli da se pomire sa injenicom da je jedan izum, 'prenosivi mozak', <'Brainman' - kovanica nastala po uzoru na 'Walkman'; prim. prev.> uspeo da izmeni izgled ljudskog roda za samo jednu deceniju... i izdigne drevnu umetnost pravljenja perika do statusa jedne od glavnih industrijskih grana.
	"Kapetane", oglasi se David. "Znam da ste tu. Ili elite da ja preuzmem?"
	Bila je to stara ala nadahnuta svim onim suludim kompjuterima iz romana i filmova ranog elektronskog doba. David je posedovao iznenaujue dobar smisao za humor: uostalom, uivao je status legalne osobe (neljudsko bie) - to jest, potpadao je pod uveni Stoti Amandman... i posedovao je... ili prevazilazio... gotovo sve osobine svojih tvoraca. Meutim, postojale su itave senzorne i emocionalne oblasti u koje nije mogao da zae. Nisu smatrali za potrebno da ga opskrbe ulima mirisa i ukusa, mada to ne bi bilo teko uiniti. I svi njegovi pokuaji da pria bezobrazne viceve ve na poetku bi propali, tako da je ubrzo napustio taj anr.
	"U redu je, Davide", odvrati kapetan. "I dalje ja upravljam." Skinuo je masku sa oiju, otro suze koje su se nekako nagomilale i nevoljno se okrenuo prema osmatrakom prozoru. A tamo, u prostoru ispred njega, poivala je Kali.
	Izgledala je krajnje bezopasno... samo jedan u nizu malih asteroida, iji je oblik u toj meri podseao na kikiriki da je slinost delovala gotovo komino. Nekoliko velikih kratera nastalih prilikom sudara, kao i na stotine siunih, nasumce je bilo ratrkano po njenoj povrini crnoj kao ugalj. Nije bilo nikakvih vizuelnih nagovetaja na osnovu kojih bi mogle da joj se naslute razmere, ali Sing je njene dimenzije znao napamet: maksimalana duina 1295 metara, najmanja irina 656 metara; Kali bi se veoma lako uklopila u mnoge gradske parkove.
	Nikakvo udo to jo i sada pretean deo oveanstva i dalje ne moe da poveruje da ona predstavlja orue sudnjeg dana. Ili, kako su je hrilamski fundamentalisti nazvali, 'Boiji eki'.
	
	esto je isticano da je kao uzor za komandni most na Golijatu posluio onaj sa svemirskog broda Enterprajz: posle veka i po, Zvezdane staze i dalje su, s vremena na vreme, s ljubavlju oivljavane. Predstavljale su podsetnik na prostoduni osvit svemirskog ere, kada su ljudi snevali da e moi da prkose zakonima fizike i jure po Vaseljeni bre od same svetlosti. Meutim, nije pronaen nikakav nain da se prekorai ta brzinska granica koju je utvrdio Ajntajn... i mada je dokazano da postoje 'crvotoine u svemiru', nita, makar bilo i veliine atomskog jezgra, nije moglo da proe kroz njih. Uprkos tome, san o stvarnom osvajanju meuzvezdanih preica nije sasvim zgasnuo.
	Kali je ispunila glavni osmatraki ekran. Nije bilo potrebno nikakvo uveanje, jer je Golijat poivao svega dve stotine metara iznad njene drevne, oroavele povrine. Ona je sada, prvi put tokom svog postojanja, dobila posetioce.
	Mada je zapovednikova povlastica bila da prvi kroi na svaki devianski svet, kapetan Sing odredio je za sputanje tri druga lana posade koji su imali vie iskustva u vanbrodskim delatnostima. Nije eleo da gubi vreme: veliki deo ljudske rase gledao ih je i ekao na presudu koja e odluiti o sudbini Zemlje.
	Nemogue je hodati po manjim asteroidima; gravitacija je tako slaba da nepaljivi istraiva lako moe postii drugu kosmiku brzinu i nai se na nezavisnoj orbiti. Zbog toga je jedan lan kontaktnog tima nosio vrsto odelo na samostalni pogon opremljeno spoljanjim rukama za hvatanje. Ostala dvojica vozila su se na malim svemirskim sankama koje su se lako mogle pobrkati sa onima to su se koristile na Arktiku.
	Kapetan Sing i dvanaest oficira koji su se okupili oko njega na komandnom mostu Golijata nisu gnjavili ekipu koja se otisnula na asteroid nepotrebnim pitanjima ili savetima; uinili bi to samo u sluaju opasnosti.
	Sanke su dodirnule vrh jedne krupne gromade, nekoliko puta vee od nih samih, podigavi pri tom upeatljiv oblak praine.
	"Spustili smo se, Golijate! Vidim golu stenu. Da bacimo sidro?"
	"ini mi se da mesto nije nita loije od ostalih. Samo napred."
	"Builica ukljuena... izgleda da lako prodire... zar ne bi bilo divno da nabasamo na naftu?"
	Na mostu se zaulo nekoliko priguenih uzdaha. Ovakve glupe ale sluile su da smanji napetost i Sing ih je podsticao. Od trenutka susreta dolo je do izvesne promene u moralu posade, raspoloenje je nepredvidljivo osciliralo izmeu zlovolje i mladalake razdraganosti... 'zvidukanje pored groblja' kako je to privatno nazivala brodska lekarka. Ve je bila prepisala sredstva za smirenje u jednom blagom sluaju manijakalno-depresivnih simptoma. A bie sve gore tokom nedelja i meseci koji su pred njima.
	"Antena postavljena... ukljuujemo radio-far... kakvi su signali?"
	"Glasni i jasni."
	"Dobro. Sada Kali vie nee moi da se sakrije."
	Razume se, nije postojala ni najmanja mogunost da izgube Kali... to je bio est sluaj u prolosti sa asteroidima na koje se nije budno motrilo. Nijedna orbita nikada nije bila kompjuterski izraena sa veom panjom, ali i dalje je postojala izvesna neizvesnost. Jo nije sasvim bila iskljuena mogunost da Boiji eki promai nakovanj.
	Sada su dinovski radio-teleskopi na Zemlji i tamnoj strani Meseca ekali da prime impulse ukljuenog radio-fara, podeeni na hiljaditi deo milionitog dela milionitog dela jedne sekunde. Proteie vie od dvadeset minuta pre nego to oni stignu na svoje odredite, stvorivi nevidljiv merni tap koji e odrediti Kalinu putanju do u centimetre.
	Nekoliko sekundi kasnije, kompjuteri 'Svemirskog uvara' izreie svoju presudu: ivot ili smrt. Ali proteie skoro ceo sat pre nego to vest stigne nazad do Golijata.
	Poelo je prvo razdoblje ekanja.
	
	DRUGI SUSRET
	TUNGUZIJA, SIBIR, 1908.
	
	Kosmiki ledeni breg stigao je iz pravca Sunca, tako da ga niko nije video kako se pribliava sve dok nebo nije eksplodiralo. Nekoliko sekundi kasnije, udarni talas sravnio je sa zemljom dve hiljade kvadratnih kilometara borove ume i najbuniji zvuk od erupcije Krakataua stao je da krui svetom.
	Da je kritini deo komete zakasnio samo dva sata na svom putovanju dugom vekovima, udar od deset megatona zbrisao bi Moskvu i izmenio tok istorije.
	Bilo je to 30. juna 1908.
	
	SVEMIRSKI UVAR
	'Svemirski uvar' predstavljao je jedan od poslednjih projekata legendarne NASA-e, tamo pri kraju dvadesetog veka. Poetni cilj bio je krajnje skroman: da se izvri to je mogue podrobnije osmatranje asteroida i kometa koje seku putanju Zemlje i da se utvrdi da li koji od njih predstavlja moguu pretnju. Naziv projekta... uzet iz jednog mranog naunofantastinog romana iz dvadesetog veka... mogao je zavesti; kritiari su voleli da istiu kako bi 'Svemirska straa' ili 'Svemirsko upozorenje' bili mnogo primereniji.
	Kako je ukupni budet retko kad prekoraivao sumu od deset miliona dolara godinje, mrea teleskopa koja je pokrivala ceo svet - ijom su glavninom upravljali veti amateri - postavljena je do dve hiljadite godine. ezdeset jednu godinu kasnije, spektakularni povratak Halejeve komete doveo je do poveanja fonda, a velika vatrena lopta iz 2079. - koja je sreom pala usred Atlantika - pribavila je 'Svemirskom uvaru' dodatni presti. Do kraja veka locirano je vie od milion asteroida i verovalo se da je obavljeno preko devedeset posto osmatranja. Meutim, ono e morati da bude nastavljeno u nedogled: uvek je postojala mogunost da iz nepoznatih spoljnih prostranstava Sunevog sistema dojuri kakav nezvani gost.
	Kao to je to uinila Kali krajem 2109. kada se sjurila u pravcu Sunca, presekavi orbitu Saturna.
	
	3. KAMENJE SA NEBA
	"Ovde, u Beloj Kui, nije bilo okupljeno toliko nadarenih ljudi jo od vremena kada je Tomas Deferson tu sam obedovao."
	
	Predsednik Don Kenedi u obraanju delegaciji naunika Sjedinjenih Drava.
	
	"Pre bih poverovao da su dvojica profesora Jenkija slagala nego da kamenje moe da pada sa neba."
	
	Izjava predsednika Tomasa Defersona poto je sasluao izvetaj o padu meteorita u Novoj Engleskoj.
	
	"Meteoriti ne padaju na Zemlju. Oni padaju na Sunce... a Zemlja im se samo isprei na putu."
	
	Don V. Kembel
	
	U drevnom svetu bilo je dobro znano da kamenje zaista moe da pada sa neba, mada je verovatno dolazilo do neslaganja oko toga koji od bogova ga je ispustio. I ne samo kemenje, ve i veoma cenjeni metal - gvoe. Pre pronalaska zopljenja metala, meteoriti su predstavljali osnovni izvor ovog vrednog elementa: nije stoga udo da su oni postali sveti i da su esto idolopokloniki tovani.
	Meutim, prosvetljeniji mislioci osamnaestog veka, 'Doba Razuma', nisu verovali u takve praznoverne gluposti. Tako je, Francuska akademija nauka izdala rezoluciju u kojoj je objasnila da su meteoriti potpuno zemaljskog porekla. Ako se dogodi da dou sa neba, to je zato to predstavljaju proizvod munja - sasvim razumljiva pogreka. I tako su kustosi evropskih muzeja pobacali bezvredno kamenje koje su njihovi neuki preci strpljivo sakupljali.
	Igrom jedne od najvelianstvenijih ironija u istoriji nauke, samo nekoliko godina po izdavanju proglasa Francuske akademije veliki roj meteorita pao je nekoliko kilometara od Pariza u prisustvu sasvim pouzdanih svedoka. Akademija je morala urno da izda opoziv.
	Meutim, veliina i potencijalna vanost meteorita nije bila shvaena sve do osvita svemirske ere. Decenijama su naunici dovodili u sumnju - pa ak i poricali - da su meteoriti odgovorni za bilo koju veu formaciju na Zemlji. Gotovo je neverovatno, ali pojedini geolozi i dalje su verovali, kada smo ve dobrano zakoraili u dvadeseti vek, da je uveni 'Meteorski krater' u Arizoni pogreno nazvan... tvrdili su da je vulkanskog porekla! Tek kada su svemirske sonde pokazale da su Mesec i veina manjih tela u Sunevom sistemu bili izloeni kosmikom bombardovanju vekovima, rasprava je konano okonana.
	im su poeli da ih trae - naroito uz pomo kamera postavljenih na orbitu - geolozi su stali posvuda da pronalaze kratere nastale od udaraca meteorita. Razlog zato nisu bili mnogo ei sada je postao sasvim jasan: sve one nastale u davnini unitile su meteoroloke prilike. A pojedini su bili u toliko ogromni da se naprosto nisu mogli videti sa tla, pa ak ni iz vazduha: njihova veliina mogla je biti obuhvaena samo iz svemira.
	Sve je to bilo krajnje zanimljivo geolozima, ali suvie daleko od svakodnevnih zbivanja da bi uzbudilo iru javnost. A onda je, zahvaljujui dobitniku Nobelove nagrade Luisu Alvarezu i njegovom sinu Volteru, minorna nauka o meteoritima iznenada izbila u prvi plan.
	Iznenadni - bar na astronomskoj vremenskoj skali - nestanak velikih dinosaurusa, poto su vladali Zemljom vie od sto miliona godina, oduvek je predstavljao jednu od najveih tajni. Ponuena su mnoga objanjenja, neka uverljiva, a neka, iskreno reeno, smena. Najjednostavniji i najoigledniji odgovor glasio je: promena klime - i on je nadahnuo jedno od klasinih umetnikih dela - velianstvenu sekvencu 'Proleni obred' u remek-delu Volta Diznija Fantazija.
	Meutim, to objanjenje nije bilo zadovoljavajue jer je nametalo vie pitanja nego to je prualo odgovora. Ako se klima promenila - ta je uzrokovalo tu promenu? Bilo je toliko teorija, od kojih nijedna nije izgledala ba mnogo uverljiva, da su naunici poeli da trae odgovor na drugom mestu.
	Godine 1980. Luis i Volter Alvarez su, istraujui geoloke nalaze, objavili da su konano reili staru tajnu. U jednom uskom sloju stene, koji je obeleavao granicu izmeu doba krede i tercijera, pronali su dokaze o globalnoj katastrofi.
	Dinosaurusi su bili pobijeni: a znali su i ta ih je pobilo.
	
	TREI SUSRET
	MEKSIKI ZALIV PRE 65.000.000 GODINA
	
	Pristigla je pravo odozgo, probivi rupu irine deset kilometara kroz atmosferu i izazvavi tako visoku temperaturu da je i sam vazduh poeo da gori. Kada je udarila o tle, stena se pretvorila u teno stanje i stala da se iri u talasima visokim poput planine; ohladila se tek kada je napravila krater prenika dve stotine kilometara.
	To je bio tek poetak nesree: a onda je nastala prava tragedija.
	Nitro-oksidi padali su iz vazduha u obliku kie, pretvorivi more u kiselinu. Oblaci ai iz spaljenih uma zatamnili su nebo, skrivajui mesecima Sunce. Temperatura je irom sveta naglo opala, pobivi veinu biljaka i ivotinja koje su preivele samu prvobitnu kataklizmu. Mada e izvesne vrste nastaviti da ivotare jo milenijumima, vladavina velikih reptila bila je okonana.
	asovnik evolucije bio je ponovo podeen; otpoelo je odbrojavanje za pojavu oveka.
	Bilo je to otprilike pre 65.000.000 godina.
	
	4. SMRTNA PRESUDA
	"Kada bi na trenutak posedovao inteligenciju koja bi bila u stanju da shvati sve sile koje pokreu prirodu - inteligenciju dovoljno neizmernu da podvrgne te podatke analizi - ona bi jednom formulom obuhvatila kretanja kako najveih tela u Vaseljeni tako i najlakeg atoma; za nju, nita ne bi bilo neizvesno i budunost bi se, isto kao i prolost, rasprostrla pred njenim oima."
	
	Pjer-Simon d Laplas, 1814.
	
	Robert Sing nije imao mnogo strpljenja za filozofske spekulacije, ali kada se prvi put sreo sa reima velikog francuskog matematiara u jednom udbeniku iz astronomije, iskusio je neto slino uasu. Koliko god neverovatna bila 'inteligencija dovoljno neizmerna', sama zamisao o njenom moguem postojanju bila je zastraujua. Da nije 'slobodna volja', koju je Sing voleo da zamilja da poseduje, predstavljala tek opsenu, poto je svaki njegov in mogao biti unapred odreen, bar u naelu?
	Veoma mu je laknulo kada je saznao kako je laplasovsku nonu moru odagnao razvoj teorije haosa krajem dvadesetog veka.
	Tada se shvatilo da se ak ni budunost jednog jedinog atoma - a kamoli cele Vaseljene - ne moe predvideti sa savrenom tanou. Da bi se to postiglo, bilo bi potrebno da njegovo poetno mesto i brzina budu poznati do u tanine. Svaka pogreka na milionitom, milijarditom ili centilionitom decimalnom mestu na kraju bi toliko narasla da stvarnost i teorija ne bi uopte liile jedna na drugu.
	Ipak bi se izvesni dogaaji mogli predvideti sa potpunom izvesnou, bar tokom razdoblja koja su duga prema ljudskim merilima. Kretanje planeta pod uticajem gravitacionog polja Sunca - i njihovim vlastitim - predstavljalo je klasian primer u tom smislu, kome je Laplas posveivao svoj genije kada nije vodio filozofske rasprave sa Napoleonom. Iako nije mogue jemiti dugoronu postojanost Sunevog sistema, poloaji planeta mogli bi se izraunati desetinama hiljada godina u budunost, uz zanemarljiva mogua odstupanja.
	Kalinu budunost bilo je potrebno znati samo nekoliko meseci unapred, a dopustiva greka iznosila je duinu prenika Zemlje. Sada kada je radio-far postavljen na asteroid omoguio da njegova putanja bude pomou kompjutera odreena sa potrebnom tanou, nije vie bilo mesta za neizvesnot - ni nadu...
	Ne bi se moglo rei da je Robert Sing ijednog trenutka dozvolio da ga nada ponese. Poruka koju mu je saoptio David, im je stigla putem uskog infracrvenog snopa sa lunarne relejne stanice, bila je upravo onakva kakvu je oekivao.
	"Kompjuteri 'Svemirskog uvara' javljaju da e Kali udariti u Zemlju kroz 241 dan 13 asova i 5 minuta, plus ili minus dvadeset minuta. Mesto sudara jo se odreuje: verovatno oblast Pacifika."
	Znai, Kali e pasti u okean; to, svejedno, nee ba nimalo umanjiti razmere globalne katastrofe. Moe je ak i uiniti gorom, kada talas visok itav kilometar poisti sve do podnoja Himalaja.
	"Potvrdio sam prijem", ree David. "Stie jo jedna poruka."
	"Znam."
	Nije moglo proi vie od minuta, ali inilo se kao da protie venost.
	"Kontrola 'Svemirskog uvara' Golijatu. Ovlaeni ste da smesta zaponete operaciju 'Atlas'."
	
	5. ATLAS
	Zadatak mitskog Atlasa bio je da sprei nebesa da se survaju na Zemlju. Zadatak pogonskog modula Atlas koji je Golijat nosio bio je mnogo jednostavniji. Trebalo je samo da zadri jedan veoma mali deo neba.
	Montiran na Deimosu, spoljanjem satelitu Marsa, Atlas je predstavljao tek neto vie od kompleta raketnih motora pridodatih pogonskim rezervoarima u kojima se nalazilo dve stotine hiljada tona tenog vodonika. Iako je fuzioni pogon stvarao manji potisak od primitivne rakete koja je ponela Jurija Gagarina u svemir, bio je u stanju da neprekidno dejstvuje ne pukim minutima, ve nedeljama. No, ak i tada, njegov uinak na telo Kaline veliine bie zanemarljiv - izazvae promenu brzine od svega nekoliko centimetara u sekundi. Ali i to e biti dovoljno ako sve proe dobro.
	Prava je teta to ljudi koji su se toliko borili za projekat 'Atlas' - i protiv njega - nikada nee saznati kakav je bio ishod njihovih nastojanja.
	
	6. SENATOR
	Senator Dord Ledston (nezavistan, Z. Amerika) dozvoljavao je sebi jednu javnu ekscentrinost i, veselo je priznavao, jedan tajni porok. Uvek je nosio masivne naoari sa kotanim ramom (razume se, nefunkcionalne), jer su imale zastraujui uinak na svedoke koji nisu eleli da sarauju, a od kojih je tek nekolicina imala prilike da se sretne sa jednom takvom novinom u ovom veku trenutne laserske one hirurgije.
	Njegov 'tajni porok' - savreno dobro poznat svima - bilo je pucanje iz puke na standardnom olimpijskom strelitu postavljenom u hodnicima odavno naputenog raketnog silosa blizu planine ejen. Jo od demilitarizacije planete Zemlje, na takve delatnosti gledano je s neodobravanjem, iako nisu bile zabranjene.
	Senator je odobravao rezoluciju Ujedinjenih Nacija, koja je doneta zbog masovnog ubijanja u dvadesetom veku i koja je zabranjivala kako dravama tako i pojedincima posedovanje bilo kog oruja koje je moglo da povredi vie od jedne jedine osobe u koju je upereno. Ipak je s prezirom odbacivao uveni slogan 'Svetskog Spasioca': 'Puke su potapalice impotentnih.'
	"To ne vai za mene", odvratio je on za vreme jednog od svojih bezbrojnih intervjua. (Ljudi iz medija su ga voleli.) "Imam dvoje dece, a imao bih ih desetoro kada bi to zakon dozvoljavao. Ne stidim se da priznam da volim dobru puku - to je umetniko delo. Kada povuete okida i vidite da ste pogodili sam centar mete - e pa, nema oseanja slinog tome. A ako je streljaka vetina zamena za seks, spreman sam za oboje."
	Meutim, lov je bio neto kod ega se senator zaustavljao.
	"Razume se, to je bilo u redu u vreme kada se nije moglo na drugi nain doi do mesa - ali ubijati ivotinje koje ne mogu da se brane sporta radi - to je zaista bolesno! Jednom sam to uinio, jo kao dete. Veverica - sreom nije bila zatiena vrsta - dotrala je na na travnjak i ja nisam mogao da odolim... Tata me je izgrdio, ali to nije bilo potrebno. Nikada neu zaboraviti nered koji je moj metak napravio."
	Senator Ledstoun sasvim sigurno se nije pretvarao; izgleda da im je to bilo u porodici. Njegova baka bila je porunik u miliciji Beverli Hilsa, koja je predstavljala strah i trepet i iji su okraji sa paravojnim formacijama iz Los Anelesa posluili za beskrajne psihodrame u svim medijima od staromodnog baleta do memnoipova. A njegov deda bio je jedan od najozloglaenijih krijumara alkoholnih pia i cigareta iz dvadeset prvog veka. Pre no to je ubijen u pucnjavi sa kanadskim medipolicajcima za vreme genijalnog pokuaja da prokrijumari kilotonu duvana uz Nijagarine vodopade, utvreno je da je 'Dimljivi' Ledstoun bio odgovoran za smrt bar dvadeset miliona dua.
	Ledstonun se nimalo nije oseao krivim zbog svog dede, ija je senzocionalna smrt dovela do ukidanja treeg i najubistvenijeg pokuaja bivih SAD da uvede prohibiciju. Tvrdio je da odgovornim odraslim jedinkama treba dozvoliti da izvre samoubistvo na koji god nain to ele - pomou alkohola, kokaina ili ak duvana - pod uslovom da ne ubijaju nevine posmatrae dok to ine. Nema sumnje da mu je deda bio svetac u poreenju sa reklamnim magnatima koji su, do trenutka kada njihovi dobro plaeni advokati vie nisu mogli da ih spasu zatvora, uspeli da na pogubno zavisnost navedu znatan deo ljudske vrste.
	Komonvelt Amerikih Drava i dalje je odravao glavnu skuptinu u Vaingtonu, u okruenju koje bi trebalo da je sasvim blisko pokolenjima gledalaca - mada bi svakog roenog u dvadesetom veku krajnje zbunile procedure i naini oslovljavanja. Pa ipak, mnogi odbori i pododbori i dalje su zadrali svoja prvobitna imena, jer je veina administrativnih problema vena.
	Kao predsedavajui odbora za dotacije senator KAD, Ledstoun se prvi upoznao sa drugom fazom 'Svemirskog uvara' - i pobesneo. Tano da je svetska ekonomija bila u dobrom stanju; od sloma komunizma i kapitalizma - do kojih je dolo pre toliko vremena da se inilo kao da su se oba dogaaja odigrala istovremeno - vetom primenom teorije haosa od strane matematiara Svetske Banke prekinut je stari ciklus uspeha i padova i spreena (bar do sada) 'konana depresija' koju su predviali mnogi pesimisti. Pa ipak, senator je tvrdio da bi se taj novac mogao mnogo bolje utroiti na terra firma - naroito na njegov omiljeni projekat, rekonstrukciju onoga to je ostalo od Kaliformije posle superzemljotresa.
	Kada je Ledstoun dva puta stavio veto na predlog da se sredstva daju za drugu fazu 'Svemirskog uvara', svi su se sloili da niko na Zemlji nee uspeti da ga natera da promeni miljenje. Nisu raunali na neke sa Marsa.
	
	7. NAUNIK
	Crvena planeta nije bila vie tako crvena, iako proces ozelenjavanja jedva da je i poeo. Usredsreenima na probleme preivljavanja, kolonistima (mrzeli su tu re i ve su ponosno govorili 'mi Marsovci') nije preostajalo mnogo energije za umetnost ili nauku. Ali munja genija ne bira gde e da udari, tako da je najvei teorijski fiziar toga veka bio roen pod mehurastim kupolama luke Louel.
	Karlos Mendoza je, ba kao i Ajntajn, sa kojim su ga esto poredili, bio odlian muziar; bio je vlasnik jedinog saksofona na Marsu i veti izvoa na tom drevnom instrumentu. Takoe je posedovao Ajntajnovu samopotcenjujuu duhovitost: kada su mu se predvianja vezana za gravitacioni talas dramatino potvrdila, njegov jedini komentar glasio je: "E pa, to obesnauje petu verziju teorije o Velikom Prasku' - bar do srede."
	Karlos je mogao da primi Nobelovu nagradu na Marsu, kao to su svi oekivali da e uiniti. Meutim, on je voleo iznenaenja i neslane ale: i tako se pojavio u Stokholmu nalik na kakvog viteza u oklopu visoke tehnologije - to jest, u jednom od egzoskeleta na struju usavrenih za paraplegiare. Uz ovu mehaniku pomo mogao je da dejstvuje gotovo sasvim normalno u okruenju koje bi ga inae brzo ubilo.
	Ne treba ni rei da je Karlos, po okonanju ceremonije, bio bombardovan pozivima na naune i drutvene skupove. Meu malim brojem onih koje je mogao da prihvati, bilo je pojavljivanje pred odborom za dotacije KAD na koji je ostavio nezaboravni utisak:
	
	SENATOR LEDSTOUN: Profesore Mendoza - da li ste uli za Pilence?
	PROFESOR MENDOZA: Bojim se da nisam, gospodine predsednie.
	SENATOR LEDSTOUN: To je lik iz jedne bajke koji je trao unaokolo, viui: 'Pada nebo! Pada nebo!' Podsea me na neke vae kolege - voleo bih da ujem vae poglede o Projektu 'Svemirski uvar' - ubeen sam da znate o emu govorim.
	PROFESOR MENDOZA: Svakako da znam, gospodine predsednie. ivim na svetu koji jo nosi oiljke od hiljada sudara sa meteorima - neki od njih su stotinama kilometara iroki. Nekada su isto tako esti bili i na Zemlji, ali vetar i kia - neto ega jo nema na Marsu, mada radimo na tome! - sasvim su ih izravnali. Dodue, jo imate jedan nedirnuti primer, u Arizoni.
	SENATOR LEDSTOUN: Znam... znam... ljudi iz 'Svemirskog uvara' stalno ukazuju na meteorski krater. Koliko bi ozbiljno trebalo da shvatimo njihova upozorenja?
	PROFESOR MENDOZA: Vrlo ozbiljno, gospodine predsednie. Ranije ili kasnije mora doi do novog velikog sudara. To nije moje polje, ali proveriu statistike za vas.
	SENATOR LEDSTOUN: Davim se u statistikama - ali voleo bih da ujem vae cenjeno miljenje. Zahvalan sam vam na tome to ste prihvatili poziv u tako kratkom roku, naroito sada kada imate zakazan sastanak sa predsednikom Vindzorom kroz nekoliko asova.
	PROFESOR MENDOZA: Hvala vam, gospodine predsednie.
	
	Mladi naunik ostavio je dubok utisak na senatora Ledstouna, pa ga je ak i oduevio, ali ne i ubedio; da promeni miljenje nije ga naterala nikakva logika. Jer Karlos Mendoza nikada nije stigao na onaj sastanak u Bekingemsku palatu. Na putu za London nastradao je usled bizarnog nesrenog sluaja; pokvario mu se kontrolni sistem egzoskeleta.
	Ledstoun je istog asa prestao da se protivi 'Svemirskom uvaru' i dao je svoj glas za dodelu sredstava za narednu fazu. Pod starost je rekao jednom svom pomoniku: 'Kau mi da emo uskoro biti u stanju da izvadimo Mendozin mozak iz onog rezervoara sa tenim azotom i da emo moi da razgovaramo s njim putem kompjuterskog interfejsa. Pitam se o emu li je razmiljao sve ove godine...'
	
	DRUGI DEO
	
	8. SLUAJ I NUNOST
	Ova pria se priala po irakim bazarima vekovima i zaista je veoma tuna: stoga se nemojte smejati.
	Abdul Hasan bio je uveni izraiva tepiha za vreme vladavine Velikog Kalifa koji se veoma divio njegovom umeu. Ali jednog dana, dok je pokazivao svoju robu na Dvoru, dogodilo se neto strano.
	Kada se Abdul duboko naklonio pred Harunom al Raidom, ispustio je vetar.
	Te je noi izraiva tepiha zatvorio radnju, natovario najdragoceniju robu na jednu jedinu kamilu i napustio Bagdad. Godinama je lutao, menjajui ime, ali ne i zanimanje, po Siriji, Persiji i Iraku. Obogatio se, ali nikada nije prestao da ezne za voljenim rodnim gradom.
	Kada je ostario, pomislio je da su sigurno ve svi zaboravili njegovu sramotu i da bezbedno moe da se vrati kui. Sputala se no kada su se minareti Bagdada pojavili na vidiku, pa je odluio da otpoine u jednom svratitu pre nego to ujutro ue u grad.
	Krmar je bio priljiv i prijateljski raspoloen, pa ga je Abdul oduevljeno zamolio da mu ispria ta se sve dogaalo za vreme njegovog dugog odsustva. Obojica su se smejala jednom od dvorskih skandala kada je Abdul uzgred upitao: ' Kada se to dogodilo?'
	Krmar je zastao da razmisli, a onda se poeao po glavi.
	'Nisam ba siguran', ree on, 'ali bilo je to otprilike pet godina poto je Abdul Hasan prdnuo.'
	I tako se izraiva tepiha nikada nije vratio u Bagdad.
	
	Najbeznaajniji dogaaji mogu, u trenu, potpuno da izmene ovekov ivot. A esto nije mogue, ak ni na kraju, rei da li je promena bila nabolje ili nagore. Ko zna: moda je Abdulu ono to je uinio protiv svoje volje spaslo ivot. Da je ostao u Bagdadu, mogao je postati rtva nekog ubice - ili, to je mnogo gore, pasti u kalifovu nemilost i, shodno tome, navui sebi za vrat njegove spretne izvrioce smrtne kazne.
	Kada je dvadeset petogodinji kadet Robert Sing poeo da pohaa poslednji semestar u Institutu Aristarh za svemirsku tehnologiju - inae poznatom kao Ari Teh - nasmejao bi se da je iko rekao kako e uskoro uestvovati na olimpijadi. Poput svih koji su iveli na Mesecu, pobono je radio vebe pod visokom gravitacijom u centrifugi Ari Teha. Iako su vebe bile dosadne, to vreme nije bilo sasvim protraeno, jer je njegov pretean deo provodio ukljuen u programe uenja.
	A onda ga je, jednoga dana, dekan Inenjerskog fakulteta pozvao u svoju kancelariju; bilo je to toliko neuobiajeno da bi zabrinulo svakog apsolventa. Ali izgleda da je dekan bio dobro raspoloen, tako da se Sing opustio.
	"Gospodine Sing - va akademski dosje je zadovoljavajui, mada ne i blistav. Ali ne elim s vama da razgovaram o tome.
	Moda niste svesni te injenice, ali sudei prema medicinskim kompjuterskim izvetajima, imate neobino dobar odnos izmeu mase i energije. Zato bismo eleli da ponete da trenirate za predstojeu olimpijadu.'
	Sing je bio zapanjen i ne ba zadovoljan. Prva njegova pomisao bila je: 'Gde da naem vremena za to?' Ali gotovo istog trena jedna druga misao proletela mu je umom. Moda bi mu progledali kroz prste zbog svih nedostataka u akademskom dosjeu ako bi uspeo da ih kompenzira sportskim uspesima. To je imalo svoju dugu i asnu tradiciju.
	"Hvala, gospodine - krajnje sam polaskan. Pretpostavljam da u morati da se preselim u Astrokupolu."
	Tri kilometra irok krov iznad kratera u blizini istonog zida Platona pokrivao je najvei pojedinani vazduni prostor na Mesecu i postao je popularno mesto za letove na ljudski pogon. Ve godinama vodili su se razgovori o tome da to postane olimpijska disciplina, meutim MOK nikako nije mogao da odlui da li bi uesnici trebalo da koriste krila ili propelere. Singu bi odgovaralo i jedno i drugo - probao je oboje, nakratko, za vreme posete kompleksu Astrokupole.
	Ali ekalo ga je jo jedno iznenaenje.
	"Neete leteti, gospodine Sing. Traete. Na otvorenom. Verovatno preko Sinus Iriduma."
	
	Frejda Kerol bila je na Mesecu svega nekoliko nedelja i poto je dra novoga izbledela, poelela je da se vrati na Zemlju.
	Kao prvo, nikako nije mogla da se navikne na gravitaciju od jedne estine atmosfere. Pojedini posetioci nikada se ne bi navikli na to - ili su skakutali poput kengura, povremeno udarajui o tavanicu i slabo napredujui, ili su se oprezno vukli, zastajui izmeu koraka pre nego to bi napravili sledei. Nije udo to ih je lokani ivalj nazivao 'zemaljski crvi'.
	Frejda je bila student geologije i Mesec ju je i sa tog stanovita razoarao. Oh, imao je on geologiju - to jest, selenologiju - dovoljnu za stotinu ivota. Meutim, bilo je teko dopreti do zanimljivih delia Meseca; niste mogli da lutate unaokolo sa ekiem i depnim spektrometrom mase kao na Zemlji, ve ste morali da navuete skafander (koji je Frejda mrzela) ili da sedite u roveru za daljinskim komandama - to nije bilo nita manje grozno.
	Nadala se da e joj beskrajni tuneli i podzemni objekti Ari Teha pruiti uvid u presek gornjih stotinu metara Meseca, ali nije bila te sree. Laseri velike snage koji su obavili iskopavanja rastopili su stenu i regolit kako bi na kraju dobili bezoblinu povrinu glatku poput ogledala. Nije udo to je bilo lako izgubiti se u mranim istovetnim tunelima i hodnicima; mnotvo znakova poput:
	
	ZABRANJEN SVAKI PRISTUP!
	SAMO ZA ROBOTE KLASE 2!
	ZATVORENO ZBOG POPRAVKI
	OPREZ - LO VAZDUH - KORISTITE RESPIRATOR
	
	nije podsticalo onu vrstu istraivanja u kojoj je Frejda uivala na Zemlji.
	Kada je gurnula jedna vrata koja su obeavala ulaz u glavni podsuteren 3, shvatila je da se, kao i obino, izgubila, te se stoga oprezno otisnula kroz njih. Ali ne dovoljno oprezno.
	Gotovo istog asa udario ju je neki veliki predmet koji se brzo kretao i poslao poput igre na kraj irokog hodnika u kome se upravo obrela. Na trenutak je bila potpuno dezorijentisana, tako da je prolo nekoliko sekundi pre nego to se pribrala i stala da proverava da li je povreena.
	Izgleda da nita nije bilo slomljeno, ali podozrevala je da e uskoro imati bolne modrice na levoj strani tela. Zatim se, vie besna nego uplaena, obazrela oko sebe, traei pogledom projektil koji je sve ovo izazvao.
	Neki entitet koji je izgledao kao da je pobegao iz kakvog drevnog stripa polako joj je prilazio. Oigledno je u pitanju bilo ljudsko bie u svetlucavom, srebrnom odelu koje mu je prianjalo uz telo poput trikoa baletana. Glava mu je bila skrivena u nesrazmerno velikom mehuru. Frejda je mogla da nazre samo svoji izoblieni odraz u njegovoj povrini slinoj ogledalu.
	ekala je na objanjenje ili izvinjenje (ali, kada bolje razmisli, moda je i ona trebalo da bude malo paljivija...) Kada joj se prilika pribliila, ispruila je ruke ponizno molei za izvinjenje i ona zau priguen i jedva razumljiv muki glas:
	"Strano mi je ao - nadam se da niste povreeni. Mislio sam da ovamo niko nikada ne zalazi."
	Frejda je pokuala da zaviri kroz lem, ali on je potpuno skrivao lice.
	"Dobro sam - bar mislim da jesam."
	Glas koji je dolazio iz skafandra (jer ta je to drugo moglo biti, mada nikada nije videla nijedan koji je makar izdaleka podseao na ovo?) zvuao je dosta privlano i bio je skruen, tako da je njen bes brzo ispario.
	"Nadam se da vas nisam povredio - niti otetio vau opremu."
	Sada je gospodin X bio tako blizu da ju je gotovo dodirivao odelom i Frejda je bila svesna da je pomno prouava. inilo joj se nepravedno to to je on mogao da vidi nju, dok ona nije imala pojma kako on izgleda. Iznenada je shvatila da je to i te kako zanima...
	...U kafeteriji Ari Teha nekoliko asova kasnije, nije se razoarala. Bobu Singu izgleda da je i dalje bilo neprijatno zbog nezgode, mada ne ba iz razloga koji bi se mogli oekivati. im ga je Frejda uverila da e verovatno preiveti, skrenuo je razgovor na temu koja je oigledno bila mnogo vanija.
	"Jo eksperimentiemo sa odelom", objasnio je, "i proveravamo sistem za odravanje ivota - unutra, na bezbednom! Naredne nedelje, ako sve bude u redu, isprobaemo ga napolju. Ali imamo problema sa... ovaj... bezbednou. Klavijus sasvim sigurno ulazi u ekipu, a Ciolkovski sa suprotne strane razmilja da li da prihvati. Isto kao i MIT, KalTeh i Gagarin - ali njih niko ne shvata ozbiljno. Oni nemaju iskustva - a i kako da treniraju na Zemlji?"
	Frejdu atletika gotovo da uopte nije zanimala, ali odmah je poela da se zagreva za nju. Ili bar za Bobija Singa.
	"Plai se da bi neko mogao da kopira tvoj model?"
	"Tano. Ako se pokae onoliko uspean koliko se nadamo da hoe, mogao bi izazvati pravu revoluciju u opremi za VBD - bar to se tie kratkotrajnih misija. Voleli bismo da Ari Teh bude zasluan za to. Posle vie od sto godina, skafandri su i dalje nezgrapni i neudobni. Poznata ti je stara ala 'Ni mrtav neu da ga navuem.'"
	ala je zaista bila stara, ali se Frejda posluno nasmejala. A onda se uozbiljila i zagledala svom novom prijatelju pravo u oi.
	"Nadam se", ree ona, "da nee rizikovati."
	U tom je trenutku shvatila da se upravo, tek drugi ili trei put u ivotu, zaljubila.
	
	Dekan Astronautici, ve pomalo maloduan jer je njegov uhoda na MIT-u upravo bio ceremonijalno baen u reku arls, nije bio ba presrean zbog nove cimerke Roberta Singa.
	"Postarau se da bude poslata na teren bar tri dana pre trke", zapretio je on.
	Ali kada je bolje razmislio, popustio je. Psiholoki inioci su za atletski nastup bili isto tako vani kao i fiziki.
	Frejda nee biti proterana pre Maratona.
	
	9. ZALIV DUGA
	Graciozni luk Zaliva Duga jedna je od najlepih lunarnih formacija. Prenika tri stotine kilometara, predstavlja preivelu polovinu tipine kraterske ravnice, iji je ceo severni zid pre tri milijarde godina sprala bujica lave koja se obruila iz Mora Kia. Preostali polukrug, koji lava nije uspela da zbrie, zavravao se na zapadnom kraju bedemom Heraklida, skupinom brda koja u odreeno vreme stvara kratke i prelepe opsene. Kada je Mesec star deset dana i raste ka punom, bedem Heraklida pozdravlja zoru i ak se i kroz najmanje teleskope na Zemlji vidi tokom nekoliko asova kao profil mlade ene sa kosom koja lepra prema zapadu. A kada se Sunce podigne vie, ustrojstvo senki se menja i Meseeva devojka nestaje.
	Meutim, kada su se takmiari u prvom lunarnom maratonu okupili u podnoju Bedema, nije bilo Sunca. Bila je gotovo pono po lokalnom vremenu: puna Zemlja poivala je na pola puta niz juno nebo, preplavljujui celokupno tle elektino-plavim zraenjem pedeset puta sjajnijim nego to je puni Mesec ikada mogao da osvetli Zemlju. Takoe je proterala zvezde sa neba; samo se Jupiter bledo nazirao nisko na zapadu, ako bi ga ovek paljivo potraio.
	Robert Sing nikada se ranije nije nalazio u sreditu panje javnosti, pa ipak saznanje da ih gledaju tri sveta i desetak satelita nije u njemu izazvalo nervozu. Kao to je rekao Frejdi pre dvadeset etiri sata, imao je puno poverenje u svoju opremu.
	"Pa, to si upravo dokazao", odvratila je ona pospano.
	"Hvala. Ali obeao sam dekanu da je ovo poslednji put do posle trke."
	"Nisi valjda!"
	"Zapravo, i nisam; recimo da je to bio... ovaj, preutni dogovor meu dentlmenima."
	Frejda se odjednom uozbiljila.
	"Nadam se, razume se, da e pobediti - ali mene vie brine da neto ne poe naopako. Sigurno nisi imao dovoljno vremena da isproba to odelo kako treba."
	To je bilo sasvim tano, ali Sing nije hteo da uznemiri Frejdu priznanjem. ak i da doe do kvara na sistemu - to je uvek mogue, bez obzira na sve prethodno testiranje - ne bi mu pretila nikakva stvarna opasnost. Pratila ih je mala armada lunarnih rovera - posmatraka kola sa ljudima iz medija, meseevi dipovi sa ekipama za bodrenje i navijanje i trenerima. A najvanije od svega, posada ambulantnih kola, sa odajom za dekompresiju, nikada nee biti udaljena vie od nekoliko stotina metara.
	Dok su ga pakovali u kamionet Ari Teha, Sing se zapitao kog takmiara e morati prvog da spasavaju. Veina ih se srela tek pre nekoliko asova i izmenila uobiajene neiskrene elje takmacima za uspeh. Prvobitno je bilo jedanaest takmiara, ali etvoro je otpalo, tako da su ostali Ari Teh, Gagarin, Klavijus, Ciolkovski, Godar, KalTeh i MIT. Trka iz MIT-a - tamni konj po imenu Robert Stil - jo nije stigao i bie diskvalifikovan ako se ne pojavi u narednih deset minuta. Moda je posredi bio deo taktike sraunate na to da se zbune suparnici ili da se sprei podrobno ispitivanje njegove svemirske opreme - mada to ne bi nita promenilo u ovim poslednjim trenucima.
	"Kako die?" upita Singov trener kada mu je lem hermetiki zatvoren.
	"Sasvim normalno."
	"Trenutno se ne napree - regulator je u stanju da povea priliv kiseonika deset puta, ako bude potrebno. Hajde da te smestimo u vazdunu komoru i proverimo ti mobilnost..."
	"Ekipa iz MIT-a upravo je stigla", objavio je posmatra Meuplanetnog olimpijskog komiteta. "Maraton e poeti kroz petnaest minuta."
	
	"Molim vas da potvrdite rad svih sistema", proaputao je starterov glas u uho Roberta Singa. "Broj Jedan?"
	"OK."
	"Broj Dva?"
	"Da."
	"Broj Tri?"
	"Nema problema."
	Meutim, nije bilo odgovora od KalTehovog Broja etiri. Takmiarka se pravo veoma nespretno udaljavala od startne linije.
	Ostalo nas je samo estoro, pomisli Sing, osetivi kratak nalet saaljenja. To se zove peh - doi ak sa Zemlje da bi ti se oprema pokvarila u poslednjem trenutku! Ali tamo dole nisu ni mogli da obave propisno testiranje; nijedan simulator ne bi bio dovoljno velik. Ovde je trebalo samo zakoraiti kroz vazdunu komoru i nai dovoljno vakuuma za svakoga.
	"Poinje odbrojavanje. Deset, devet, osam..."
	To nije bio jedan od onih dogaaja u kojima ste mogli pobediti ili izgubiti ve na startu. Sing je saekao dosta posle 'nule', paljivo procenjujui ugao lansiranja, pre nego to je krenuo.
	U ovo je bilo utroeno mnogo matematike; skoro puna milisekunda vremena Ari Teh kompjutera bila je posveena tom problemu. Najvaniji inilac bila je Meseeva gravitacija od nula zarez est atmosfera, ali nipoto i jedini. Krutost njegovog odela - optimalna stopa priliva kiseonika - toplota - umor - sve je to trebalo uzeti u obzir. Ali prvo je bilo potrebno okonati dugoronu raspravu koja je poticala jo iz vremena kada su prvi ljudi kroili na Mesec: ta je bolje - skakutati ili praviti dugake skokove?
	I jedno i drugo bilo je dosta uspeno, ali nije postojao presedan onome to je on nameravao sada da pokua. Sve do danas, svi skafanderi bili su glomazni, usled ega je pokretljivost bila smanjena; uz to, onaj ko ih je nosio morao je zbog dodatne mase da uloi dosta napora kako bi uopte krenuo, a ponekad je isto toliki napor morao uloiti i da bi se zaustavilo. Ali ovo odelo bilo je sasvim drugaije.
	Robert Sing pokuao je da objasni te razlike - ne odajui nijednu tajnu - tokom jednog od neizbenih medijskih intervjua pre trke.
	"Kako nam je uspelo da bude tako lagano?" uzvratio je on na prvo pitanje. "Ne moe se koristiti po danu."
	"Kakve to veze ima?"
	"Nije mu potreban sistem za odbacivanje toplote. Sunce je u stanju da upumpa vie od kilovata u vas. Zato se trkamo nou."
	"Oh. Ba sam se pitao. Ali zar vam nee biti suvie hladno? Zar se tokom lunarne noi temperatura ne sputa na nekoliko stotina stepeni ispod nule?"
	Sing je uspeo da izbegne osmeh na ovo prostoduno pitanje.
	"Vae telo generie svu toplotu koja vam je potrebna, ak i na Mesecu. Ako trite maraton - zapravo, mnogo vie nego to vam je potrebno."
	"Ali da li uopte moete da trite umotani poput mumije?"
	"Saekajte pa ete videti!"
	Sasvim samouvereno govorio je u bezbednosti studija. Ali sada, stojei na ogoljenoj lunarnoj ravnici, ta fraza 'poput mumije' vratila poput prokletstva. Posredi ba nije bilo veselo poreenje.
	Teio se milju da, s druge strane, u pitanju nije ni sasvim tano poreenje; nije bio obmotan zavojima, ve uvijen u dva odela koja su mu prianjala uz telo - jedno aktivno, jedno pasivno. Ono unutranje, napravljeno od pamuka, pokrivalo ga je od vrata do lanaka, i imalo je gustu mreu uskih, poroznih cevica koje je trebalo da odvode znoj i viak toplote. Preko njega ,nalazilo se vrsto ali krajnje elastino zatitno spoljanje odelo, napravljeno od materijala slinog gumi; pomou prstena bilo je privreno za lem koji je pruao vidljivost od 180 stepeni. Kada je Sing upitao: 'Zato vidljivost nije potpuna?" otresito su mu odgovorili: 'Dok tri - nikada se nemoj osvrtati."
	E pa sada je doao trenutak istine. Upotrebivi obe noge istovremeno, odbacio se uvis pod malim uglom, namerno u to uloivi to je bilo mogue manje napora. Pa ipak, kroz dve sekunde dostigao je najviu taku putanje i nastavio da putuje uporedo sa lunarnom povrinom, otprilike etiri metra iznad nje. To bi na Zemlji bio novi rekord, jer je skok uvis tamo bio zaglavljen neto malo ispod tri metra ve dobrih pola veka.
	Na trenutak, vreme je poelo da protie kao da mili. Bio je svestan velike, svetlucave ravnice koja se protezala sve do neprekidne zaobljene linije obzorja. Zemaljska svetlost koja mu je koso padala preko ramena stvarala je neobian privid da je Sinus Iridum pod snegom. Svi ostali trkai bili su ispred njega, neki su se dizali, neki sputali du svojih plitkih parabola. Jedan e se uskoro spustiti pravo na glavu; Sing bar nije napravio tu sramotnu pogreku.
	Doekao se na noge, podigavi oblai praine. Dopustivi da ga momenat ponese napred, saekao je da mu se telo zaklati pod pravim uglom pre nego to je ponovo odskoio.
	Tajna trkanja na Mesecu, kako je ubrzo otkrio, bila je u tome da se ne skae suvie visoko kako se ne bi spustio suvie koso, jer se tako gubio momenat. Posle nekoliko minuta eksperimentisanja pronaao je pravi kompromis i nastavio ujednaenim ritmom. Koliko brzo se kretao? Nije bilo naina da to utvrdi na ovom bezoblinom terenu, ali prevalio je vie od pola puta do oznake za jedan kilometar.
	to je bilo vanije - prestigao je sve ostale; nikog nije bilo na udaljenosti od sto metara. Uprkos savetu da se 'nikada ne osvre', mogao je da dozvoli sebi luksuz da proveri gde su mu suparnici. Nimalo se nije iznenadio ustanovivi da ih je u trci pored njega ostalo jo samo troje.
	"Postajem usamljen ovde napolju", ree on. "ta se dogodilo?"
	Ovo je trebalo da bude privatno kolo, ali sumnjao je da je tako. Ostale ekipe i reporteri gotovo sigurno su ga prislukivali.
	"Godar je imao sporo oticanje. Koji je tvoj status?"
	"Stanje 7."
	Svako ko je sluao mogao je lako da pogodi ta je to znailo; nije vano. Sedam je trebalo da je srean broj i Sing se nadao da e moi da nastavi da ga koristi do kraja trke.
	"Upravo prolazi jedan klik", ree glas u njegovom uhu. "Prolo je etiri minuta i deset sekundi. Broj Dva je pedeset metara iza tebe, odrava rastojanje."
	Trebalo je da postignem bolje vreme, pomisli Sing. ak i na Zemlji, svako moe da prevali kilometar za etiri minuta. Ali tek se uhodavam.
	Posle drugog kilometra uhvatio je ustaljen, udoban ritam, preavi isto rastojanje za manje od etiri minuta. Kada bi mogao tako da nastavi - mada je to, razume se, bilo nemogue - stigao bi do cilja za otprilike tri asa. Niko, zapravo, nije znao koliko je vremena potrebno da se istre tradicionalna etrdeset dva kilometra maratona na Mesecu; procene su se kretale od krajnje optimistika dva sata pa sve do deset. Sing se nadao da bi mogao da uspe za pet.
	Odelo se, izgleda, ponaalo upravo onako kao to je i bilo reeno da hoe; nije mu nepotrebno sputavalo pokrete, a regulator kiseonika ispunjavao je zahteve njegovih plua. Poeo je da uiva; ovo nije bila samo trka. Bilo je to sasvim novo iskustvo za ljude i otvaralo je potpuno nove vidike u atletici, a moda i u jo mnogo emu.
	Pedeset minuta kasnije, kod oznake za deseti kilometar, primio je estitku.
	"Dobro napreduje - jo jedan je ispao - Ciolkovski."
	"ta joj se dogodilo?"
	"Nije vano. Reiu ti kasnije. Ali sve je u redu."
	Sing je mogao da se upusti u nagaanje. Jednom, u prvim danima treniranja, gotovo mu je pozlilo u skafanderu. To nije bila sitnica, poto se moglo zavriti krajnje neprijatnom smru. Setio se nelagodnog vlano-hladnog oseanja koje je prethodilo napadu, a koje je odagnao pojaavi priliv kiseonika i toplote. Nikada nije otkrio uzrok ovim simptomima: mogli su biti u pitanju ivci ili neto u poslednjem obroku - bio je bljutav, visokokalorian ali niskotaloan, jer je mali broj skafandera bio opremljen potpunim sanitarskim pogodnostima.
	U namernom pokuaju da odagna ove nekorisne misli, Sing je pozvao svog trenera.
	"Moi u da zavrim u laganom hodu, ako se ovako nastavi. Ve je troje otpalo - a jedva da smo krenuli."
	"Nemoj biti suvie samouveren, Bobe. Seti se kornjae i zeca."
	"Nikada uo za njih. Ali shvatam ta hoe da kae."
	Kod oznake za petnaesti kilometar postalo mu je jo malo jasnije. Ve izvesno vreme bio je svestan da mu leva noga postaje sve ukoenija; sve ju je tee savijao pri doskoku, tako da naredni odskok umalo nije izveo nakrivo. Nema sumnje da je poeo da se zamara, ali to je trebalo i oekivati. to se odela tie, ono je, izgleda, i dalje savreno radilo, tako da nije imao stvarnih problema. Moda bi bilo dobro da malo zastane i odmori se: u pravilima nije stajalo da to ne bi smeo da uini.
	Potpuno se zaustavio i osmotrio okolinu. Malo ta se izmenilo, osim to su vrhovi Heraklida bili neto nii na istoku. Svita sastavljena od meseevih dipova, ambulantnih kola i osmatrakih kola i dalje se kretala na pristojnom rastojanju iza trkaa - iji se broj sada smanjio na troje...
	Nije se iznenadio kada je video da je takmiar Industrije Klavijus, drugi predstavnik Meseca, i dalje u trci. Meutim, krajnje neoekivano bilo je ono to je polazilo za rukom 'zemaljskom crvu' iz MIT-a. Robert Stil - kakva neobina sluajnost da su imali isto ime i inicijale - bio je ispred Klavijusa. Ali on nije imao prave uslove za vebu: da li su inenjeri MIT-a znali neto to ovdanjima nije bilo poznato?
	"Jesi li dobro, Bobe?" sa strahom ga upita trener.
	"I dalje 7. Samo se odmaram. Ali brine me MIT. Odlino napreduje."
	"Da, za jednog Zemljanina. Ali ne zaboravi ta sam ti kazao za osvrtanje. Mi emo paziti na njega."
	Zainteresovan, ali ne i zabrinut, Sing se nakratko usredsredio na izvesne vebe koje bi bilo savim nemogue izvesti u konvencionalnom odelu. ak je legao u meki regolit - lunarni povrinski sloj, nastao tokom eona meteorskig bombardovanja - i stao otro da pokree noge nekoliko minuta, kao da vozi nevidljivi bicikl. Bila je to jo jedna stvar koja je prvi put izvedena ovde na Mesecu; nadao se da gledaoci umeju to da cene.
	Kada je ponovo ustao, nije mogao da odoli da se na brzinu ne osvrne. Klavijus je bio dobrih tri stotine metara iza njega; klatio se s jedne na drugu stranu na nain koji je gotovo sigurno ukazivao na umor. Dizajneri tvog odela nisu tako dobri kao moji, pomisli Sing; ini mi se da mi nee jo dugo praviti drutvo.
	To sasvim sigurno nije vailo za gospodina Roberta iz MIT-a. On se, izgleda, sve vie primicao.
	Sing je odluio da promeni nain kretanja, kako bi stavio u pogon novu skupinu miia i smanjio mogunost da ga uhvati gr - trener mu je skrenuo panju i na tu opasnost. Skakati poput kengura bilo je uspeno i brzo, meutim, poskakivanje je bilo udobnije i manje zamorno, jednostavno stoga to je bilo prirodnije.
	Kod oznake za dvadeseti kilometar, meutim, vratio se na kengurske skokove kako bi svim miiima pruio podjednake uslove. Ve je poeo da osea i e, tako da je posisao nekoliko kubnih centimetara vonog soka iz bradavice koja je zgodno bila smetena u lemu.
	Pred sobom je imao jo dvadeset dva kilometra - a u trci je ostao jo samo jedan uesnik pored njega. Klavijus je konano odustao; u ovom prvom lunarnom maratonu nee biti dodeljena bronzana medalja. Bila je to sada direktna borba izmeu Meseca i Zemlje.
	"estitke, Bobe", zakikotao se njegov trener nekoliko kilometara kasnije. "Upravo si napravio tano dve hiljade dinovskih skokova za oveanstvo. Nil Armstrong bi se ponosio tobom."
	"Ne verujem da si ih brojao, ali lepo je znati. Imam mali problem."
	"Kakav?"
	"Zvui smeno - ali postaje mi hladno na nogama."
	Usledila je tako duga pauza da je ponovio svoju pritubu.
	"Upravo proveravam, Bobe. Ubeen sam da nema zbog ega da brine."
	"Nadam se."
	To je zaista delovalo kao sitnica, ali u svemiru ne postoje sitni problemi. Poslednjih deset ili petnaest minuta Sing je bio svestan blage nelagodnosti; imao je oseaj da hoda po snegu, u cipelama ili izmama koje nisu uspevale da ga zatite od hladnoe. I postajalo je sve gore.
	U Zalivu Duga sasvim sigurno nije bilo snega, mada je zemaljska svetlost esto stvarala takav utisak. Ali regolit je u pono po lokalnom vremenu bio mnogo hladniji od snega tokom zime na Antarktiku - bar za stotinu stepeni.
	To ne bi trebalo da bude mnogo vano; regolit je bio veoma slab provodnik toplote i izolacija na njegovim stopalima trebalo bi da mu prui dovoljnu zatitu. Oigledno, to sada nije bio sluaj.
	Izvinjavajue nakaljavanje stade da odzvanja unutar njegovog lema.
	"ao mi je zbog ovoga, Bobe. Izgleda da je trebalo da donovi na izmama budu deblji."
	"Sada mi to kae. Pa dobro, mogu da izdrim."
	Dvadeset minuta kasnije nije vie bio toliko siguran. Nelagodnost je poela da prerasta u bol; stopala su poela da mu se smrzavaju. Nikada jo nije bio u podneblju sa hladnom klimom, tako da je ovo za njega bilo novo iskustvo; nije bio naisto kako da s tim izie nakraj, niti je znao kada simptomi postaju opasni. Nisu li istraivai polova rizikovali da izgube prste na nogama - pa ak i cele udove? Nezavisno od nelagodnosti koju bi to izazvalo, Sing nije eleo da trai vreme u odelenju za regeneraciju. Da bi stopalo ponovo izraslo bila je potrebna itava nedelja...
	"ta nije u redu?" zau se zaplaeni glas njegovog trenera. "Izgleda mi da si u nevolji."
	Nije bio u nevolji: bio je u agoniji. Morao je da uloi veliku volju da ne zaplae od bola svaki put kada bi doskoio na povrinu i zaparao po smrtonosnoj praini koja je isisavala ivot iz njega.
	"Moram se odmoriti nekoliko minuta i razmisliti o ovome."
	Sing se paljivo spustio na meko, elastino tle, pitajui se da li e hladnoa istog asa prostrujati i kroz gornji deo odela. Ali to se nije dogodilo i on je odahnuo: verovatno e biti bezbedan nekoliko minuta, a i bie na vie naina upozoren pre nego to Mesec pokua da mu sledi torzo.
	Podigao je obe noge i poeo da pomera prste. Oseao ih je, to je bilo dobro, i sluali su nareenja.
	ta sada? Ljudi iz medija koji su se vozili u osmatrakom kamionu mora da misle da je lud ili da izvodi neki mraan religijski obred - jer je okrenuo stopala prema zvezdama. Pitao se ta li su saoptavali svojoj udaljenoj publici.
	Ve se oseao malo prijatnije; krvotok mu je dobijao bitku protiv gubitka toplote poto vie nije bio u dodiru sa tlom. (Ali da li je u pitanju bila uobrazilja - ili je zaista oseao blagu hladnou u krstima?) Odjednom mu je pala na pamet jo jedna uznemirujua pomisao. Grejem stopala na nonom nebu - samoj Vaseljeni. Kao to svaki kolarac zna, temperatura je tu samo tri stepena iznad apsolutne nule. Poreenja radi, lunarni regolit je topliji od kljuale vode.
	Da li onda inim pravu stvar? Izgleda da moja stopala ne gube bitku sa otokom kosmike toplote.
	Leei gotovo potrbuke u Zalivu Duga, drei noge podignute pod smenim uglom i okrenute prema jedva vidljivim zvezdama i sjajnoj Zemlji, Robert Sing je pretresao ovaj mali problem iz fizike. Postojalo je moda suvie inilaca da bi se on mogao odmah reiti, ali ovaj odgovor e posluiti za prvo vreme...
	Provodljivost spram zraenja - o tome je bila re. Materijal njegovih svemirskih izama bio je bolji kada je provodljivost bila u pitanju nego zraenje. Kada su mu izme bile u fizikom dodiru sa lunarnim regolitom bre su isputale toplotu njegovog tela nego to je on uspevao da je obnovi. Meutim, situacija je bila obrnuta kada su zraile put praznog neba. Sreom po njega.
	"MIT te sustie, Bobe. Bie bolje da krene."
	Sing je morao da se divi svom upornom pratiocu. Zasluio je srebro. Ali neka sam proklet ako mu dozvolim da osvoji zlato. Evo nas, kreemo ponovo. Jo samo deset kilometara - otprilike nekoliko hiljada skokova.
	Prvih tri ili etiri nisu proli tako loe, ali onda je hladnoa ponovo poela da se uvlai. Sing je znao da ako se ponovo zaustavi vie nee biti u stanju da nastavi. Jedino to mu je preostalo bilo je da stegne zube i pretvara se da je bol samo puka opsena koja se moe odagnati snagom volje. Gde li je video savren primer za to? Prevalio je jo jedan kilometar ispunjen agonijom pre nego to je uspeo da ga pronae u seanju.
	Pre dosta godina naiao je na video snimak hodanja po vatri star jedan vek, koje se izvodilo za vreme nekog religijskog obreda na Zemlji. Iskopan je dugaak jarak, ispunjen uarenim ugljevljem - i vernici su ili sasvim polako i normalno s jednog kraja na drugi kraj, pokazujui tek neto vie nelagodnosti nego da hodaju po pesku. ak iako to nije nita govorilo o moi bilo kog boanstva, predstavljalo je zapanjujue iskazivanje hrabrosti i samouverenosti. Sigurno je i on bio u stanju isto da uini: sada je sasvim lako mogao da zamisli da hoda po vatri...
	Hodanje po vatri na Mesecu! Morao je da se nasmeje na tu zamisao i na trenutak bol gotovo da je uminuo. Znai, ideja o 'umu jaem od materije' moe da upali - bar na nekoliko sekundi.
	"Samo pet klika - dobro napreduje. Ali MIT te prestie - ne oputaj se."
	Da se opsuti! Koliko je samo Sing udeo za tim. Ujedajui bol u stopalima potisnuo je sve ostalo; ak je gotovo prenebregao iscrpljujui umor usled koga je sve tee i tee napredovao. Napustio je skakanje i zadovoljio se laganim, gegavim hodom koji bi dosta upeatljivo delovao na Zemlji, ali je jadno izgledao na Mesecu.
	Negde na oko tri kilometra od cilja umalo nije odustao i pozvao ambulantna kola; moda je ve bilo prekasno da sauva stopala. A onda, upravo u trenutku kada je osetio da je na kraju snaga, uoio je neto to bi sasvim sigurno video i ranije da sva ula nije usredsredio na tle neposredno ispred sebe.
	Udaljeno obzorje nije vie predstavljalo mrtvu pravu crtu koja razdvaja svetlucavi predeo od crne noi svemira: pribliavao se zapadnim granicama Zaliva Duga i blago zaobljeni vrhovi Bedema Laplas uzdizali su se iznad zakrivljenosti Meseca. Taj prizor - i saznanje da je vlastitim naporima izdigao te planine u vidno polje - omoguili su Singu da prikupi poslednje atome snage.
	Za njega sada vie nita nije postojalo u Vaseljeni osim linije cilja. Nalazio se na svega nekoliko metara od nje kada je njegov uporni protivnik izbio ispred njega, oigledno jurei bez imalo napora.
	
	Kada je Robert Sing povratio svest, leao je u ambulantnim kolima; sve ga je bolelo, mada nije oseao nikakav jasan bol.
	"Izvesno vreme nee ba mnogo hodati", uo je neiji glas, udaljen mnogo svetlosnih godina. "Najgori sluaj promrzlina koji sam ikada video. Ali dao sam ti lokalnu anesteziju - i nee morati da kupi novi par stopala."
	I to je bila neka uteha, ali teko da je mogla da odagna gorinu saznanja da nije uspeo, uprkos svim naporima, a pobeda mu je bila nadohvat ruke. Ko je ono rekao: 'Pobeda nije najvanija stvar - ona je jedina'? Pitao se da li e se uopte potruditi da uzme srebrnu medalju.
	"Puls ti se vratio na normalu - kako se osea?"
	"Uasno."
	"Onda e te ovo moda razvedriti. Jesi li spreman na ok - prijatan ok?"
	"Iskuajte me."
	"Ti si pobednik - ne, nemoj pokuati da ustane!"
	"Kako - ta??"
	"MOK je besan, ali MIT umire od smeha. im je trka bila gotova, priznali su da je njihov Robert u stvari Robot - 'Svenamenski domiform tip 9'. Nije udo to je to... stvorenje... stiglo prvo! Stoga je ono to si ti uradio jo neverovatnije. Ve su poele da stiu estitke. Postao si slavan - dopalo ti se to ili ne."
	
	Iako slava nije potrajala, ta zlatna medalja bila je jedna od najvrednijih stvari koje je Robert Sing stekao do kraja ivota. Ipak, nije bio svestan onoga to je zapoeo sve do treih lunarnih olimpijskih igara, osam godina kasnije. Tada su svemirski lekari pozajmili od ronilaca tehniku 'tenog disanja', kojom su se plua preplavljivala zasienim tenim kiseonikom.
	I tako je pobednik prvog maratona na Mesecu, zajedno sa velikim delom ratrkane ljudske vrste, posmatrao sa strahopotovanjem i divljenjem kako Karl Gregorijus, zatien od vakuuma, obara rekord prevaljujui jedan klometar za manje od dva minuta u trci preko Zaliva Duga - nag poput svojih grkih predaka na onoj prvoj Olimpijadi, pre tri hiljade godina.
	
	10. MAINA U KOJOJ SE IVI
	Poto je diplomirao na Ari Tehu sa sumnjivo visokim ocenama, astro-specijalista Robert Sing nije imao nikakvih tekoa da dobije mesto pomonog pogonskog inenjera na jednom od redovnih atlova Zemlja-Mesec - popularno zvanih, iz sada nekog potpuno zaboravljenog razloga, mlene ture. To mu je odlino odgovaralo, jer je, na njegovo iznenaenje, Frejda sada otkrila da je Mesec ipak zanimljivo mesto: odluila je da tamo provede nekoliko godina i da se specijalizuje u lunarnom ekvivalentu zlatnih groznica do kojih je svojevremeno dolazio na Zemlji. Meutim, ono za im su na Mesecu odavno tragali bilo je neto vrednije od tog sada nimalo retkog metala.
	U pitanju je bila voda - ili, taniji govorei, led. Iako su bombardovanja koja su trajala eonima i povrememene vulkanske erupcije koje su sprile gornjih nekoliko stotina metara Meseeve povrine odavno uklonili sve tragove vode - u tenom, vrstom ili gasovitom stanju - i dalje je postojala nada da duboko u tlu, u blizini polova, gde je temperatura bila uvek dosta ispod take mrnjenja, moda postoje slojevi fosilnog leda preostali iz dana kada se Mesec kondenzovao iz primordijalne grae Sunevog sistema.
	Veina selenologa smatrala je da je ovo ista matarija, ali bilo je dovoljno podsticajnih nagovetaja koji nisu dozvoljavali da san o tome zamre. Frejda je imala prilino sree da bude u ekipi koja je otkrila prvi rudnika leda na junom polu. Ne samo da je to otkrie potpuno preobraziti ekonomiju Meseca, ve je ostavilo neposredan i veoma povoljan trag i u ekonomiji Sing-Kerol. Zajedno su sada imali dovoljno sredstava da iznajme Fulerdom i ive gde god im se svidi na Zemlji.
	Na Zemlji. I dalje su oekivali da e pretean deo ivota provesti negde drugde, ali veoma su eleli da dobiju sina. Ako bi se rodio na Mesecu, nikada ne bi imao dovoljno snage da poseti svet svojih roditelja. Trudnoa pri gravitaciji od jedne atmosfere, s druge strane, omoguie mu da se slobodno kree Sunevim sistemom.
	Takoe su se sloili da e prvo mesto na kome e postaviti dom biti pustinja Arizone. Mada je postala prilino prenaseljena, i dalje je bilo dovoljno izvornih geolokih formacija po kojima je Frejda mogla da prebira. A i bila je najslinija Marsu koji su oboje odluili da jednog dana posete - 'pre no to se iskvari', kako je Frejda, napola u ali, imala obiaj da kae.
	Mnogo tee bilo je odluiti koji od mnogobrojnih modela Fulerdoma da izaberu. Ove konstrukcije dobile su ime po velikom inenjeru-arhitekti dvadesetog veka Bakminsteru Fuleru i koristile su tehnologije o kojima je on sanjao, ali nije doekao da ih vidi ostvarene; bili su praktino samodovoljni i mogli su gotovo neodreeno dugo da slue svojim stanarima.
	Energiju je obezbeivala hermetiki zaptivena fuzionaa jedinica od stotinu kilovata, koju je trebalo svakih nekoliko godina dopuniti oboganom vodom. Ovako skroman nivo energije bio je sasvim dovoljan za sve lepo projektovane domove, a naizmenina struja od devedeset est volti mogla je da ubije samo najodlunije samoubice.
	Na pitanje klijenata, koji su imali izvesno tehniko predznanje, 'Zato ba devedeset est volti?' Fulerov konzorcijum strpljivo je odgovarao da su inenjeri stvorenja sklona navikama: samo pre dva veka sistemi od dvanaest volti i dvadeset etiri volte bili su standardni, a aritmetika bi bila mnogo laka da ljudska bia imaju dvanaest pristiju umesto deset.
	Trebalo je da proe skoro jedan vek da javnost prihvati najkontroverzniju zamisao Fulerdoma - sistem za recikliranje hrane. Nema sumnje da je trebalo jo vie vremena, na poetku poljoprivredne ere, da lovci-sakupljai prevaziu gnuanje prema ubrenju ivotinjskim izmetom svoje budue hrane. Hiljadama godina pragmatini Kinezi ili su jo dalje - koristili su vlastite otpatke za ubrenje pirinanih polja.
	Meutim, tabui i predrasude vezani za hranu spadaju meu najjae od svih koji upravljaju ljudskim ponaanjem, tako da esto nije dovoljna logika da bi se oni prevazili. Jednu stvar predstavljalo je recikliranje izmeta na poljima, uz pomo dobre, iste Suneve svetlosti; ali raditi to u vlastitom domu pomou tajanstvenih elektrinih ureaja bilo je neto sasvim drugo. Dugo je Fulerov konzorcijum uzaludno isticao: 'ak ni Bog nije u stanju da pravi razliku meu atomima ugljenika.' Najvei deo javnog mnenja bio je ubeen da oni to mogu.
	Na kraju je, kako to obino biva, pobedila ekonomija. Malo ko je mogao da odoli izazovu da vie ne mora da brine o raunima za hranu i da ima na raspolaganju praktino neogranien broj jela u memoriji Domomozga. Sve preostale sumnje bile su prevaziene na providno jednostavan, ali uspean nain: kao neobavezan dodatak mogla se dobiti mala bata. Iako je sistem za recikliranje mogao isto tako dobro da radi i bez nje, prizor prelepog cvea koje okree svoje glavice put Sunca pomogao je da se smire mnogi osetljivi stomaci.
	Fulerdom koji su Frejda i Robert iznajmili imao je samo dva prethodna vlasnika (konzorcijum ih nikada nije prodavao), a zajemeno proseno vreme posle koga bi dolo do kvara njegovih glavnih jedinica iznosilo je petnaest godina. Uostalom, njima e do tada biti potreban novi model, dovoljno velik da zadovolji potrebe jednog mladia punog energije.
	Dogodilo se da nikada nisu zatraili od mozga da im prenese uobiajene pozdrave ranijih stanara. Oboje su sve svoje misli i snove vrsto usmerili ka budunosti za koju, poput svih mladih parova, nisu mogli da veruju da e se ikada okonati.
	
	11. OPROTAJ SA ZEMLJOM
	Tobi Kerol Sing roen je u Arizoni, kao to su njegovi roditelji i planirali. Robert je nastavio da radi na atlu koji je saobraao izmeu Zemlje i Meseca i napredovao do mesta starijeg ineenjera; ak je odbio mogunost da ode na Mars, jer nije eleo da mesecima bude odvojen od svog malog sina.
	Frejda je ostala na Zemlji, pa je ak retko je naputala Ameriki Komnvelt. Iako se odrekla terenskog rada, mogla je nesmetano da nastavi istraivanja, i to na mnogo udobniji nain, preko banaka podataka i satelitskih snimaka. Sada je ve postala stara ala da geologija vie nije bila profesija predodreena za snane mukarce, jer su algoritmi za obradu slike zamenili ekie.
	Tobiju su bile tri godine kada su njegovi roditelji odluili da mu robotski drugovi u igri vie nisu dovoljni. Oigledan izbor predstavljao je pas i umalo ve nisu kupili mutiranog Skotija (IQ psa bio je zajemeno 120) kada su postali dostupni prvi minitigrii. Bila je to ljubav na prvi pogled.
	Bengalski tigar je najlepa od svih velikih maaka - a moda i od svih ivotinja. Poetkom dvadeset prvog veka bio je istrebljen u svojoj prirodnoj postojbini, malo pre nego to je i sama postojbina nestala. Meutim, nekoliko stotina ovih velianstvenih stvorenja i dalje je vodilo veoma ugodan ivot po zoolikim vrtovima i rezervatima: ak i kada bi svi oni pomrli, DNK im je, razume se, bila potpuno sauvana, tako da bi njihovo ponovno stvaranje predstavljalo krajnje jednostavan zadatak.
	Tigreta je bila nuz-proizvod ovakvog genetskog inenjeringa - sve u svemu, predstavljala je savreni primerak svoje vrste, ali teie svega tridesetak kilograma ak i kada potpuno odraste. Imala je ud - takoe paljivo odreenu - odane mace koja voli da se igra. Sing se nikada nije umorio gledajui je kako se prikrada malim robotima koji su istili, a koje je oigledno smatrala za ivotinje koje treba krajnje obazrivo proveriti, jer ustrojstvo njihovog mirisa nije mogla da pronae meu nasleenim seanjima. Roboti, pak, nisu znali ta da misle o njoj; ponekad, dok je spavala, pobrkali bi je sa otiraem i pokuali da je usisaju, to je imalo vesele i bune posledice.
	Ovakva mogunost nije se esto ukazivala, jer je minitigar obino spavao u Tobijevom krevetu. Frejda se protivila tome iz higijenskih razloga, dok nije primetila koliko se minitigar due bite nego to Tobi provodi u kratkim susretima sa sapunom i vodom. Do bilo kakve zaraze ne bi dolo u smeru koga se plaila.
	Tigreta je bila neto manja od odrasle domae make kada je prispela u domainstvo, i brzo ga je osvojila. Robert je uskoro poeo da se ali, samo upola ozbiljno, da Tobi vie ne primeuje kada mu je otac odsutan u svemiru.
	Moda je Tigretin dolazak ubrzao jo jednu promenu. Frejdu je oduvek privlaio kontinent sa koga su potekli njeni preci i oboavala je pohabani primerak Korena Aleksa Hejlija koji je pripadao njenoj porodici ve pokolenjima. "Pored toga", rekla je, "u Africi nikada nije bilo tigrova. Vreme je da ih bude."
	Sve u svemu, bili su sreni na novom mestu stanovanja, uprkos povremenim podseanjima na njegovu stranu prolost - kao onda kada je Tobi, kopajui na plai, otkrio kostur deteta koje je jo stezalo lutku. Posle toga se jo mnogo noi budio vritei, tako da ak ni Tigretino prisustvo nije moglo da ga utei.
	Do Tobijevog desetog roendana - koji je proslavljen dolaskom tri para pravih tetaka i tea i nekoliko desetina poasnih - i Robert i Frejda shvatili su da je prvoj fazi njihovog odnosa doao kraj. Odavno je izbledela dra novine, a da se ne pominje strast; postali su dobri prijatelji koji su meusobno drutvo uzimali zdravo za gotovo. Oboje su imali druge ljubavi, uz minimum ljubomore. Nekoliko puta vrili su opite utroje, a jednom ak i uetvoro. Uprkos najboljim namerama svih, ishodi su pre bili komini nego erotski.
	Konani raskid nije imao nikakve veze sa bilo kojom od tih veza. Robert Sing se esto pitao zato poklanjamo srce prijateljima iji je ivotni vek mnogo krai od naeg vlastitog?
	Odavno je plima dungle zbrisala metalnu plou sa natpisom
	
	TIGRETA
	OVDE LEE ZAUVEK LEPOTA, ODANOST, SNAGA
	
	Mada mu se sada inilo da se to dogodilo u nekom drugom ivotu, Robert Sing nee nikada zaboraviti kako se okonalo Tobijevo detinjstvo, dok je drao Tigretu u naruju, a svetlost lagano bledela iz njenih voljenih oiju.
	Bio je to as za odlazak.
	
	12. PESAK MARSA
	Iako je odavno bio reio da na kraju ipak ode tamo, Robert Sing krenuo je za Mars prilino kasno u ivotu: ve je napunio pedeset pet godina kada je, ponovo, sluaj odluio kada i kako e se stvari desiti.
	Turisti sa Marsa bili su retki na Mesecu, a zahvaljujui veoma uspenom karantinu koji je uvela Zemljina sila tee, praktino ih nije bilo na planetipredaka. Mnogi su se pretvarali da im to uopte ne smeta: svi su znali da je Zemlja buna, smrdljiva, zagaena i strano prenaseljena - gotovo tri milijarde ljudi! Da ne pominjemo opasnosti od uragana, zemljotresa, vulkana...
	armejn Dorgen je, meutim, enjivo gledala put Zemlje u osmatrakoj loi Ari Teha kada ju je Robert Sing prvi put sreo. Kupola prenika dvadeset metara, remek-delo graditeljstva, bila je u toj meri providna da se inilo da nema niega to bi zadralo vakuum svemira; pojedini nervozni posetioci ne bi uspeli da izdre tu due od nekoliko minuta.
	Tokom ispunjenih studentskih dana, Robert Sing jedva da je dolazio ovamo, ali sada je poveo u obilazak svoje alme mater jednog od kolega s broda, i ovo je bila nezaobilazna stanica. Dok su prolazili kroz niz od troje automatskih vrata, on primeti:
	"Kada bi kupola eksploldirala, spoljnja vrata zatvorio bi se za jednu sekundu. Trea bi se zatvorila tek posle petnaest sekundi kako bi svima unutra bilo omogueno da se sklone na sigurno."
	"Ako prethodno nisu isisani napolje. Kada je bila poslednja provera?"
	"Da vidimo - evo potvrde. Nosi datum - ah - od pre dva meseca."
	"Nisam mislio na to; svako glupo kolo u stanju je da zalupi vrata. Da li je ikada uraen pravi test?"
	"Misli, da li je razbijena kupola? Glupo pitanje. Zna li koliko ona kota?"
	U tom trenutku, dobronamerno zadirkivanje naglo je prestalo kada su dva posetioca sahvatila da nisu sami.
	Tiina je pretila da se nastavi u nedogled. Konano je progovorio pratilac Roberta Singa:
	"Ako ti, Bobe, maca nije pojela jezik, bar bi mogao da nas upozna."
	
	I dalje je bio u odlinim odnosima sa Frejdom, ali viali su se sve ree poto se ona vratila u Arizonu, a Tobi dobio stipendiju moskovskog konzervatorijuma - na oduevljeno iznenaenje svojih roditelja, jer nijedno od njih nikada nije pokazalo nikakvu muziku nadarenost. Zato je bilo sasvim normalno da Robert Sing to je bre mogao krene za armejn Dorgen kada se ona vratila na Mars. Sa svojim kvalifikacijama - i jo postojeim odjecima skromne slave koju je bezobzirno potezao kada je bilo neophodno - nije mu bilo teko da to postigne. Ubrzo posle svog pedeset estog roendana spustio se u luku Louel. Bio je Novi Marsovac - i zauvek e to ostati, jer nije bio roen na tom svetu.
	"Nee mi smetati da me zovu Novi Marsovac", rekao je armejn, "sve dok se pri tom budu osmehivali."
	"Hoe, dragi", odvratila je ona. "Sa tim tvojim zemaljskim miiima, mnogo si snaniji od veine ljudi ovde."
	To je bilo tano, ali nije znao koliko dugo e potrajati. Osim ako ne bude vebao mnogo predanije, a sumnjao je da hoe, uskoro e se priviknuti na Mars.
	to i nije bilo bez prednosti. Marsovci su tvrdili da njihov svet, a ne Venera, treba da bude nazvan planetom ljubavi. Zemljina sila tee od jedne gravitacije bila je smena - ako ne i opasna. Slomljena rebra, grevi i prekinut krvotok usled teine predstavljali su samo neke od opasnosti sa kojima su ljubavnici na Zemlji morali da se suoe. Meseeva sila tee od nula zarez est gravitacija predstavljala je veliko poboljanje, ali strunjaci su smatrali da nije ni ona bila sasvim dovoljna za dobar kontakt.
	to se tie primamljive nulte gravitacije svemira - poto je poetna novina izbledela, ona je postala pomalo dosadna. Suvie vremena potrebno je troiti na probleme vezane za susrete i pristajanja.
	Sila tee od jedne treine gravitacije na Marsu bila je ona prava.
	
	Poput svih doseljenika, Robert Sing proveo je prvih nekoliko nedelja na velikoj marsovskoj turi - Olimpus Mons, Dolina Marinera, Ledeni grebeni junog pola, Nizije Helade - Helada je trenutno bila veoma popularna meu mladim pustolovima koji su voleli da se prave vani proveravajui koliko su u stanju da preive bez opreme za disanje. Atmosferski pritisak bio je sada taman dovoljan za takve poduhvate, mada je prisustvo kiseonika i dalje bilo suvie nisko za ivot. Pogreno nazvan rekord u boravku na 'otvorenom vazduhu' iznosio je trenutno neto vie od deset minuta.
	Singova prvobitna reakcija na Mars bila je blago razoaranje. Toliko puta proao je iznad Marsa, esto pri vrtoglavim brzinama i sa pojaanjima slike, tako da je pravi predeo predstavljao ponekad antiklimaks. Nevolja sa najpoznatijim krajevima planete bila je u njihovoj veliini - ogromnosti koja se mogla sagledati samo iz svemira, a ne dok stojite na povrini.
	Najbolji primer bila je Olimpus Mons. Marsovci su voleli da govore kako je tri puta via od bilo koje planine na Zemlji - meutim, Himalaji ili Stenovite planine delovali su mnogo upeatljivije jer su bili znatno strmiji. Sa osnovom prenika est stotina kilometara, Olimpus je vie liio na ogromni plik na licu Marsa nego na planinu. Devedeset odsto njegove povrine sainjavale su blago iskoene ravnice. Ni Dolina Marinera, osim u suenjima, nije ispunjavala oekivanja turista. Bila je toliko iroka da su se oba njena zida, gledana iz sredita, nalazila ispod obzorja: Novi Marsovci su zbog svoje netaktinosti esto zapadali u nevolje, i da to nije znao Sing je mogao da napravi uvredljiva poreenja sa daleko manjim Grand Kanjonom. Meutim, posle nekoliko nedelja, poeo je da ceni istananosti i lepote koje su objanjavale strastvenu odanost kolonista (to je bila jo jedna re koju je morao da pazi da nikada ne upotrebi) prema vlastitoj planeti. I mada je sasvim dobro znao da je veliina kopna na Marsu gotovo ista kao i na Zemlji, budui da tu nije bilo okeana, nije mogao da prestane da se udi njenoj veliini. Trebalo je zaboraviti injenicu da je Marsov prenik upola manji od Zemljinog; bio je to uistinu veliki svet...
	I menjao se, mada i dalje veoma sporo. Mutirani liajevi i gljive mrvili su oksidirane stene, promenivi smer procesa umiranja usled ranja, koji je pre mnogo eona zahvatio planetu. Moda je najuspeniji osvaja sa Zemlje bila jedna modifikacija 'prozorskog kaktusa' - biljka vrstih listova koja je izgledala kao da je Priroda odluila da stvori skafander. Pokuaji da se odomai na Mesecu nisu uspeli, ali zato je naprosto bujala u marsovskim nizijama.
	Svi na Marsu morali su da zarauju za ivot, i mada je Robert Sing prebacio pozamanu svotu sa svog obimnog rauna na Zemlji, ni on nije bio izuzetak. Niti je eleo da bude: pred njim je bilo jo nekoliko decenija aktivnog ivota i on je eleo da ih iskoristi u punoj meri - ali tako da to vie vremena provodi sa svojom novom porodicom.
	To je bio jo jedan od razloga zbog kojih je doao na Mars; ovo je jo bio prazan svet i ovde e mu biti dozvoljeno da ima dvoje dece. Njegova prva ker, Mirej, rodila se godinu dana po njegovom prispeu; Martin je doao tri godine kasnije. Jo je prolo pet godina pre nego to je kapetan Robert Sing osetio ma i najmanju potrebu da 'udahne svemir'; bio je suvie zadovoljan svojom porodicom i poslom.
	Razume se, esto je putovao na Fobos i Deimos, obino kao brodski nadzornik za Lojda sa Zemlje; bio je to krajnje odgovoran (i odlino plaen) posao. Na Fobosu, unutranjem i veem od dva satelita, nije bilo mnogo posla; trebalo je samo obii trenanu kolu svemirskih kadeta, iji su se pitomci odnosili prema njemu sa silnim strahopotovanjem. I on je uivao u susretima s njima: oseao se kao da ima trideset... ovaj, dvadeset... godina manje, a na taj nain bio je i u toku najnovijih dostignua u svemirskoj tehnologiji.
	Nekada je Fobos bio neprocenjivi izvor sirovina za graditeljske poduhvate u svemiru, ali konzervativci sa Marsa - oseajui se moda krivim zbog upornog teraformiranja vlastite planete - uspeli su to da obustave. Iako je siuni satelit, crn poput uglja, bio neupadljiv na nonom nebu, tako da ga je mali broj ljudi uopte primeivao, 'Nemojte izdupsti Fobos!' bio je upeatljiv slogan.
	Sreom, manji i udaljeniji Deimos na izvestan nain predstavljao je ak i bolji izbor. Iako je u proseku imao tek neto vie od desetak kilometara u preniku, mogao je vekovima da snabdeva lokalne industrije veinom metala koji su im bili potrebni i nikoga nije bilo briga da li e mali mesec lagano nestati tokom narednih hiljadu godina. tavie, njegovo gravitaciono polje bilo je tako slabo da je bilo dovoljno samo jae gurnuti, pa da proizvodi krenu na put.
	Poput svih prometnih luka od osvita vremena, Deimos je bio dosta neuredan. Robert Sing je prvi put ugledao Golijata u radionici broj tri na Deimosu, dok je brod bio na petogodinjem pregledu i servisu. Na prvi pogled, delovao je sasvim obino; nije bio nita runiji od veine svemirskih letelica za duboki svemir. Sa masom bez tereta od deset hiljada tona i ukupnom duinom od sto pedeset metara, nije bio naroito velik, a njegova najvanija osobina nije se videla. Golijatovi raketni motori na toplu fuziju, koji su normalno koristili vodonik, ali koji su po potrebi mogli da rade i na vodu, bili su mnogo moniji nego to je to bilo potrebno brodu njegove veliine. Samo su jednom bili ukljueni na najjae i to za vreme testiranja, u trajanju od nekoliko sekundi.
	Kada je naredni put Robert Sing video Golijata, brod je ponovo bio na Deimosu, posle novih jednolinih pet godina provedenih u svemiru. Njegov kapetan spremao se za penziju...
	"Razmisli, Bobe", rekao je on. "Najlaki posao u Sunevom sistemu. Ne mora da brine o navigaciji; samo sedi tamo i divi se pogledu. Jedini problem - da se brine o otprilike dvadeset ludih naunika i da ih hrani."
	Zvualo je privlano; mada je bio na mnogim odgovornim poloajima, Robert Sing nikada nije upravljao brodom i bilo je vreme da i to proba pre nego to ode u penziju. Istina, tek to je proslavio ezdeseti roendan, ali pravo je udo kako su decenije sada brzo promicale.
	"Porazgovarau sa mojom porodicom", odvratio je. "Sve dok mogu nekoliko puta godinje da svratim na Mars..."
	Da - bio je to privlaan predlog. Paljivo e ga razmotriti...
	Robert Sing nije se nijednom zapitao s kojom svrhom je Golijat prvobitno bio sagraen. U stvari, gotovo da je zaboravio zbog ega je taj brod bio opremljen tako smeno monim pogonom.
	Razume se, nikada nee morati da upotrebi vie od samo jednog njegovog malog dela; ali bilo je lepo imati ga u rezervi.
	
	13. SARGAKO MORE SVEMIRA
	"Stojite na Suncu", ovim reima obratio se nekada Mendoza razredu pomalo zbunjenih studenata ubrzo po objavljivanju da je dobio Nobelovu nagradu, "i gledate pravo u Jupiter, udaljen tri etvrt milijarde kilometara. Zatim rairite ruke pod uglom od ezdeset stepeni... Znate li u ta ete pokazivati?"
	Nije oekivao da dobije odgovor, tako da ga nije ni saekao.
	"Neete nita videti, ali pokazivaete u pravcu dva najarobnija mesta u Sunevom sistemu...
	Godine 1772. veliki francuski matematiar Lagran otkrio je da gravitaciona polja Sunca i Jupitera mogu u kombinaciji da stvore jednu veoma zanimljivu pojavu. Na Jupiterovoj orbiti - ezdeset stepeni ispred njega i ezdeset stepeni iza - nalaze se dve stabilne take. Telo postavljeno u bilo koju od ove dve take zadrae isto odstojanje od Sunca i Jupitera, tako da e njih troje obrzovati ogroman jednakostranini trougao.
	U vreme kada je Lagran iveo nije se znalo za asteroide, tako da mu verovatno nije ni palo na pamet da e jednog dana njegova teorija doiveti i praktinu potvrdu. Trebalo je da proe vie od sto godina - sto trideset etiri, da budemo tani - dok nije bio pronaen Ahil koji se nalazio ezdeset stepeni iza Jupitera. Godinu dana kasnije pronaen je Patrokle nedaleko odatle - a zatim Hektor, ali ezdeset stepeni ispred Jupitera. Danas znamo za vie od deset hiljada tih trojanskih asteroida, tako nazvanih zato to je prvih nekoliko desetina dobilo imena prema junacima iz trojanskog rata. Razume se, od te zamisli moralo se odustati pre mnogo godina: danas jednostavno imaju brojeve. U poslednjem katalogu koji sam video ukupan broj dostigao je ve 11.500, a oni jo pristiu, mada veoma sporo. Verujemo da je spisak devedeset pet posto zavren: preostali Trojanci ne mogu imati vie od sto metara u preniku.
	Sada moram priznati da sam vas slagao. Nijedan od Trojanaca ne nalazi se ba u one dve trojanske take - osciliraju napred-nazad, gore-dole, u rasponu od trideset stepeni i vie. Najvei krivac za to je Saturn; njegovo gravitaciono polje kvari uredno ustrojstvo izmeu Sunca i Jupitera. Zato zamislite da trojanski asteroidi obrazuju dva ogromna oblaka, ija se sredita priblino nalaze na razmaku od priblino ezdeset stepeni sa obe strane Jupitera. Iz nekog i dalje nepoznatog razloga - eli li neko izazovnu temu za doktorsku tezu? - ima tri puta vie Trojanaca ispred nego iza Jupitera.
	Da li ste ikada uli za Sargako more na staroj Zemlji? I mislio sam da niste. E pa, ono je deo Atlantika - a to vam je okean istono od KAD - u kome se naplavljeni predmeti... trave, naputeni brodovi... skupljaju usled tokova morskih struja. Volim da zamiljam trojanske take kao sargake blizance svemira; one su najgue naseljene oblasti Sunevog sistema - mada toga ne biste bili svesni kada biste se tamo nali. Ako biste stajali na jednom Trojancu, imali biste mnogo sree ako biste golim okom mogli da vidite drugog.
	Zato su Trojanci toliko vani? Ba mi je drago to ste me to pitali.
	Na stranu to to su zanimljivi za nauku; oni predstavljaju glavno oruje u arsenalu Jupitera. Vrlo esto, poneki od njih biva odvuen sa svog mesta, pod dejstvom ujedinjenih polja Saturna, Urana i Neptuna, i krene da luta put Sunca. Povremeno, neki od ovih lutalica udari u nas - tako je nastao Bazen Helada - pa ak i u Zemlja.
	Takve stvari deavale su se bez prestanka u ranim danima Sunevog sistema, kada je jo lebdela unaokolo neupotrebljena graa pri nastanku planeta. Sreom po nas, veina ovih gromada do sada je nestala - ali jo ih je dosta ostalo, a sve se ne nalaze u trojanskim oblacima. Postoje asteroidi-skitnice koji stiu sve do Neptuna; svaki od njih moe predstavljati potencijalnu opasnost.
	Sve do ovog veka ljudska rasa nije mogla nita - ba nita - da preduzme u vezi sa ovom opasnou i veina ljudi, ak i kada su je bili svesni, nisu nimalo marili za nju. Smatrali su da ima vanijih problema o kojima treba brinuti i, razume se, bili su u pravu.
	Meutim, mudri ljudi se obezbede i onda kada postoji veoma mala verovatnoa da e se neto neprijatno dogoditi, ako premija nije suvie velika. Osmatranje 'Svemirskog uvara' traje, zahvaljujui krajnje skromnom budetu, ve skoro pola veka. Poznato nam je da postoji velika verovatnoa da u narednih hiljadu godina doe do bar jednog sudara sa Zemljom, Mesecom ili Marsom koji e imati pogubne posledice.
	Da li bi trebalo da sedimo skrtenih ruku i ekamo da do toga doe? Svakako da ne! Sada kada posedujemo tehnologiju da se zatitimo, bar moemo napraviti plan prema kome bi se postupilo ako - ne, kada! - iskrsne neposredna opasnost. Uz malo sree, trebalo bi da imamo nekoliko meseci na raspolaganju.
	Postoji dobar razlog to idem na Zemlju - to je jo stroga tajna - elim da ih iznenadim! Izneu im dalekoseni plan kako da se rei ovaj problem. Za poetak predlaem da 'Svemirski uvar' postane operativno odgovoran kako bi mogao da pone da opravdava svoj naziv. Voleo bih da vidim nekoliko brzih, monih brodova u stalnoj patroli - a trojanske take bile bi odline za njihovo stacioniranje. Mogli bi da vre vredna istraivanja dok tamo borave - a bili bi u priliku da se otisnu u bilo koji deo Sunevog sistema im se za tim ukae potreba.
	Ovu priu ispriau zemaljskim crvima koje budem sreo. Poelite mi sreu."
	
	14. AMATER
	Do kraja dvadeset prvog veka ostao je tek mali broj nauka u kojima su se amateri mogli nadati da e napraviti neko vanije otkrie - astronomija je bila jedna od njih, kao to je to s njom oduvek bio sluaj.
	Istina, nijedan amater - koliko god bio bogat - nije se mogao ni nadati da e pribaviti opremu koja se rutinski koristila u velikim opservatorijama na Zemlji, Mesecu i na orbiti. Ali profesionalci su se specijalizovali za ograniena polja izuavanja, jer Vaseljena je toliko ogromna da nikada ni ne mogu da posmatraju vie od jednog njenog siunog dela istovremeno. Veliki deo ostao je na raspolaganju poletnim i uenim entuzijastima da ga istrae: nije bilo neophodno imati mnogo veliki teleskop da bi se pronalo neto to niko nikada do tada nije video, ako ste znali kako da se latite posla.
	Dunosti dr Angusa Milara kao lekara na specijalistikom stau u medicinskom centru luke Louel nisu bile naroito velike; za razliku od kolonista na Zemlji, naseljenici Marsa nisu morali da se nose sa novim i egzotinim bolestima i doktori su najvie posla imali oko nesrenih sluajeva. Istina, izvesne udne nepravilnosti u rastu kostiju javljale su se u drugom ili treem pokolenju, bez sumnje zbog niske gravitacije; meutim, medicinski establiment bio je uveren da e moi da izie s njima nakraj pre nego to postanu ozbiljne.
	Zahvaljujui injenici da je imao puno slobodnog vremena, dr Milar je bio jedan od nekolicine amatera-astronoma na Marsu. Tokom godina sagradio je niz reflektora - brusei, glaajui i posrebrujui ogledala tehnikama koje su hiljade predanih izraivaa teleskopa usavravale vekovima.
	U poetku je puno vremena provodio posmatrajui planetu Zemlju, uprkos opaskama prijatelja koje je to zabavljalo. "emu se trudi?" pitali bi ga. "Ona je i te kako dobro istraena - ak se pretpostavlja da prua utoite inteligentnim oblicima ivota."
	Zautali su tek kada im je Milar pokazao prelepi plavi polumesec koji je poivao tamo u svemiru i manji mesec u istoj fazi koji je lebdeo pored njega. Celokupna istorija, osim poslednjih nekoliko trenutaka, leala je tamo u polju teleskopa. Koliko god daleko putovala po Vaseljeni, ljudska vrsta nikada nije mogla da prekine veze sa rodnom planetom.
	Meutim, kritiari su zakljuili: Zemlja nije bila zahvalna za posmatranje. Njen najvei deo uglavnom je bio prekriven oblacima, a kada se nalazila najblie, samo je svojom nonom stranom bila okrenuta prema Marsu, tako da se nije video nijedan prirodni oblik. Vek ranije, 'tamna strana' Zemlje, na kojoj su traeni megavati elektrine energije to su hrlili put neba, bila je sve drugo samo ne tamna. Iako je drutvo koje je vie vodilo rauna o energiji stalo na put najgorim zloupotrebama, veina gradova, bilo koje da su bili veliine, i dalje se lako mogla uoiti jer su predstavljali sjajna ostrva svetlosti.
	Dr Milar je alio to se nije nalazio ovde 10. novembra 2084, po zemaljskom kalendaru, jer bi mu se ukazala prilika da posmatra retku i prelepu pojavu - prolazak Zemlje preko lica Sunca. Dok se lagano kretala preko Sunevog diska izgledala je poput male, savreno krune Suneve pege, ali na pola puta sredite sjajne zvezde se zaarilo. Baterije lasera na tamnoj strani Zemlje pozdravile su crvenu planetu, sada drugi dom oveanstva, na pononom nebu. Ceo Mars je to gledao i taj dogaaj jo se pominjao sa strahopotovanjem.
	Postojao je jo jedan datum u prolosti, veoma drag dr Milaru, koji je bio vaan samo njemu i zasnivao se na jednoj potpuno beznaajnoj sluajnosti. Jedan od najveih kratera na Marsu dobio je ime po jednom drugom amateru-astronomu, koji je bio roen istog dana kada i on - samo dva veka ranije.
	im su prve uspele fotografije planete poele da pristiu sa prvih svemirskih sondi, najvei problem postalo je iznalaenje imena za sve one hiljade novih formacija. Pojedinina su bila nezaobilazna - uveni astronomi, naunici, istraivai kao to su Kopernik, Kepler, Kolumbo, Njutn, Darvin, Ajntajn. Zatim su na red doli pisci koji su se mogli povezati sa planetom - Vels, Berouz, Vajnbaum, Hajnlajn, Bredberi. Potom arolika lista neuglednih mesta na Zemlji i pojedinaca sa Zemlje, od kojih su neka i neki imali tek mrave veze sa Marsom.
	Novi itelji planete nisu uvek bili zadovoljni imenima mesta koja su nasledili, a koja su morali da koriste u svakodnevnom ivotu. Ko su ili ta na Zemlji - a da ne govorimo o Marsu - bili Denk, Dia-Cau, Eil, Gagra, Kagul, Surt, Tivi, Vaspam, Jat?
	Revizionisti nisu prestajali da agituju u korist imena koja bi vie odgovarala - ili bila prijatnija za uho - i veina ljudi slagala se sa njima. Tako je obrazovan odbor koji je trebalo da se pozabavi ovim problemom, mada on teko da je bio najvaniji meu mnogobrojnima koji su pritiskali ljudski opstanak na Marsu. Kako su svi znali da ima dosta slobodnog vremena i da se zanima za astronomiju, bilo je neizbeno da dr Milar bude ukljuen.
	Jednog dana su ga pitali: "Zato da jedan od najveih kratera na Marsu bude nazvan Molsvort? Prenik mu je sto sedamdeset pet kilometara? Ko je, do avola, bio taj Molsvort?"
	Posle malo istraivanja i nekoliko skupih svemirskih faksova poslatih na Zemlju, Milar je mogao da odgovori na to pitanje. Persi B. Molsvort bio je Englez, inenjer na eleznici i amater-astronom koji je napravio i objavio mnogobrojne crtee Marsa na poetku dvadesetog veka. Veinu posmatranja obavio je sa polutarnog ostrva Cejlona, na kome je i umro 1908. kao jo mlad; imao je samo etrdeset jednu godinu.
	Dr Milar bio je zadivljen; Molsvort mora da je voleo Mars i zasluivao je svoj krater. injenica da su im se datumi roenja poklapali prema zemaljskom kalendaru izazivala je u njemu besmisleno oseanje srodnosti, tako da bi ponekad usmerio svoj teleskop prema Zemlji ne bi li pronaao ostrvo na kome je Molsvort proveo najvei deo svog kratkog ivota. Kako je Indijski okean obino bio pod oblacima, pronaao ga je samo jedanput, ali to je bilo nezaboravno iskustvo. Pitao se ta li bi mladi Englez mislio da je znao da e jednog dana ljudske oi biti uprte u njegov dom sa Marsa.
	Doktor je dobio bitku, uspeo je da spase Molsvorta - to jest, niko mu se nije ozbiljnije suprotstavio kada je izneo svoj sluaj, ali ovaj je izmenio njegov lini stav prema neemu to je ranije predstavljalo samo hobi. Moda je i on mogao da otkrije neto to e tokom vekova nositi njegovo ime.
	I odista, uspee u tome izvan svih svojih oekivanja.
	
	Iako je u to vreme bio deak, dr Milar nije nikada zaboravio spektakularni povratak Halejeve komete 2061. godine; nema sumnje da je to imalo izvesne veze sa njegovim narednim korakom. Mnoge komete - ukljuujui neke od najpoznatijih - otkrili su amateri, koji su na taj nain obezbedili besmrtnost ispisavi svoja imena na nebesima. Na Zemlji, pre nekoliko vekova, recept za uspeh bio je jednostavan: dobar (ali ne naroito veliki) teleskop, vedro nebo, odlino poznavanje nonog neba, strpljenje - i velika koliina sree.
	Kada je dr Milar poeo time da se bavi bio je u velikoj prednosti nad svojim zemaljskim prethodnicima. Uvek je imao vedro nebo, koje e, uprkos nastojanjima teraformera, ostati takvo jo nekoliko narednih pokolenja. Zbog svoje vee udaljenosti od Sunca, Mars je bio i neto bolja osmatraka platforma od Zemlje. Ali najvanije od svega, potraga se mogla vriti uglavnom automatski. Nije vie bilo neophodno pamtiti zvezdana polja, kao to su to radili neki od starih tragalaca za kometama, kako bi odmah mogli da uoe uljeza.
	Fotografija je odavno takav pristup uinila zastarelim. Bilo je potrebno napraviti samo dve ekspozicije, u razmaku od nekoliko asova, a zatim ih uporediti i videti da li se ita pomerilo. Iako se to moglo obaviti u dokolici, udobno sedei u toplom, a ne drhtei nou napolju, ipak je bilo krajnje dosadno. Mladi Klajd Tombo, dalekih tridesetih godina dvadesetog veka, bukvalno je pregledao milione slika neba pre nego to je otkrio Pluton.
	Fotografski pristup trajao je vie od jednog veka dok ga nije zamenio elektronski. Osetljiva televizijska kamera mogla je da skenira nebo, skladiti dobijene slike zvezda, a zatim da se vrati i ponovo kasnije pogleda isti deo neba. Kompjuterski program bio je u stanju da za nekoliko sekundi obavi ono za ta su Klajdu Tombou bili potrebni meseci - da zanemari sva stacionirana tela i 'oznai' sve ono to se pomerilo.
	U stvarnosti, to ba nije bilo tako jednostavno. Neki naivan program otkrio bi stotine poznatih asteroida i satelita, da ne pominjemo hiljade komada svemirskog otpada ljudskog porekla. Sve je to trebalo proveriti u katalozima, ali ak se i to moglo obaviti automatski. Sve to bi preivelo ovaj proces filtriranja moglo je biti - zanimljivo.
	
	Oprema za automatsko traenje i potrebni programi nisu bili naroito skupi, ali poput mnogih stvari visoke tehnologije koje nisu bile neophodne, ni oni nisu bili dostupni na Marsu. Tako je dr Milar morao da eka nekoliko meseci pre nego to je jedna od kompanija sa Zemlje koja se bavila snabdevanjem naunim materijalom, uspela da mu ih poalje - da bi otkrio kako je, kako ve to biva, jedna krajnje vana komponenta neispravna. Posle ogorene izmene svemirskih faksova, problem je reen. Sreom, doktor nije morao da eka naredni potanski brod; kada je snabdeva nevoljno saoptio pojedinosti kola, lokalni strunjaci bili su u stanju da osposobe sistem.
	Radio je savreno. Odmah naredne noi dr Milar je bio oduevljen jer je uspeo da pronae Deimos, petnaest 'Komsata', dva teretna broda u prolazu i putniki brod koji je dolazio sa Meseca. On je, razume se, promatrao samo mali deo neba: ak je i oko Marsa svemir postajao prezaguen. Nije udo to je opremu dobio tako povoljno; ona bi praktino bila neupotrebljiva pod oblacima svemirskih otpadaka koji su sada kruili oko Zemlje.
	Tokom naredne godine, doktor je pronaao dva nova asteroida, prenika manjih od sto metara, i bio je u iskuenju da ih nazove Miranda i Lorna, po svojoj eni i keri. Meuplanetna astronomska unija prihvatio je ovaj drugi, ali je istakao da je Miranda uveni satelit Urana. Dr Milar je, razume se, to isto tako dobro znao kao i MAU, ali smatrao je da vredi pokuati u interesu kunog mira. Konano su se nagodili da se nazove Mira; malo je bilo verovatno da e neko zameniti asteroid prenika stotinak metara sa dinovskom crvenom zvezdom.
	I pored nekoliko lanih uzbuna, tokom naredne godine nije pronaao nita novo i upravo se spremao da odustane, kada je program prijavio anomaliju. Posmatrao je objekat koji kao da se kretao - ali tako sporo da nije bio siguran, u granicama dozvoljene greke. Predlagao je novo osmatranje, posle dueg razdoblja, kako bi se stvar na ovaj ili onaj nain razreila.
	Dr Milar se zagledao u siunu taku svetlosti; mogla je to biti kakva slaba zvezda, ali u katalozima nije bilo zabeleeno nita na tom mestu. Na njegovo razoaranje, nije bilo ni traga nejasnom oreolu koji bi ukazivao na kometu. Jo jedan prokleti asteroid, pomislio je; teko da je vredan truda. Meutim, Miranda je trebalo uskoro da mu rodi jo jednu ker: bilo bi lepo kada bi imao poklon za njeno roenje...
	
	Bio je to asteroid koji se nalazio malo iza orbite Jupitera. Dr Milar je podesio kompjuter da mu izrauna njegovu priblinu putanju i iznenadio se kada je otkrio da Mirna - kako je odluio da ga nazove - prolazi na veoma maloj udaljenosti od Zemlje. To je ve bilo malo zanimljivije.
	To ime nikada nije bilo prihvaeno. Pre nego to ga je MAU potvrdio, dodatna osmatranja pruila su mnogo tanije podatke o putanji.
	A onda je bilo mogue dati mu samo jedno ime: Kali, boginja unitenja.
	
	Dr Milar otkrio je Kali kada se ona ve uputila ka Suncu - i Zemlji - besprimernom brzinom. Iako je stvar donekle sada bila od akademske vanosti, sve je zanimalo kako to da je 'Svemirskog uvara' i sva njegova pomona sredstva pobedio jedan amater-astronom sa Marsa koji je koristio uglavnom opremu domae proizvodnje.
	Odgovor je, kao i obino u takvim sluajevima, predstavljao kombinaciju loe sree i dobro poznate opakosti neivih predmeta.
	Kali je bila krajnje slaba za svoju veliinu i predstavljala je jedan od najtamnijih asteroida ikada pronaenih. Oigledno je pripadala klasi ugljenida: njena povrina bila je - gotovo bukvalno - aava. A tokom poslednjih nekoliko godina zvezdana pozadina po kojoj se kretala predstavljala je jedan od najpretrpanijih delova Mlenog puta. Gledana iz opservatorija 'Svemirskog uvara', gubila se u svetlosti zvezda.
	Dr Milar, koji se nalazio na Marsu, imao je sree. Namerno je usmerio teleskop ka jednom od manje gustih oblasti na nebu - i desilo se da je Kali bila tamo. Nekoliko nedelja ranije ili kasnije, on bi je takoe promaio.
	Ne treba ni pomenuti da je za vreme istrage koja je usledila 'Svemirski uvar' ponovo proverio svoje terabite osmatrakih nalaza. Kada znate da neto postoji, mnogo ga je lake nai.
	Kali je bila snimljena tri puta, ali signal je bio na pragu uma i tako nije uspeo da ukljui automatski program za traganje.
	Mnogi su bili zahvalni na ovom previdu; imali su oseaj da bi ranije pronalaenje Kali samo produilo agoniju.
	
	TREI DEO
	
	15. PROROK
	"Zar nije dolo vreme da prizna, Jovane, kako Isus mora da je bio obian ovek, poput Mohameda (poivao u miru)? Mi znamo neto to nije bilo poznato onima koji su pisali Jevanelja, mada to postaje sasvim oigledno kada se malo bolje razmisli - devianskim roenjem na svet moe doi samo ensko - nikada muko. Razume se, Sveti Duh mogao je smisliti i drugo udo. Moda sam pristrasna, ali smatram da bi to bilo - da kaemo, razmetanje. ak neukusno razmetanje."
	
	Prorok Fatima Magdalena (drugi razgovor sa papom Jovanom Pavlom XXV, priredio fr. Mervin Fernando, Drutvo Isusovaca, 2029.)
	
	Hrilam slubeno nije bio jo ni stotinu godina star, mada su njegovi poeci sezali jo dve decenije unazad u doba naftnog rata iz devedesetih godina dvadesetog veka. Jedna od neoekivanih posledica te pogubne pogrene procene bio je veliki broj pripadnika amerikog pomonog vojnog osoblja, kako mukaraca tako i ena, koji su prvi put u ivotu doli u neposredan dodir sa islamom. Prorokova vera ostavila je na njih dubok utisak. Shvatili su da mnoge njihove predrasude, kao to su popularne predstave ludih mula koji vitlaju Koranom u jednoj ruci i automatom u drugoj, predstavljaju smeno pojednostavljivanje. Sa zapanjenou su otkrili da je islamski svet doao do mnogih otkria iz astronomije i matematike tokom mranog doba u Evropi - hiljadu godina pre no to su nastale Sjedinjene Drave.
	Oduevljene ovom mogunou da steknu nove preobraenike, saudijske vlasti osnovale su obavetajne centre u glavnim vojnim bazama Pustinjske oluje kako bi obezbedili upuivanje u osnove islama i objanjenja Korana. Kada je Zalivski rat bio okonan, nekoliko hiljada Amerikanaca primilo je novu religiju. Veina njih - oigledno nesvesna okrutnih zloina koje su poinili arapski trgovci robljem nad njihovim precima - bili su Amerikanci afrikog porekla, ali znatan broj otpadao je i na belce.
	Tehniki narednik Rubi Goldenberg ne samo to je bila belkinja: bila je kerka rabina i nikada nije videla nita egzotinije od Diznilenda pre nego to je dobila premetaj u bazu Kralj Fejsal u Daranu. Iako je bila dobro upuena u judaizam i hrianstvo, islam je za nju bio novi svet; duboki utisak ostavilo je na nju njegovo ozbiljno zanimanje za fundamentalna pitanja kao i njegova davnanja, mada sada ozbiljno poljuljana tradicija tolerancije. Naroito se divila njegovom iskrenom tovanju dvojice proroka razliitih sudbina - Mojsija i Isusa. Meutim, zahvaljujui svojim 'osloboenim' zapadnjakim pogledima, zadrala je velike rezerve prema poloaju ena u konzervativnijim muslimanskim dravama.
	Narednik Goldenberg imala je suvie posla servisirajui elektroniku raketa zemlja-vazduh da bi se dublje bavila religijom sve dok Pustinjska oluja nije sama sebe oduvala, ali seme je ve bilo baeno. im se vratila u Sjedinjene Drave, iskoristila je pravo veterana da se dalje obrazuje i upisala se na jedan od nekoliko koleda koji su bili islamski orijentisani - zbog tog svog poteza ne samo to je imala neprijatnosti sa birokratijom Pentagona ve je bila prinuena i da raskine sve odnose sa svojom porodicom. Posle samo dva semestra ponovo je dokazala svoju nezavisnost tako to je dozvolila da je izbace.
	Ono to se krilo iza ovog, nema sumnje, presudnog dogaaja nikada nije bilo do kraja rasvetljeno. Prorokovi hagiografi tvrde da su je instrukturi kinjili, jer nisu umeli da odgovore na njenu pronicljivu kritiku Korana. Neutralni istoriari daju mnogo prizemnije objanjenje: spetljala se sa kolegom-studentom i otila im je njena trudnoa postala oigledna.
	Moda su obe verzije bile tane. Proroica se nikada nije javno odrekla mladia koji je tvrdio da je njen sin, niti je ozbiljnije pokuala da prikrije kasnije veze sa ljubavnicima oba pola. Taj njen oputeni stav prema seksu, koji gotovo da ju je pribliio hinduizmu, predstavljao je jednu od njupeatljivijih razlika izmeu hrilama i religija iz kojih je nastao. Nema sumnje da je doprineo njegovoj popularnosti: nita nije moglo predstavljati veu suprotnost puritanizmu islama i seksualnoj patologiji hianstva, koja je zatrovala ivote milijardi i kulminirala u perverziji celibata.
	Posle izbacivanja sa koleda, Rubi Goldenberg naprosto je nestala na vie od dvadeset godina. Manastiri na Tibetu, razni katoliki redovi i mnogi drugi, tvrdili su kasnije da su joj pruili utoite, mada nijedna od tih tvrdnji nije izdrala proveru. Kao to ne postoje nikakvi dokazi ni da je to vreme provela na Mesecu; lako bi joj, naime, bilo ui u trag meu srazmerno malobrojnim tamonjim iteljima. Sigurno je samo to da se proroica Fatima Magdalena pojavila na svetskoj sceni 2015. godine.
	Hrianstvo i islam tano su opisani kao religije knjige. Hrilam, njihov izdanak koji je ispoljio tenju da ih nasledi, zasnivao se na tehnologiji nemerljivo vee moi.
	Bila je to prva religija bita.
	
	16. RAJSKO KOLO
	Svako doba ima svoj osoben jezik pun rei koje bi bile besmislene vek ranije i od kojih e mnoge biti zaboravljene vek kasnije. Neke iznedri umetnost, neke sport, moda ili politika; ali veina ih predstavlja proizvod nauke i tehnologije - ukljuujui tu, razume se, i rat.
	Mornari koji su milenijumima plovili okeanima sveta imali su sloen - i za kopnae nerazumljiv - renik naziva i komandi koji im je dozvoljavao da upravljaju opremom od koje su im zavisili ivoti. Kada je automobil poeo da osvaja kontinente na poetku dvadesetog veka, na desetine udnih novih rei ulo je u upotrebu, a stare su dobile nova znaenja. Voza viktorijanske koije potpuno bi se zbunio kada bi uo za menja, kvailo, paljenje, vetrobran, diferencijal, sveice, karburator - a to su bile rei koje e njegov unuk bez ikakve muke koristiti u svakodnevnom ivotu. A on bi se, pak, sa svoje strane, potpuno izgubio kada bi uo za radio-cev, antenu, talasno podruje, tjuner, frekvenciju...
	Elektronsko doba, a naroito pojava kompjutera, izbacivali su neologizme neverovatnom brzinom. Mikroip, hard disk, laser, CD rom, VCR, kaseta, megabajt, softver - te rei bile bi potpuno besmislen pre sredine dvadesetog veka. to se vie pribliavao kraj milenijuma, neto jo udnije - zaista paradoksalno - poelo je da se pojavljuje u reniku obrade informacija: prividna stvarnost.
	Uinci koje su proizvodili rani PS sistemi bili su gotovo isto onoliko grubi kao i prvi televizori, pa ipak bili su dovoljno upeatljivi da izazovu naviku, pa ak i zavisnost. Trodimenzione, irokougaone slike bile su u stanju da u toj meri zaokupe panju subjekta da je njihov drhtavost, kao u crtanom filmu, spremno bila zanemarivana. Kako su se definicija i animacija postojano poboljavale, prividni svet postajao je sve blii i blii onom stvarnom, ali uvek se mogla uoiti razlika, to jest, razlika e moi da se uoi sve dok se prikazivanje bude vrilo pomou tako nespretnih naprava kao to su displeji na glavi i servooperativne rukavice. Da bi opsena postala savrena i da bi se mozak sasvim prevario, bie neophodno da se premoste spoljanji organi ula kao to su oi, ui i miii i da se obavetenja unose neposredno u nervna kola.
	Koncept 'maine snova' bio je bar sto godina star pre nego to su se skeniranje mozga i nanohirurgija u toj meri razvili da su omoguili njeno stvaranje. Prve jedinice, poput prvih kompjutera, bile su kabaste sprave koje su zauzimale itave sobe - ali, takoe poput kompjutera, minijaturizovane su zapanjujuom brzinom. Meutim, njihova primena bila je ograniena sve dok su morali da koriste elektrode implantirane u korteks.
	Pravi napredak usledio je kada je - poto je jedno celo pokolenje specijalista medicine izjavljivalo da je to nemogue - usavren 'prenosivi mozak'. Memorijska jedinica, u kojoj su stajali skladiteni terabiti informacija, bila je povezana fiberoptikim kablom sa kapom to je vrsto prianjala uz lobanju, nosei bukvalno milijarde terminala veliine atoma i ostvarujui bezbolni kontakt sa koom kranijuma. 'Prenosivi mozak' bio je od neprocenjive vrednosti ne samo za zabavu ve i za obrazovanje, tako da je tokom jednog jedinog pokolenja svako ko je mogao da ga kupi nabavio po jedan - i prihvatio elavost kao cenu koja se morala platiti.
	Iako je uistinu bio potpuno prenosiv, ovaj 'mozak' nikada nije bio pravljen u pravom portabl izdanju, za ta su postojali odlini razlozi. Svako ko bi etao unaokolo potpuno utonuo u prividni svet - ak i u poznatom kunom okruenju - ne bi dugo poiveo.
	Iako je odmah uoen potencijal 'prenosivog mozga' da prenosi iskustvo - naroito erotsko, zahvaljujui brzom razvoju hedonistike tehnologije - nije zanemareno ni njegova ozbiljnija primena. oveku je postalo dostupno trenutno znanje i umee posredstvom itavih bibilioteka specijalizovanih 'memorijskih modula' ili memnoipova. Najprivlaniji od svega, meutim, bio je 'potpuni dnevnik' koji je omoguavao korisniku da uskladiti, a zatim ponovo proivljava vredne trenutke iz ivota - pa ak i da ih preoblikuje kako bi ih pribliio eljama srca.
	Zahvaljujui svom znanju iz elektronike, proroica Fatima Magdalena prva je uoila potencijal 'prenosivog mozga' u irenju uenja hrilama. Imala je, razume se, prethodnike u televanelistima dvadesetog veka koji su koristili radio-talase i komunikacione satelite, ali tehnologija koju je ona mogla da primeni bila je neuporedivo monija. Vera je oduvek bila vie stvar oseanja nego intelekta; a 'prenosivi mozak' mogao je da se obraa neposredno i jednom i drugom.
	Negde tokom prve decenije dvadeset prvog veka, Rubi Goldenberg preobratila je jednu zaista vanu osobu - jednog od krajnje bogatih, ali i sagorelih (ve je zaao u petu deceniju ivota) pionira kompjuterske revolucije. Dala mu je novi razlog za ivot i izazov koji je ponovo zapalio njegovu matu; on je, sa svoje strane, imao sredstva - a, to je jo vanije, i line veze - da se suoi sa tim izazovom.
	Projekat da se tri Zaveta iz Novog Korana daju u elektronskom obliku bio je krajnje jednostavan, ali to je bio tek poetak - verzija 1.0 (javna). Zatim je sledilo interaktivno izdanje, namenjeno samo onima koji su pokazali nesvakidanje zanimanje za veru i koji su eleli da nastave dalje. Meutim, verzija 2.0 (ograniena) mogla se tako lako presnimiti da je uskoro bilo u opticaju na milione neovlaenih modula: to je upravo i bila proroicina namera.
	Sa verzijom 3.0 stvari su stajale drugaije; bila je zatiena od presnimavanja i posle jedne upotrebe bi se samounitila. Nevernici su zbijali ale govorei da je klasifikovana kao 'strogo sveta' <Neprevodiva igra rei: 'most sacred' znai 'veoma sveta', to neposredno asocira na 'most secret' - 'strogo poverljiv'; prim. prev.> i usledila su beskrajna nagaanja o njenom sadraju. Bilo je poznato da sadri programe prividne stvarnosti koji su omoguavali da se unapred sagleda hrilamski raj - ali samo spolja...
	Kruile su glasine - koje dodue nikada nisu potvrene, uprkos neizbenim exposima nezadovoljnih otpadnika - da postoji i 'najstroe sveta' verzija, verovatno 4.0. Ona je navodno ukljuivana preko razvijenijih jedinica 'prenosivog mozga' i bila je 'neuroloki kodirana' tako da je mogla da je prima samo osoba za koju je bila predviena. Ako bi je upotrebio neko ko na to nije imao pravo, to bi izazvalo trajno mentalno oteenje - moda ak i ludilo.
	Kakve god tehnoloke potapalice da je hrilam koristio, sazrelo je vreme za novu religiju koja je sadrala najbolje elemente dve drevne vere (kao i dosta elemenata jedne jo drevnije, budizma). Proroica, meutim, moda nikada ne bi uspela da joj na ruku nisu ila jo dva inioca na koje nije imala nikakvog uticaja.
	Prvi je bio takozvana revolucija 'hladne fuzije', koja je naglo okonala eru fosilnih goriva i unitila ekonomski temelj muslimanskog sveta za ciglo jedno pokolenje - dok ga izraelski hemiari nisu ponovo izgradili pomou slogana 'Nafta za hranu - ne za vatru!"
	Drugi je bio postojano opadanje moralnog i intelektualnog statusa hrianstva, koje je otpoelo (mada je malo ko to shvatio tokom vekova) 31. oktobra 1517. kada je Martin Luter zakucao Devedeset pet teza na vrata crkve Svih Svetih. Ovaj proces nastavili su Kopernik, Galilej, Darvin, Frojd, i on je dostigao svoj vrhunac u ozloglaenom skandalu 'Dead Seagate' <Neprevodiva igra rei: 'Dead Sea' je Mrtvo more, a dodatak 'gate' tu je da asocira na poznati politiki skandal 'Watergate'; prim. prev.>, kada su konano pronaeni davno skriveni svitci koji su otkrili da je Isus u Jevaneljima predoen po uzoru na tri (ak moda i etiri) razliite osobe.
	Meutim, coup de grace usledio je iz samog Vatikana.
	
	17. POSLANICA
	"Tano pre etiri veka, godine 1632, moj prethodnik, papa Urban osmi, napravio je neoprostivu greku. Dozvolio je da njegov prijatelj Galilej bude osuen zbog uenja za koje danas znamo da govori temeljnu istinu - da se Zemlja kree oko Sunca. Iako se Crkva izvinila Galileju 1992, ta uasna greka zadala je udarac njenom moralu od koga ona nikada nije uspela u potpunosti da se oporavi.
	Sada je, avaj, doao trenutak da priznamo jednu jo traginiju pogreku. Tvrdoglavo se suprotstavljajui planiranju porodice vetakim sredstvima, Crkva je unitila milijarde ivota - i uglavnom je bila odgovorna za promovisanje grenog abortusa, to je prava ironija, meu suvie siromanima koji nisu u stanju da odgaje decu koju su bili primorani da donesu na svet.
	Takva politika dovela je nau vrstu na ivicu propasti. Velika prenaseljenost ogolila je planetu Zemlju, liila ju je prirodnih bogatstava i potpuno zagadila. Do kraja dvadesetog veka svima je to postalo jasno - ali nita nije uinjeno. Oh, drane su konferencije i donoene bezbrojne rezolucije - ali nita nije preduzimano.
	A sada, jedan nauni prodor kome smo se dugo nadali - i koga smo se odavno plaili! - preti da ovu krizu pretvori u katastrofu. Ceo svet je pljeskao kada su profesori Salman i Barnstajn primali Nobelovu nagradu iz oblasti medicine prolog decembra, ali koliko je ljudi razmislilo o tome kako e njihov rad uticati na drutvo? Na moj zahtev, Papska akademija nauka upravo je to uinila. Njihovi zakljuci su jedinstveni - i neizbeni.
	Otkrie superoksidnih enzima koji su u stanju da uspore proces starenja tako to tite telesni DNK nazvan je trijumfom ravnom odgonetanju genetskog koda. Izgleda da e sada ivotni vek biti produen bar za pedeset godina, a moda i vie - to znai da e ljudi biti zdraviji i due aktivni! Takoe nam je reeno da e tretman biti srazmerno jeftin. I tako, dopadalo se to nama ili ne, svet budunosti bie svet ilih stogodinjaka.
	Moja Akademija me obavetava da e tretman SOE takoe produiti razdoblje ljudske plodnosti ak za tridesetak godina. Posledice toga su zastraujue - naroito u svetlosti prolih kobnih neuspeha da se ogranii raanje pomou poziva na apstinenciju i upotrebu takozvanih 'prirodnih' metoda...
	Ve nekoliko nedelja strunjaci Svetske zdravstvene organizacije povezuju sve svoje lanove. Cilj je da se postigne nulti populacioni rast (o kome se esto razgovaralo, ali koji nikada nije bio dostignut, osim u vreme ratova ili kuge) i to to je pre i to je humanije mogue. Moda ak ni to nee biti dovoljno; moda e nam biti potreban negativan populacioni rast. Moda e tokom nekoliko narednih pokolenja jedno dete po porodici biti norma.
	Crkva je dovoljno mudra da se ne suprotstavlja neizbenom, naroito u ovoj radikalno izmenjenoj situaciji. Uskoro u izdati poslanicu koja e sadrati poduke s tim u vezi. Sastavljena je, mogu dodati, posle podrobnih konsultacija sa mojim kolegama Dalaj Lamom, arhiepiskopom od Kanterberija, Glavnim rabinom, imamom Mahomedom i proroicom Fatimom Magdalenom. Oni se u svemu potpuno slau sa mnom.
	Znam da e mnogima od vas biti teko - za neke e ak predstavljati agoniju - da prihvate kao dunosti neto to je Crkva ranije igosala kao grehe. Doktrina, meutim, nije pretrpela izmene u jednoj temeljnoj stvari. Kada fetus jednom oivi, njegov ivot je svetinja.
	Abortus i dalje ostaje zloin, i uvek e biti. Ali sada vie nema opravdanja - niti potrebe - za njim.
	Sve vas blagosiljam, ma na kom svetu me sluali."
	
	Jovan Pavle XXV, Uskrs 2032: MREA VESTI ZEMLJA-MESEC-MARS
	
	18. EKSKALIBUR
	Bio je to najvei nauni eksperiment ikada izveden, jer je obuhvatao ceo Sunev sistem.
	Poreklo 'Ekskalibura' sezalo je do bizarnih - danas zaista neverovatnih - dana gotovo zaboravljenog 'hladnog rata', kada su se dve supersile suelile nuklearnim orujem koje je bilo u stanju da uniti samo tkanje civilizacije, pa ak moda i da ugrozi opstanak oveanstva kao bioloke vrste.
	S jedne strane nalazio se entitet koji je sebe nazivao Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika - koji je, kako su kasniji istoriari voleli da istiu, moda bio sovjetski (ta god da je to znailo) ali sasvim sigurno nije bio ni savez, niti socijalistiki, niti republika. S druge strane nalazile su se Sjedinjene Drave Amerike ije je ime bilo mnogo tanije.
	Do poslednje etvrtine dvadesetog veka, ova dva suparnika posedovala su na hiljade dalekometnih raketa od kojih je svaka mogla da ponese bojevu glavu u stanju da razori itav grad. Razumljivo, preduzimani su pokuaji da se pronae protivoruje koje bi moglo da sprei takve projektile da stignu do svojih ciljeva. Pre otkria polja sile - vie od sto godina kasnije - nije bilo mogue postii potpunu odbranu, ak ni u teoriji. Ipak, grozniavo se pokuavalo da se projektuju antiprojektilni projektili i tvrave na orbiti opremljene laserima koji su bili u stanju da obezbede bar deliminu zatitu.
	Kada se osvrnemo na ta vremena, teko je razabrati da li su naunici koji su razvile neka od ovih oruja cinino eksploatisali sveopti strah naivnih politiara ili su iskreno verovali da se njihove zamisli mogu pretvoriti u praktinu stvarnost. Oni koji nisu iveli u prikladno nazvanom 'veku tuge' ne bi trebalo suvie otro da sude o njima.
	Nema sumnje da je najlue od svih predloenih protivoruja bio laser sa rengenskim zracima. Polo se od zamisli da se ogromna energija koja se stvara pri eksploziji nuklearne bombe pretvori u usko usmerene snopove rendgenskih zraka, tako snane da bi mogli unititi neprijateljske projektile udaljene hiljadama kilometara. Ureaj 'Ekskalibur' (razumljivo, sve pojedinosti nikada nisu bile objavljene) podseao bi na morskog jea, sa bodljama uperenim u svim pravcima i sa nuklearnom bombom u sreditu. Svaka bodlja bi, u mikrosekundi pre nego to ispari, generisala laserski snop - od kojih bi svaki bio upravljen u drugi projektil.
	Trebalo je imati samo malo mate pa uoiti ogranienja jednog ovakvog oruja predvienog da ispali samo 'jedan hitac', naroito protiv neprijatelja koji odbija da sarauje tako to e lansirati svoje projektile u prikladnim skupinama. Bez obzira na to, osnovna teorija koja je stajala iza lasera aktiviranog bombom bila je dobra, mada su praktine potekoe vezane za njegovo stvaranje uveliko bile potcenjene. U stvari, ceo projekat bio je naputen poto je na njega utroeno na milione dolara.
	Ipak, taj novac nije bio potpuno proerdan. Skoro vek kasnije ova zamisao je oivljena, ponovo u vidu odbrane protiv projektila, ali ovog puta onih koje je stvorila priroda, a ne ovek.
	'Ekskalibur' dvadeset prvog veka bio je projektovan tako da stvara radio talase, a ne rendgenske zrake, i oni nisu bili usmereni ni na kakve odreene ciljeve, ve ka celom nebeskom svodu. Gigatonska bomba, najmonija koja je ikada napravljena, a, kako se veina ljudi nadala, i namonija koja e ikada biti napravljena - eksplodirala je na Zemljinoj orbiti, ali sa druge strane Sunca. To je trebalo da prui maksimalnu zatitu od ogromnog elektromagnetnog udara koji bi inae mogao da uniti komunikacione veze i da spali elektronsku opremu na celoj planeti.
	Kada je bomba eksplodirala, tanka opna mikrotalasa - debela svega nekoliko metara - rairila se Sunevim sistemom brzinom svetlosti. Kroz nekoliko minuta, detektori postavljeni po celoj Zemljinoj orbiti poeli su da primaju odjeke sa Sunca, Merkura, Venere, Meseca: ali oni nikoga nisu zanimali.
	Naredna dva sata, pre nego to je radio-eksplozija projurila pored Saturna, stotine hiljada odjeka, koji su postajali sve slabiji i slabiji, slilo se u 'Ekskaliburovu' banku podataka. Svi poznati sateliti, asteroidi i komete lako su prepoznati, a kada su analize zavrene, lociran je svaki predmet koji je imao prenik vei od jednog metra unutar orbite Jupitera. Njihovo katagolizovanje i izraunavanje budueg kretanja zabavljae kompjutere 'Svemirskog uvara' godinama.
	Prvi letimini pogledi bili su, meutim, ohrabrujui. Unutar 'Ekskaliburovog' dometa nije bilo nieg to je ugroavalo Zemlju i oveanstvo je moglo da odahne. Pali su ak predlozi da se obustavi rad 'Semirskog uvara'.
	Kada je, mnogo godina kasnije, dr Milar otkrio Kali pomou svog kunog teleskopa, usledio je opti povik da se otkrije zato asteroid nije bio uoen. Odgovor je bio jednostavan: Kali se tada nalazila na naspramnom kraju svoje orbite, izvan dometa ak i radara na nuklearni pogon. 'Ekskalibur' bi je sigurno otkrio da se nalazila dovoljno blizu i predstavljala neposrednu opasnost.
	Ali mnogo pre nego to se to dogodilo, 'Ekskalibur' je doao do zastraujueg i potpuno neoekivanog nalaza. Ne samo da je otkrio opasnost: mnogi su verovali da ju je sam stvorio i tako vaskrsao drevni strah.
	
	19. NEOEKIVANI ODGOVOR
	Projekat SETI <'Akronim od Search for Extra-Terrestrial Intelligence - Traganje za vanzemaljskim razumom; prim. prev.> obavljao se jo osetljivijom opremom, i to na sve veem broju frekvencija, daleko due od jednog veka. Bilo je mnogo lanih uzbuna, a radioastronomi su zabeleili i nekoliko ozbiljnih, obeavajuih kandidata koji nisu predstavljali samo nasumine odlomke kosmikog uma. Na nesreu, svi uhvaeni uzorci bili su suvie kratki, tako da i najdomiljatije kompjuterske analize nisu uspele da dokau da su bili inteligentnog porekla.
	Sve se to iznenada izmenilo 2085. Jedna od pionirki na polju SETI-ja kazala je jednom prilikom: "Kada bude signala, zasigurno emo znati da je pravi - to nee biti tek slabo utanje, gotovo nadjaano umom." Bila je u pravu.
	Jedan od manjih radio-teleskopa na tamnoj strani Meseca - koja je jo bila prilino tiho mesto uprkos lokalnom komunikacionom saobraaju - uhvatio je snaan i jasan signal za vreme rutinskog osmatranja. Nije moglo biti sumnje da je vanzemaljskog porekla. Teleskop koji ga je primio bio je usmeren ka Sirijusu, najsjajnijoj zvezdi na celom nebu.
	To je bilo prvo iznenaenje: Sirijus je bio nekih pedeset puta sjajniji od Sunca i njegov sistem oduvek je smatran slabim kandidatom za postojanje planeta na kojima se razvio ivot. Astronomi su jo raspravljali o tome, kada su i oni i itav svet doiveli jo vei ok.
	Mada je kasnije sve bilo krajnje oigledno, prola su skoro dvadeset etiri asa pre nego to je neko ukazao na zanimljivu podudarnost.
	Sirijus je bio udaljen 8,6 svetlosnih godina, a Projekat 'Ekskalibur' zapoet je pre sedamnaest godina i tri meseca. Taman dovoljno vremena da radio-talasi stignu do Sirijusa i vrate se. Ko god - ili ta god - da je uhvatio tu elektromagnetnu eksploziju nije traio vreme, ve je smesta poslao osgovor.
	Da bi stvari bile jo podudarnije, nosei talas sa Sirijusa bio je na potpuno istoj frekvenciji kao i 'Ekskaliburovo' pulsiranje - 5.400 megaherca. Meutim, usledilo je i jedno veliko razoaranje.
	Nasuprot svim oekivanjima, taj talas na 5.400 megaherca bio je potpuno nemoduliran: nije bilo ni traga signalu.
	Posredi je bio ist um.
	
	20. PONOVO ROENI
	Malo religija preivi smrt svog osnivaa bez posledica. Isto se dogodilo i sa Hirlamom, uprkos nastojanjima Fatime Magdalene da izabere naslednika.
	Do prvih nesuglasica dolo je kada se njen sin, Moris Goldenberg, stvorio niotkuda i zatraio nasledstvo. Prvo je proglaen za varalicu, ali kada je od njega zatraeno - na ta je on pristao - da se izvri testiranje DNK, pokret je morao da odustane od ove linije odbrane.
	Potom je otiao na hodoae u Meku, i mada su ga drali na bezbednoj udaljenosti od Kaaba, on je posle toga uporno zatevao da se nazove Al Had. O tome koliko je u ovom pogledu - odnosno, u ma kom drugom - bio iskren voene su une rasprave. Nikada nije bilo razloga da se posumnja u iskrenost njegove majke, ali posle njegove smrti veina ljudi zakljuila je da je Al Had Moris Goldenberg bio tek armantan i uverljiv pustolov koji je najbolje to je mogao iskoristio priliku koju mu je Sudbina pruila. Ironino, on je bio jedna od poslednjih rtvi virusa SIDA-e - a na osnovu te injenice doneti su mnogi meusobno neskladni zakljuci.
	Neupuenima se veina rasprava o doktrini koje je Moris zapoeo inila beznaajna: da li su molitve u zoru i u vreme zalaska Sunca najmanje to se moe zahtevati; da li su hodoaa u Vitlejem i Meku jednake vrednosti; moe li se ramadanski post skratiti na nedelju dana; da li je neophodno davati desetinu 'siromanima', sada kada je drutvo kao celina shvatilo svoju odgovornost u tom pogledu; kako da se pomiri Isusovo nareenje 'pijte vino u znak seanja na mene' sa muslimanskom odbojnou prema alkoholu - i tako dalje...
	Meutim, posle Morisove smrti, razmimoilaenja meu razliitim sektama bila su priguena i tokom nekoliko decenija hrilam je u oima sveta bio jedinstven. Na svom vrhuncu imao je preko sto miliona sledbenika i predstavljao je etvrtu po brojnosti religiju na Zemlji, mada je slabo napredovao na Mesecu i Marsu.
	Najvei raskol u ovoj veri izazvao je, krajnje neoekivano, 'Glas Sirijusa'. Jedna ezoterina podsekta hrilama, pod velikim uticajem doktrine Sufi, istupila je tvrdnjom da je uspela da razjasni tajanstveni signal iz svemira zahvaljujui primeni sloenih tehnika za obradu podataka.
	Svi raniji pokuaji u ovom pravcu potpuno su zakazali; pokazalo se da je signal - ako je uopte bio to - samo nemodulisan um. Zato bi se Sirijus muio da uputi isti um - to je predstavljalo zagonetku iz koje su proizile bezbrojne teorije. Najpopularnija je bila ona prema kojoj su u pitanju bile neke krajnje poverljive poruke poslate u kodiranim sistemima, tako da su samo liile na um. Mogao je to biti test inteligencije, koji su samo proli oni 'Ponovo roeni' - ako je verovatni njihovim tvrdnjama.
	Ipak, ak i um oigledno vetakog porekla saoptavao je jednu nepogreivu poruku: 'Ovde smo.' Moda su Sirijanci ekali na potvrdu prijema - 'elektronsko rukovanje' kakvo zahtevaju mnogi komunikacioni ureaji - pre nego to ponu da upuuju stvarne poruke.
	Hrilamski fanatici - 'Ponovo roeni' kako e se kasnije nazvati - imali su znatno domiljatiji odgovor, mada on nije bio originalan. U ranim danima komunikacione teorije, ukazano je na injenicu da se 'isti um' ne mora smatrati besmislenim smeem, ve kombinovanim zbirom svih moguih poruka. 'Ponovo roeni' su napravili odlinu analogiju: zamislite da svi pesnici, filozofi, i proroci oveanstva govore uglas. Ishod toga bila bi potpuno nerazumljiva bujica zvukova - pa ipak, ona bi sadrala krajnji zbir ljudske mudrosti.
	Isto je bilo i sa porukom sa Sirijusa. Ona nije predstavljala nita drugo do Boiji Glas; i samo su je Verni mogli razumeti - uz pomo sloene opreme za deifrovanje i teko razumljivih algoritama. Upitani ta Bog tano kae, 'Ponovo roeni' su odgovarali: "Rei emo vam kada za to doe vreme."
	Ostatak sveta se smejao, razume se - mada su se ula izvesna razumljiva gunanja kada su 'Ponovo roeni' podigli teleskop irine jednog kilometra na udaljenijoj strani Meseca u pokuaju da zaponu dijalog sa Bogom - ili bilo im to se nalazilo na drugom kraju veze. Nijedna od zvaninih svemirskih organizacija nije do sada napravila preduzela korak, jer nisu mogli da se sloe oko prikladnog odgovora. Zaista, mnogi su verovali da bi za ljudsku rasu bilo najbolje da ostane nema - ili naprosto da emituje Baha.
	U meuvremenu, 'Ponovo roeni', uvereni u svoj poseban status, slali su molitve i zakletve na vernost put Sirijusa. ak su tvrdili da zahvaljujui injenici da je Bog stvorio Ajntajna, a ne obrnuto, njih nee ograniavati brzina svetlosti: njihov razgovor nee trpeti zbog vremenske razlike od sedamnaest godina.
	Otkrie Kali, predstavljalo je za 'Ponovo roene' nita manje nego samo otkrovenje. Sada su znali svoju sudbinu - i pripremili su se da opravdaju svoje ime.
	Bar jedan vek, tek nekolicina obrazovanih ljudi verovala je u vaskrsnue, a proroica Fatima Magdalena mudro je izbegavala tu temu. Sada je, govorili su 'Ponovo roeni' dok se bliio kraj sveta, vreme da se ta zamisao ozbiljno prihvati. Oni mogu da jeme preivljavanje - po izvesnoj ceni, razume se.
	Milioni su ve planirali da se isele na Mesec ili Mars, ali oba odredita ve su istakla kvote kako bi spreila da njihova ograniena prirodna bogatstva budu unitena. U svakom sluaju, samo nekoliko postotaka ljudske rase bie u stanju da pobegne tim putem.
	'Ponovo roeni' su nudili neto mnogo ambicioznije: ne samo bezbednost, ve i besmrtnost.
	Objavili su da su ostvarili jedan od dugo traenih ciljeva prividne stvarnosti: mogli su da snime celo ljudsko bie - sva seanja iz ivota, kao i potpuni sklop tela koje ih je iskusilo - na skromnih deset na etrnaesti bita skladinog prostora. Meutim, plejbek - pravo Vaskrsnue - zahtevae jo mnogo decenija istraivanja. ak ako je i bilo ikakvog smisla u svemu tome, dotino istraivanje nije se moglo obaviti pre no to Kali stigne.
	Ali nita za to: 'Ponovo roeni' su ve primili Boja uveravanja. Svi pravi vernici mogli su da se emituju put Sirijusa putem odailjaa na tamnoj strani Meseca. Na drugom kraju veze ekao ih je Raj.
	Ovo je prevrilo svaku meru i razreilo nedoumice veine ljudi koji jo nisu bili naisto povodom zdrave pameti 'Ponovo roenih'. Uprkos svojoj nesumnjivoj tehnolokoj istananosti, oni oigledno nisu bili nita manje ludi od 'milenijalista' koji su, jednolinom pravilnou, obeavali da e spasti svoje odabrane sledbenike kada usledi kraj sveta narednog utorka.
	'Ponovo roeni' su potom postali samo prilino uvrnuta ala; njihova lakrdija nije se ticala planete koja je morala da brine o znatno preim stvarima.
	Bila je to razumljiva greka - i to pogubna.
	
	ETVRTI DEO
	
	21. BDENJE
	Na brodogradilinim dokovima Deimosa tvrdili su da ih grade na kilometre i da putaju kupce da odseku onoliko koliko im je potrebno. Izvesno je bilo da je veina njihovih proizvoda u osnovi veoma slina, tako da ni Golijat nije predstavljao nikakav izuzetak.
	Njegova kima sastojala se od jedne jedine trougaone osovine dugake sto pedeset metara i sa stranicama od po pet metara. Delovao bi neverovatno krhko svakom inenjeru roenom pre dvadesetog veka, ali nanotehnologija koja ga je sagradila doslovno povezujui atom ugljenika sa atomom ugljenika podarila mu je jainu pedeset puta veu nego to je ima najfiniji elik.
	Du te kime od sintetikih dijamanata bili su privreni razliiti moduli - veina njih mogla je meusobno da zameni mesta - koji su sainjavali Golijata. Daleko najvei delovi bili su loptasti rezervoari za vodonik poreani du trostrane osovine poput zrna graka sa spoljanje strane mahune. U poreenju s njima, komandni, servisni i rezidencijalni moduli na jednom kraju, i energetske i pogonske jedinice na drugom, delovali su kao puka naknadna dogradnja.
	Kada je preuzeo komandu na Golijatu, Robert Sing se radovao mirnim - ako je mogue ak dosadnim - godinama koje e provesti na dunosti u svemiru pre nego to se penzionie na Marsu. Iako mu je bilo tek sedamdeset, neosporno je usporavao. Biti stacioniran ovde na T1 Trojanskoj taki, ezdeset stepeni ispred Jupitera, trebalo bi da predstavlja gotovo odmor. Dunost mu je bila samo da udovoljava eljama putnika, jednog astronoma i jednog fiziara, dok oni obavljaju svoje beskrajne opite.
	Jer Golijat je bio klasifikovan kao istraivaki brod i kao takav primao je sredstva iz budeta predvienog za planetne nauke. Isto kao i Herkul, milijardu i dvesta pedeset miliona kilometara udaljen na taki T2. Zajedno sa Suncem i Jupiterom, ta dva broda obrazovala su ogroman dijamant koji nikada nije menjao svoj oblik ve bi se samo napravio krug oko Sunca jednom svake jovijanske godine koja je iznosila 4333 zemaljska dana.
	Poto su brodovi bili povezani laserskim snopovima ija je duina izmerena sa tanou manjom od jednog centimetra, bili su idealni za mnoge vrste naunog rada. Mrekanja u prostorvremenu nastala pri sudaru crnih rupa - podvizi kosmikog inenjeringa koje su postigle super-civilizacije - i ko zna ta jo, mogli su se otkriti pomou mnotva ureaja na Golijatu i Herululu. A kako su prijemnici na ta dva broda mogli meusobno da se poveu, obrazujui tako radio-teleskop koji je u preniku praktino imao vie od milijardu kilometara, ve su bili u stanju da naprave karte udaljenih oblasti Vaseljene sa tanou bez presedana.
	Nisu istraivai na Trojanskim blizancima zanemarivali ni neposredno susedstvo, u kome su se razdaljine merile pukim milionima kilometara. Posmatrali su stotine asteroida u ovoj ogromnoj gravitacionoj klopci i preduzimali kratke izlete do onih najbliih. Za nekoliko godina, vie je naueno o sastavu ovih manjih tela nego u tri veka od kada su ona otkrivena.
	Rutina bez ikakvih dogaaja, naruavana jedino promenom osoblja i redovnim povracima na Deimos radi provere i modernizovanja opreme, trajala je ve vie od trideset godina i tek nekolicina se seala svrhe s kojom su Golijat i Herkul prvobitno sagraeni. Ni njihove posade nisu esto mislile na to da su na bdenju, poput straara koji su patrolirali vetrovitim zidinama Troje pre tri hiljade godina. Ali oni su ekali neprijatelja koga Homer nije mogao ni da zamisli.
	
	22. RUTINA
	Iako je trenutno radno mesto kapetana Singa, podjednako udaljeno od Sunca i Jupitera, bilo nazvano najusamotnijim poslom u Sunevom sistemu, on je retko oseao usamljenost. esto je poredio svoj poloaj sa poloajem velikih navigatora prolosti, kao to su bili Kuk i nepravedno oklevetan Blaj. Oni mesecima - a ponekad i godinama - nisu imali nikakve veze sa bazama iz kojih su krenuli, kao ni sa svojim porodicama, i bili su primorani da ive u pretrpanim, nehigijenskim kabinama u bliskom dodiru sa gomilom drugih oficira i velikim brojem slabo obrazovanih i esto pobunjeniki nastrojenih mornara. ak i da ne raunamo takve spoljanje opasnosti kao to su oluje, skriveni sprudovi, gusarski napadi i neprijateljski raspoloeni domoroci, ivot na brodu u staro doba mora da je bio veoma nalik na pakao.
	Istina, na Golijatu nije bilo mnogo vie ivotnog prostora nego na Kukovom Poduhvatu dugakom trideset metara - ali odsustvo gravitacije omoguavalo je da se on delotvornije iskoristi. A udobnost koju su imali posada i putnici bila je, razume se, na neuporedivo viem nivou. Ako su eleli da se zabave, imali su na raspolaganju sve to su ljudska umetnost i kultura stvorili - do pre nekoliko minuta. Vremenska razlika bila je gotovo jedina nepogodnost s kojom su morali da se pomire.
	Svakog meseca stizao bi brzi atl sa Marsa ili Meseca, donosei nova lica i odvozei osoblje kui na odmor. Nestrpljivo su iekivali dolazak 'Potanskog brodia', sa svim onim to se nije moglo poslati putem radija ili optikih veza, i on je jedini naruavao dobro utvrenu rutinu.
	No, ne moe se rei da je brodski ivot bio sasvim lien problema - tehnikih i psiholokih, ozbiljnih i sitnih...
	
	"Profesore Dejmisone?"
	"Da, komandante."
	"David mi je upravo skrenuo panju na va karton za vebe. Izgleda da ste propustili poslednja dva termina na pedalau."
	"Ovaj... mora da je posredi neka greka."
	"Nema sumnje da jeste. Ali ija? Spojiu vas sa Davidom."
	"Moda sam propustio jedan - imao sam mnogo posla analizujui uzorke koje su vratili sa Ahila. Sutra u to nadoknaditi."
	"Pobrinite se za to, Bile. Znam da je dosadno, ali ako ne vebate na pola atmosfere kada vam to dolazi po planu, nikada vie neete biti u stanju da hodate po Marsu - a Zemlju i da ne pominjem. Kraj emisije."
	
	"Kapetane, poruka od Frejde. Tobi ima koncert na Smitsonijanu petnaestoga - kae da e to biti neto posebno. Doepali su se originala Bramsovog velikog koncerta: Tobi svira jednu od svojih kompozicija i Rahmanjinove varijacije Paganinija. elite li kompletni izvetaj, ili samo audio?"
	"Nikada neu nai vremena da uivam ni u jednom ni u drugom - ali ne elim da povredim Tobijeva oseanja. Uputi mu moje najbolje elje - i narui ceo memnoip."
	
	"Dr Javorski?"
	"Da, kapetane."
	"Iz vae laboratorije osea se neki neobian miris. Nekoliko ljudi mi se alilo. Izgleda da filtri za vazduh nisu u stanju da iziu s njim na kraj."
	"Miris? udno, nita nisam primetio. Ali odmah u pogledati."
	
	"Kapetane, stigla je poruka od armejn dok ste spavali. Nita hitno, ali za deset dana e vam istei dozvola za boravak na Marsu ako je ne obnovite. Trenutno vreme emitovanja za Mars iznosi dvadeset dva minuta."
	"Hvala, Davide. Ne mogu sada da se bakem s tim. Podseti me sutra u ovo vreme."
	
	"Kapetan Sing, istraivaki brod Golijat, Solarnoj mrei vesti. Primio sam va izvetaj pre nekoliko dana ali ga nisam ozbiljno shvatio: nisam ni slutio da se ti ludaci jo muvaju unaokolo. Ne, nismo sreli nikakav brod tuinaca. Ali uveravam vas da emo vas ovbavestiti kada do toga doe."
	
	"Soni?"
	"Ovde, kapetane."
	"estitam na uspeno dekorisanom stolu sino. Ali posuda za sapun mi je ponovo prazna. Moe li je napuniti - ovog puta nek bude borovina - muka mi je od lavande."
	
	Svi su se slagali da je Soni bio drugi po vanosti ovek na brodu; neki su ga smatrali vanijim i od kapetana.
	Slubeni status brodskog stjuarda jedva da je i nagovetavao vieslojnost uloge Sonija Dilberta na Golijatu. On je bio pravi 'hauzmajstor', sposoban da izie na kraj sa svim kako ljudskim tako i sa tehnikim problemima - bar na nivou domainstva. Najuvrnutiji od robota-istaa poeo bi pristojno da se ponaa kada je on bio u blizini, a mladi naunici oba pola sa ljubavnim nevoljama vie su voleli njemu da se povere nego programu 'Brodski psihijatar'. (Do kapetana Singa stigle su glasine da Soni ima zavidnu zbirku seksualnih pomagala, pravih i prividnih; meutim, bilo je stvari koje je mudri zapovednik vie voleo da ne zna.)
	injenica da je Soni, prema svim merilima, imao najnii koeficijent inteligencije od svih na brodu bila je potpuno nevana; jedino su bili vani njegova delotvornost, dobra narav i predusretljivost. Kada ga je jedan uveni kosmolog, u napadu neraspoloenja, nazvao moronom, kapetan Sing je izgrdio strunjaka i naredio mu da se izvini. Kada je ovaj odbio da to uini, poslat je kui narednim atlom, uprkos unim protivljenjima sa Zemlje.
	Iako je ovo bio izuzetan sluaj, uvek je postojala izvesna napetost izmeu Golijatove posade i putnika-naunika. Obino je bila blagoduna i ispoljavala se u duhovitim opaskama i ponekad neslanim alama. Ali kada su u pitanju bili izazovi, svi su saraivali, iskreno se zalaui, bez obzira na svoje slubene dunosti.
	Poto je David sve vreme motrio na Golijatove operativne sisteme, deurstva nisu bila neophodna. Tokom 'dana', bile su budne obe posade, i A i B, mada je samo jedna bila na dunosti; a onda se ceo brod zatvarao na osam sati. Ako bi iskrsao neki hitan sluaj, David je bio u stanju da reaguje bre od bilo kog ljudskog bia: a ako bi se dogodilo neto s ime ak ni on ne bi mogao da izie na kraj, verovatno bi bilo humanije pustiti obe posade da prespavaju tih nekoliko preostalih sekundi ivota.
	Brodski dan poinjao je u 06.00 po univerzalnom vremenu, ali poto je kuhinja bila suvie mala da primi sve, posada koja je bila na dunosti prva je dorukovala u 06.30. Posada B jela je u 07.00, a putnici-naunici morali su da saekaju do 07.30. Ali kako se u svako doba moglo dobiti iz automata neto da za jelo, niko nije morao da podnosi glad.
	Tano u 08.00, kapetan Sing saoptavao je rezime dnevnog programa i izvetavao o svim vanim vestima. Zatim bi posada A odlazila na svoja radna mesta, naunici u svoje laboratorije i za svoje konzole, a posada B bi se povukla u male, ali luksuzne kabine da se uputi u none video snimke vesti, da se ukljui u brodske informativne i zabavljake sisteme, da ui ili da se zabavi na neki drugi nain do poetka svoje smene u 14,00 asova.
	To je bio osnovni raspored, ali on je bio podloan estim izmenama, kako planiranim tako i neplaniranim. Najzanimljivije su bile povremeni izleti na asteroide u prolazu.
	Nije bilo tano ono to je primetio jedan blazirani astronom: 'Kada si video jedan asteroid, video si ih sve.' (On je bio strunjak za sudare meu galaksijama, tako da se moglo opravdati njegovo nepoznavanje ovakvih pojedinosti.) U stvari, asteroida je bilo svih moguih veliina i vrsta - od Ceresa koji je imao hiljadu kilometara do bezimenih gromada veliine kakve manje stambene zgrade.
	Veina njih predstavljala je puko kamenje, isto onakvo za koje se znalo na Zemlji ili Mesecu - bazalt i granit, prvorazredni graevinski materija na koji se oslonio i prvobitni neimar Alpa i Himalaja.
	Ostali su se uglavnom sastojali od metala: gvoa, kobalta i retkih elemenata, ukljuujui tu i zlato i platinu. Neki sasvim mali asteroidi vredeli bi bilione dolara u danima pre no to je komercijalna transmutacije uinila zlato neto jevtinijim od mnogo korisnijih metala kao to su bakar ili olovo.
	Meutim, za nauku su od ogromnog znaaja bili oni asteroidi koji su sadrali velike koliine leda i sastojaka ugljenika. Neki od njih predstavljali su ugaene komete - ili komete koje je tek trebalo da se rode kada ih pokretna plima gravitacije gurne prema plodnim vatrama Sunca.
	Ugljenini astroidi jo su krili mnoge tajne. Bilo je nagovetaja - mada se o nalazima i dalje uno raspravljalo - da su neki od njih nekada bili sastavni deo jednog mnogo veeg tela, moda ak i sveta koji je bio dovoljno velik i dovoljno topao da je imao okeane. A ako je to bio sluaj, zato na njemu ne bi mogao postojati i ivot? Nekoliko paleontologa naruilo je svoj ugled tvrdei da su otkrili fosile u asteroidima, i mada je veina njihovih kolega odbacivala tu zamisao, porota jo nije bila donela odluku.
	Kad god bi im neki zanimljiv asteroid doao na dohvat ruke, bilo je gotovo izvesno da e se naunici sa Golijata podeliti u dva tabora: mada nikada nije dolo do tue, raspored kod stola uvek bi pretrpeo izvesne izmene. Astrogeolozi su eleli da pomere brod - i svu svoju laboratorijsku opremu - kako bi se sreli sa metom i mogli natanane da je proue. Kosmolozi su se borili protiv toga svim sredstvima; na taj nain bi se poremetile njihove paljivo izmerene osnovne linije i bila bi im unitena sva interferometrija - i to zbog nekoliko bednih komadina stene.
	Bili su u pravu, i geolozi bi na kraju popustili manje ili vie voljno. Sitnije asteroide u prolazu mogli su da posete robotske sonde koje su bili u stanju da uzmu uzorke i da izvre veinu osnovnih operacija istraivanja. I to je bilo bolje nego nita, ali ako se asteroid nalazio na udaljenosti veoj od milion kilometara, emisiona vremenska razlika na relaciji Golijat-sonda-Golijat nije se vie mogla zanemariti. "Kako bi vam se dopalo da zamahnete ekiem", poalio se jedan geolog, "a onda morate da ekate itav minut da biste saznali da ste promaili?"
	Za zaista vane prolaznike, kao to su najvei Trojanci poput Patrokla ili Ahila, nestrpljivim naunicima stavljan je na raspolaganje brodski 'amac'. Nije bio mnogo vei od porodinog automobila i mogao je da obezbedi osnovne ivotne potrebe pilotu i trojici putnika do nedelju dana, to im je omoguavalo da izvre prilino podrobno ispitivanje majunog devianskog sveta i da donesu nazad nekoliko stotina kilograma podrobno dokumentovanih uzoraka.
	Kapetan Sing morao je u proseku da organizuje takve pohode svaka dva ili tri meseca. Radovao im se, jer su razbijali jednolinost brodskog ivota. Primeeno je da su ak i naunici koji su izraavali najvei prezir prema ovom kopanju po kamenju gledali prispele video snimke sa istim zanimanjem kao i svi drugi.
	Pravdali su se na razliite naine:
	"Pomae mi da na neki nain dokuim ta su oseali moji pra-pra-pra-preci dok su gledali prve korake Armstronga i Oldrina po Mesecu."
	"Bar su nam se tri tragaa za kamenjem sklonila s puta na nedelju dana. I za vreme obroka bie vie mesta."
	"Nemojte me citirati, kapetane, ali ako je iko ikada posetio Sunev sistem, ovde je mogao ostaviti svoje ubre. Ili ak poruku za nas da je pronaemo kada budemo dovoljno napredni da je razumemo."
	Ponekad, dok je promatrao svoje kolege kako lebde iznad udnih minijaturnih predela koje niko nikada ranije nije posetio - a malo je verovatno da e ih ikada ponovo posetiti - Sing je oseao nagonsku elju da pobegne sa broda i uiva u slobodi svemira. Verovatno je mogao nai izgovor za to: njegov prvi oficir bie presrean da bar nakratko preuzme komandu. Ali on bi predstavljao dodatni teret - ak i smetnju - u natrpanim odajama amca, tako da niim nije mogao da opravda eventualno udovoljenje vlastitim eljama.
	A opet je smatrao da je prava teta provesti nekoliko godina u sreditu ovog pravog pravcatog Sargakog mora od naplavljenih svetova i nikada ne kroiti ni na jedan od njih.
	Jednog dana e sasvim sigurno morati da preduzme neto u vezi s tim.
	
	23. UZBUNA
	Bilo je to kao da su straari sa zidova Troje primetili odsjaj prvih Sunevih zraka na udaljenim kopljima. Istog asa, sve se izmenilo.
	A opasnost je jo bila udaljena vie od godinu dana. Iako je bila uasna, i dalje se nije oseala neposredna kriza: jo je postojala nada da su prvobitna osmatranja izvrena na brzinu bila pogrena. Moda e novi asteroid ipak promaiti Zemlju, kao i toliko drugih tokom proteklih vekova.
	David je probudio Singa zbog te vesti, u 05.30 po UV; bilo je to prvi put da je prekinuo zapovednikov san.
	"Izvinite, kapetane. Ali klasifikovana je kao apsolutni prioritet - nikada jo takvu nisam video."
	Nije ni Sing, koji se istog asa potpuno razbudio. Kada je proitao svemirski faks i prouio putanje Zemlje i asteroida koje je on prikazivao, srce kao da mu je stegla neka ledena aka. Nadao se da je posredi neka greka: ali ve od prvog trenutka podozrevao je najgore.
	A onda ga, paradoksalno, obuze zanos. Zbog ovoga je Golijat bio sagraen pre mnogo decenija.
	Bio je to sudbonosni trenutak. U Zalivu Duga, jo kao vrlo, vrlo mlad, suoio se sa jednim izazovom - i savladao ga. Sada je pred sobom imao jedan nesrazmerno vei.
	Zbog ovog je bio roen.
	
	Nikada nemoj nikome saoptiti ravu vest na prazan stomak. Kapetan Sing je saekao da svi na brodu dorukuju, a zatim je prosledio onaj svemirski faks sa Zemlje - kao i naredni koji je stigao sat kasnije.
	Svi programi i svi istraivaki projekti se, razume se, ukidaju. Nauno osoblje e se vratiti na Mars narednim atlom, dok mi budemo pripremali Golijata za ono to e biti njegova najvanija misija - kako njegova tako i bilo kog drugog broda.
	Pojedinosti se upravo razrauju i kasnije e moda biti nekih promena. Siguran sam da znate da su jo pre mnogo godina pravljeni planovi kako da se skrene asteroid razumne veliine pomou drajvera mase: ovaj projek ak je dobio i naziv - 'Atlas'. im budu poznati svi parametri misije, ti planovi bie privedeni kraju i na brodogradilinim dokovima Deimosa pristupie se izgradnji punom parom. Sreom, sve neophodne komponente predstavljaju standardne sastojke - pogonski rezervoari, potisnici, kontrolni sistemi i sredinji nosa koji e sve da ih objedini. Tako da nanosastavljai mogu da sagrade Atlas za nekoliko dana.
	Zatim e morati da bude spojen sa Golijatom - te stoga moramo da stignemo na Deimos to je pre mogue. Neki od nas e tako imati prilike da vide svoje porodice na Marsu: jedna stara zemaljska poslovica kae 'Lo vetar ne donosi nikome nikakvo dobro'...
	Uzeemo taman onoliko pogonskog griva da prenesemo prazan Atlas do Jupitera; zatim emo ponovo uzeti gorivo na orbitalnoj farmi sa rezervoarima koja krui oko Evrope. A onda e otpoeti pravi zadatak - sastanak sa asteroidom. Imaemo jo sedam meseci do njegovog sudara sa Zemljom - ako uopte bude dolo do sudara.
	Moraemo da osmotrimo asteroid, pronaemo odgovarajue uporite, instaliramo Atlas, proverimo sve sisteme - i ukljuimo pogon. Razume se, njegovo dejstvo na telo mase od milijardu tona bie gotovo premalo da bi se moglo izmeriti. Ali skretanje od nekoliko centimetara, ako uspemo da ga ostvarimo pre prolaska asteroida pored orbite Marsa, bie dovoljno da on promai Zemlju za nekoliko stotina kilometara..."
	Sing je zastao, osetivi se pomalo neprijatno. Sve je ovo posada znala, ali nisu znali geolozi i astrohemiari. Ozbiljno je sumnjao da su mu oni mogli navesti ak i tri Keplerova zakona, a kamoli izraunati neku orbitu.
	"Nisam ba neki nadahnuti govornik i smatram da vam takav nije ni potreban. Svima vam je poznato ta moramo da uradimo i nemamo vremena za traenje. ak i gubitak od nekoliko dana moe predstavljati razliku izmeu bezopasnog proletanja i okonanja istorije - bar na Zemlji.
	Jo neto. Imena su vrlo vana - setite se samo svih ovih Trojanaca oko nas. Upravo smo primili slubenu potvrdu iz MAU. Neki naunik je prebirao po hinduistikoj mitologiji i nabasao na boginju smrti i unitenja.
	Zove se Kali."
	
	24. ODSUSTVO
	"Kakvi su, u stvari, bili Marsovci, tata?"
	Robert Sing se s puno ljubavi zagledao u svoju ker - slubeno je imala est godina, iako je planeta na kojoj je ivela napravila samo pet krugova oko Sunca od kada je ona roena. Ni od jednog deteta nije se moglo oekivati da eka 687 dana od jednog do drugog roendana, tako da je zemaljski kalendar predstavljao jednu od zadranih relikvija. Kada je konano budu odbacili, Mars e presei jo jednu vezu sa rodnim svetom.
	"Znao sam da e me to pitati", odvrati on. "I zato sam potraio. Sluaj...
	'Oni koji nikada nisu videli ivog Marsovca teko da bi mogli zamisliti kako je on udno i uasno izgledao. Neobina usta u obliku slova V sa zailjenom gornjom usnom, bez ispupenih obrva, sa bradom ispod donje usne u obliku klina; usta su mu neprestano podrhtavala i imao je gorgonsku...'"
	"ta je to gorgonska?"
	"'...gorgonsku skupinu pipaka...'"
	"Auh!"
	"...a najvanije od svega, neobino ogromne oi - koje su istovremeno bile ive, prodorne, neljudske, nakaradne i udovine. U uljastoj, smeoj koi postojalo je neto gljivino, a nespretni, spori, muni pokreti bili su neopisivo gadni.' Eto, Mirela - sada zna."
	"ta ti to ita? Oh - 'Vodi kroz DizniMars'! Kada moemo da poemo?"
	"To zavisi od toga kako izvesna mlada dama stoji sa domaim zadacima."
	"Nije poteno, tata! Nisam imala vremena od kada si se ti vratio!"
	Osetio se na izvestan nain krivim zbog ovoga. Trudio se da ima samo za sebe svoju malu ker i njenog jo manjeg brata uvek kada bi uspeo da pobegne sa brodogradilinih dokova Deimosa gde su vrene montaa i proveravanje Atlasa. Njegove nade da e moi da ide u privatne posete kada stigne na Mars raspriile su se istog asa kada je ugledao ljude iz medija koji su ga ekali u luci Louel: tek je tada shvatio da je druga po redu najpoznatija osoba na planeti.
	Najpoznatiji je, razume se, bio dr Milar, ije je otkrie Kali izmenilo - i moda e tek izmeniti - vie ivota od bilo kog drugog dogaaja u ljudskoj istoriji. Iako su ve imali pet-est elektronskih susreta, njih dvojica jo se nisu lino upoznali. Sing je izbegavao ovaj susret: nisu imali nita novo da kau jedan drugome, a i shvatio je da astronom-amater nije bio dorastao neoekivanoj popularnosti. Postao je nadmen i ohol, a uvek kada bi pominjao Kali govorio bi 'moj asteroid'. Ranije ili kasnije njegovi sadruzi sa planete e mu ve uzeti meru; u tome su bili veoma dobri.
	
	DizniMars bio je siuan u poreenju sa uvenim zemaljskim prethodnikom, ali kada biste se jednom nali unutra, niste to oseali. Pomou diorama i holografskih projekcija, prikazivao je Mars onakvim kakav su ljudi nekada verovali ili matali da bi mogao izgledati - i kakav su se nadali da e jednog dana biti. Iako su se pojedini kritiari isticali da je obino ukljuenje 'prenosivog mozga' moglo da stvori istovetno iskustvo, to jednostavno nije bilo tano. Trebalo je samo da vidite neko dete sa Marsa kako hoda po komadiu izvorne stene sa Zemlje pa da uoite razliku.
	Martin je bio suvie mali da bi uivao u tom izletu, tako da je ostao u sigurnim rukama najnovijeg modela Dorkasovog kunog robota. ak ni Mirela nije bila dovoljno stara da bi mogla razumeti sve to je videla, ali njeni roditelji su znali da nikada nee zaboraviti. Skiala je od straha i oduevljenja kada su se uasi sa pipcima iz romana H. D. Velsa pojavili iz svojih cilindrinih brodova i posmatrala je sa strahopotovanjem kako na udovine tri noge koraaju kroz naputene ulice nekog neobinog, stranog grada - viktorijanskog Londona.
	Dopala joj se i prelepa Dejah Toris, helijumska princeza, naroito onda kada joj se obratila slatkim glasom: "Dobro dola u Barsum, Mirela." Don Karter je, meutim, bio potpuno izgnan iz scenarija: takvi krvoloni likovi sasvim sigurno nisu predstavljali onu vrstu imigranata koje je marsovska trgovaka komora elela da vidi na crvenoj planeti. Maevi, nije nego! Ako se njima nije krajnje paljivo rukovalo, ti komadi metala oblikovani sa neverovatnom zloinakom neodgovornou mogli su ozbiljno da povrede posmatrae...
	Na Mirelu su takoe ostavile dubok utisak udne zveri koje je Barouz tako ljupko razbacao po marsovskom predelu. Zbunio ju je, meutim, jedan deo egzobiologije, preko koga je Edgar Rajs olako preao.
	"Majko", obrati joj se ona. "Da li sam se ja izlegla iz jajeta?"
	armejn se nasmejala.
	"I jesi i nisi", odvratila je. Svakako ne iz onakvog kakvo je Dejah izlegla. Zatraiu od Biblioteke da ti objasni razliku kada se vratimo kui."
	"Da li zaista imaju maine koje su u stanju da naprave vazduh tako da ljudi i napolju mogu da diu?"
	"Ne - ali stari Berouz je doao na odlinu ideju. Mi upravo to pokuavamo da uradimo - videe kada budemo prolazili kroz Bredberijevo odeljenje."
	
	...A iz brda je dola neka udna stvar.
	Bila je to maina nalik na insekta zelenog poput ada, bogomoljku, koja je krhko hitala kroz hladni vazduh, dok su joj nejasni, bezbrojni, zeleni dijamanti trepereli po celom telu, a crveni dragulji svetlucali mnogofacetnim oima. est nogu maine spustilo se na drevni auto-put praeno zvukom retke kie koji je jenjavao, a odozgo, iz njenog stranjeg dela, u Tomasa se zagledao Marsovac sa istopljenim zlatom umesto oiju, kao da gleda u bunar...
	
	Mirela je bila zadivljena, ali i zbunjena nonim susretom izmeu Zemljanina i Marsovca, koji su jedan drugome liili na utvare; jednog dana e shvatiti da je to bio kratki susret dva doba, preko provalije vremena. Dopali su joj se graciozni brodovi za plovljenje po pesku, koji su hrlili iznad pustinja, plamene ptice koje su buktale na hladnom pesku, zlatasti paukovi to su izbacivali niti pauine, jedrenjaci koji su klizili poput bronzanih cvetova du irokih, zelenih kanala. Plakala je kada su se kristalni gradovi sruili pred osvajaima sa Zemlje.
	'Iz Marsa koji nikada nije postojao - u Mars kakav e biti', glasio je natpis na ulazu u poslednju galeriju. Kapetan Sing nije mogao da se ne osmehne na ono 'e', tipino marsovski, samouvereno. Na umornoj, staroj Zemlji rekli bi 'moda'.
	Poslednja postavka bila je gotovo staromodna u svojoj jednostavnosti, ali nita manje zbog toga upeatljiva. Sedeli su gotovo u mraku iza prozora-slike, posmatrajui more magle ispod sebe, dok je udaljeno Sunce dolazilo iza njih.
	"Dolina Marinera - Lavirint Noi, kakav je danas", objavi jedan barunast glas, nadjaavi nenu muziku u pozadini.
	Magla se rasplinula pod izlazeim Suncem; od nje je ostala samo najrea para. Pred njima se prostiralo nepregledno prostranstvo kanjona i stenja najmonije doline u Sunevom sistemu, jasnih obrisa sve do obzorja, bez ikakvih umekavanja usled udaljenosti koja su davala utisak perspektive slinim predelima u daleko manjem Grand Kanjonu u zapadnoj Americi.
	Bila je jednostavno prelepa, sa svojim tonovima crvene, oker i grimizne boje, koji nisu bili toliko neprijateljski raspoloeni prema ivotu koliko nezainteresovani za njega. Oko je uzalud tragalo makar za najmanjim nagovetajem plave ili zelene.
	Sunce je brzo projurilo nebom, senke su promakle poput plime mastila preko dna kanjona. Spustila se no; zvezde su na trenutak zasijale, a onda ih je proterala nova zora.
	Nita se nije izmenilo - ili jeste? Nije li udaljeno obzorje sada bilo neto mekih ivica?
	Novi 'dan', nije moglo biti sumnje. Otri obrisi terena postajali su blai; udaljene stene i oiljci nisu vie bili tako otri. Mars se menjao...
	Dani - nedelje - meseci - moda su to, u stvari, bile decenije - promicali su pred njima. Sada su ve promene bile dramatine.
	Bleda narandasto-ruiasta boja neba ustuknula je pred bledo plavom i konano su, umesto proreene magle koja je nestajala u zoru, poeli da se obrazuju pravi oblaci. A po dnu kanjona irile su se zelene mrlje na mestima gde se nekada nalazila samo ogoljena stena. Za sada jo nije bilo drvea, ali liajevi i mahovine pripremali su put za njih.
	Iznenada, kao da se uplela neka magija, stvorile su se lokve vode - mirne i neuzburkane pod sjajem Sunca; te lokve nisu se istog asa pretvarale u paru kao to bi to danas sa njima bio sluaj na Marsu. Kako je vizija budunosti uzimala maha, lokve su prerastale u jezerca koja su se sjedinjavala u reku. Du njenih obala naglo je nicalo drvee: za oi Roberta Singa naviknutog na zemaljske prizore, njihova debla izgledala su tako vitka da nije mogao poverovati da su, zapravo, via od desetak metara. U stvarnosti - ako se ovo moglo nazvati stvarnou! - ona e verovatno nadvisiti najviu sekvoju: bie visoka najmanje sto metara, zahvaljujui ovako niskoj gravitaciji.
	Sada se prizor izmenio; leteli su prema istoku du Doline Marinera, iziavi iz Provalije Zore, pa prema jugu do velike ravnice Helade, nizija Marsa. Tu vie nije bilo kopna.
	Dok je posmatrao zamiljeni okean iz budunosti, bujica seanja preplavi um Roberta Singa takvom silinom da umalo nije izgubio kontrolu nad sobom. Okean Helada je nestao; nalazio se ponovo na Zemlji, etao je du afrike plae oiviene palmama sa malim Tobijem i Tigretom koja je trkarala odmah iza njih. Da li mu se to zaista dogodilo, nekada davno, ili je to bila lana prolost, pozajmljeno seanje neke druge osobe?
	On uopte nije sumnjao u to, razume se, ali seanje je bilo tako ivo da je za sobom ostavilo sliku koja mu je sada zaplamtela u umu. Meutim, tuga je ubrzo ustuknula pred oseanjem zadovoljstva punog enje. Nije ni zbog ega alio - Frejda i Tobi bili su zdravi i sreni (krajnje je vreme da ih ponovo pozove!), sa ve velikom porodicom koja se brinula o njima. Ipak je alio to Mirela i Martin nikada nee iskusiti radost koju su mogli da im prue neljudski prijatelji poput Tigrete. Kune ivotinje bilo koje vrste predstavljale su luksuz koji Mars nije mogao sebi da dozvoli.
	Putovanje u budunost okonalo se pogledom na planetu Mars iz svemira - kroz koliko vekova ili milenijuma? Polovi joj vie nisu bili okrunjeni kapama od smrznutog ugljen-dioksida jer je Suneva svetlost, koja se odbijala od ogledala na orbiti, irokih stotinu kilometara, okonala eonima dugu zimu. Slika je izbledela, a zamenile su je rei Prolee 2500. Pitam se - nadam se, mada nikada neu saznati, razmiljao je Robert Sing dok su utke izlazili. ak je i Mirela delovala nekako neuobiajeno krotka, kao da je pokuavala da razlui ta je od onoga to je videla bilo pravo, a ta samo zamiljeno.
	Dok su prolazili kroz vazdunu komoru do marsovskih kola pod pritiskom, kojima su se dovezli dovde iz hotela, izloba im je priredila jo jedno iznenaenje. Zaula se udaljena grmljavina - zvuk koji je samo Robert Sing uo u stvarnosti - i Mirela je vrisnula kada su je poprskale prve siune kapi iz prskalice iznad glave.
	"Poslednja kia pala je na Marsu pre tri milijarde godina - i nije donela ivot tlu na koje je pala.
	Narednog puta, bie drugaije. Do vienja i hvala na poseti."
	
	Robert Sing probudio se u sitne sate poslednje noi pred poletanje i ostao da lei u mraku, pokuavajui da se priseti svih lepih trenutaka svoje posete. Neke od njih - ukljuujui i nene trenutke od pre nekoliko asova - snimio je za budua gledanja: oni e mu pomoi da prebrodi duge mesece koji su bili pred njim.
	Promena u njegovom disanju mora da je uznemirila armejn: okrneula se prema njemu i spustila mu ruku na grudi. Ne prvi put, Sing se osmehnuo setivi se koliko je taj gest mogao biti neudoban na njegovoj rodnoj planeti.
	Nekoliko minuta oboje su utali. A onda je armejn pospano rekla: "Sea se one Bredberijeve prie koju smo gledali - one u kojoj varvari sa Zemlje koriste prelepe kristalne gradove kao mete za gaanje?"
	"Svakako. 'A Mesec neka bude isto tako sjajan'. Nisam mogao da ne primetim da ju je smestio u 2001. Bio je malo preveliki optimista, zar ne?"
	"Bar je doiveo da ljudi stignu ovamo! Ali od kako smo otili iz DizniMarsa, stalno neto mislim - zar se i mi ne ponaamo na isti nain, zar ne unitavamo ono to smo zatekli?"
	"Mislio sam da nikada neu uti jedno marsovsko dete da kae neto slino. Ali mi ne unitavamo, bar ne radimo samo to. Mi stvaramo - blagi Boe..."
	"ta je bilo?"
	"To me upravo podseti. Kali. Nije ona samo boginja unitenja. Ona isto tako stvara novi svet na zgaritu starog."
	Usledila je duga tiina, a onda ona ree:
	"Upravo to nam 'Ponovo roeni' stalno govore. Zna li da su uspostavili misiju upravo ovde, u luci Louel?"
	"Oni su bezopasni ludaci. Mislim da nikoga nee gnjaviti. Lepo sanjaj, mila. Naredni put kada budemo ili u DizniMars poveemo i Martina - obeavam."
	
	25. STANICA EVROPA
	Robert Sing nije imao mnogo posla na brzom putovanju iz sistema Deimosa/Mars do sistema Evrope/Jupiter, osim da prouava mogue planove koji su se neprekidno menjali i koje im je 'Svemirski uvar' stalno slao - i da upoznaje nove lanove posade.
	Torin Fleer, stariji inenjer sa brodogradilinih dokova Deimosa, nadgledae operaciju ponovnog punjenja gorivom kada tandem Golijat/Atlas stigne do rezervoarske farme koja krui oko Evrope. Desetine hiljada tona vodonika koje e tu upumpati u brod bie u itkom stanju - meavina tenog i vrstog, gua od iste tenosti, radi utede skladinog prostora. ak i tada, ukupna zapremina bie dvaput vea od one to ju je imao nesreni Hindenburg, ija je vatrena sudbina zapeatila kratku eru letelica lakih od vazduha - bar na Zemlji. Mali vazduhoplovni teretnjaci esto su se koristili na Marsu, a pokazali su se od koristi i za istraivanja u gornjim slojevima atmosfere Venere.
	Fleer je bio zaljubljenik u vazdune brodove i davao je sve od sebe da preobrati Singa.
	"Kada stvarno otponemo eksploataciju Jupitera", govorio je on, "i prestanemo samo da bacamo sonde na njega - onda e vazduni brodovi opet doi na svoje. Razume se, poto se tamonja atmosfera uglavnom sastoji od H2, vazduhoplov e morati da bude na topli vodonik - ali nema problema! Zamisli samo - leti oko Velike Crvene Mrlje!"
	"Ne, hvala", odvratio je Sing. "Ne pri sili tee desetostruko veoj od Marsove."
	"Zemljani mogu da je podnesu leeki. Ili na vodenim krevetima."
	"Ali emu? Nema vrstog tla - nema gde da se spusti - roboti mogu da obave sve to elimo, tako da ne moramo da rizikujemo ljudska bia."
	"Upravo tako su ljudi govorili i na poetku Svemirske ere. A vidi sada gde smo! Mukarci i ene ii e na Jupiter zato to... ovaj, naprosto zato to je on tu. Ali ako ti se ne dopada Jupiter - ta misli o Saturnu? Ima gotovo istu silu tee kao i Zemlja - a zamisli samo kakav pogled! Krstarenje na velikim visinama, sa kojih se vide prstenovi - jednog dana bie to glavna turistika atrakcija."
	"Jeftinije je ukljuiti 'prenosivi mozak'. Atrakcija je i dalje tu, a nema nimalo rizika."
	Fleer se nasmejao dok je Sing izgovarao uveni slogan.
	"Ti u to, razume se, ne veruje."
	Bio je upravu, ali Sing nije imao nameru da to prizna. Elemenat rizika bio je ono to je razdvajalo Stvarnost od njenih imitacija, koliko god bile savrene. I spremnost da se rizikuje - to jest, prihvatanje rizika s dobrodolicom, ako je bio u granicama razumnog - predstavljalo je upravo ono to je davalo dra ivotu i inilo ga vrednim ivljenja.
	Jo jedan od putnika za Evropu bavio se tehnologijom koja je delovala ak i neprimerenija ovom mestu od aeronautike - tehnologijom dubinskih podmornica. U itavom Sunevom sistemu, Evropa je pored Zemlje bila jedini svet koji je imao okeane, zapretane ispod ledene pokorice to ih je titila od svemira. Toplota koju su stvarale Jupiterove ogromne gravitacione plime - iste one sile koje su stavljale u pogon vulkane na oblinjem Iou - uvale su okean na planeti od smrzavanja.
	Gde je bilo vode u tenom stanju, tu je bilo i nade za ivot. Dr Rani Vijeratne provela je dvadeset godina istraujui dubine Evrope, kako neposredno tako i pomou robotskih sondi. Iako nita nije pronala, nije se obeshrabrila.
	"Sigurna sam da ga ima", govorila je. "Nadam se da u uspeti da ga pronaem pre nego to kakav mikrob sa Zemlje ispue iz smea koje ostavljamo za sobom i ovlada ovim svetom."
	Dr Vijeratne takoe je bila veliki optimista kada su u pitanju mogunosti za razvoj ivota i na mnogo veim udaljenostima od Sunca - u velikom oblaku kometa daleko s druge strane Neptuna.
	"Tamo napolju postoje velike koliine vode, ugljenika, azota i ostalih neophodnih hemikalija", volela je da kae. "Milionima puta vie nego na planetama. Mora postojati i radioaktivnost - koja podrazumeva toplotu i brzu stopu mutacije. Duboko unutar oblaka kometa uslovi mogu biti savreni za nastanak ivota."
	Bila je prava teta to e se doktorka iskrcati na Evropi i nee nastaviti do Kali. Njena dobrodune, ali i ustre rasprave sa ser Kolinom Drejkerom, KD <lan Kraljevskog Drutva; prim. prev.>, pruile su priliku ostalim putnicima da provedu mnoge prijatne asove. uveni astrogeolog bio je jedini naunik iz prvobitne posade koji je ostao na Golijatu; bio je dovoljno poznat, te je mogao da se ne obazre na sva nareenja da se vrati kui.
	"Znam vie o asteroidima od bilo kog ivog stvora", s pravom je tvrdio. "A Kali je najvaniji asteroid u istoriji. elim da ga se doepam - to e mi biti poklon za stoti roendan. A i za dobrobit nauke, razume se."
	U pogledu teorije o mogunosti postojanja ivota na kometama, koju je zastupala dr Vijeratne, bio je kategorian.
	"Gluposti! Hojl i Vikramasinge izneli su tu tezu pre vie od jednog veka, ali niko je nikada nije ozbiljno shvatio."
	"Onda je vreme da je ozbiljno shvate. A kako su asteroidi - bar neki od njih - mrtve komete, da li ste ikada potraili na njima fosile? Moglo bi se isplatiti."
	"Iskreno reeno, Rani, mogu smisliti mnogo bolje naine da provedem vreme."
	"Vi, geolozi! Ponekad mi se ini da ste i sami fosili! Setite se kako ste se smejali jadnom Vegeneru i njegovoj teoriji o pomeranju kontinenata - a kada je bio bezbedno mrtav, uinili ste ga svojim svecem-zatitnikom?"
	I tako u nedogled - sve do Evrope.
	Evropa, najmanji od Jupiterova etiri galilejska satelita, bila je jedini svet u Sunevom sistemu koji se mogao pobrkati sa Zemljom - ako biste se nali dovoljno blizu. Kada se kapetan Sing zagledao u nepregledno prostranstvo ledenih polja ispod sebe, postalo mu je jasno da bi zaista bez imalo muke mogao zamisliti da krui oko rodne planete.
	Ta opsena je brzo nestala kada je skrenuo pogled prema Jupiteru. Prolazei kroz svoje faze svaka tri i po dana, taj dinovski svet dominirao je nebom, ak i kada bi se suzio u sasvim tanki polumesec. Jer tada je luk svetlosti drao u naruju ogroman crn disk dvadeset puta veeg prenika od Meseevog na nebu Zemlje - zaklanjajui zvezde i gotovo pomraujui udaljeno Sunce. A nona strana Jupitera retko kad je bila u potpunoj tami; olujne nepogode vee od kontinenata na Zemlji besnelu su na crnom proelju, kao da je posredi razmena nuklearnih projektila - i sa istovetnom energijom. Prstenovi auroralne svetlosti obino su optakali polove, a gejziri fosforoscencije izvirali su iz neistraenih - moda i neistraivih - dubina planete.
	Planeta je delovala jo izuzetnije kada je bila gotovo puna. Tada su se mogle videti, u svoj njihovoj raznobojnoj slavi, sloene petlje i prepleti pojasa oblaka koji su veno marirali uporedo sa polutarom. Du njih su se kretala bleda, ovalna ostrva - poput ameba irokih hiljadama kilometara; ponekad se inilo da se krajnje svrsishodno probijaju kroz okolni predeo oblaka, tako da je bilo lako poverovati kako predstavljaju ogromna iva stvorenja. Vie pomodnih astro-epova zasnivalo se samo na ovoj hipotezi.
	Ali ipak je glavninu panju privlaila Velika Crvena Mrlja. Iako je tokom vekova rasla i smanjivala se, ponekad ak gotovo potpuno nestajala, sada je bila izraenija nego ikada jo od vremena kada ju je Kasini otkrio 1665. Kako ju je Jupiterovo vrtoglavo desetasovno rotiranje nosilo preko lica planete, podseala je na neko dinovsko, krvlju podliveno oko koje pakosno zuri put svemira.
	Nije bilo udno to su radnici na Evropi imali najkrae radno vreme i najveu stopu nervnih slomova od celokupnog osoblja stacioniranog na bilo kojoj planeti. Stvari su se neto poboljale kada je baza premetena na sredinu naspramne strane, sa koje se Jupiter nikada nije video. Ali ak i odatle su psiholozi javljali da pojedini pacijenti veruju kako ih to kiklopovo oko koje ne trepe posmatra kroz masiv od tri hiljade kilometara vrste stene...
	Moda je motrilo na njih dok su krali Evropino blago. Satelit je bio jedini vei izvor vode - te stoga i vodonika - unutar orbite Saturna. Iako je jo vea koliina postojala u oblaku kometa daleko iza Plutona, njeno eksploatisanje jo nije bilo isplativo. Moda, jednog dana... U meuvremenu, Evropa je opskrbljivala gorivom sve trgovake letelice Sunevog sistema.
	tavie, vodonik sa Evrope bio je mnogo bolji od onoga sa Zemlje. Zahvaljujui bombardovanju iz radijacionih polja oko Jupitera, koje je trajalo eonima, sadrao je mnogo vei postotak tekog izotopa deuterijuma. Posle tek neznatnog obogaivanja, predstavljao je optimalnu smesu potrebnu za pokretanje fuzionog pogona. Povremeno je - mada ne esto - priroda saraivala sa oveanstvom.
	
	Ve je bilo teko setiti se ivota pre Kali. Opasnost je bila udaljena jo nekoliko meseci, ali gotovo svaka misao i delanje bili su usmereni na nju. Zamisli samo, ponekad je Robert Sing ironino podseao sebe, prihvatio sam ovaj posao jer sam eleo radno mesto koje mnogo ne zahteva pre nego to odem u penziju u rangu pravog kapetana!
	Nije esto imao vremena za ovakva razmiljanja, jer su nekadanju brodsku rutinu zamenile 'planirane krize', kako ih je nazvao njegov prvi oficir. Pa ipak, kada se ima u vidu sloenost operacije 'Atlas', sve je ilo krajnje glatko; nije bilo nikakvih veih zadravanja i program je zaostajao samo dva dana za rasporedom koji je u prvo vreme smatran neizvodljivim.
	Kada se tandem Golijat/Atlas naao na parkirnoj orbiti, konano je poeo dug proces punjenja rezervoara masom od dve stotine hiljada tona itkog vodonika-deuterijuma na temperaturi od trinaest stepeni iznad apsolutne nule. Postrojenja za elektrolizu na Evropi bila su u stanju da proizvedu ovu koliinu za nedelju dana, ali njeno podizanje na orbitu predstavljalo je neto sasvim drugo. Imali su peh da su dva tankera sa Evrope bila na sloenom remontu koji nije mogao da se izvede na licu mesta. Odvueni su nazad na Deimos...
	I tako, ak iako je sve teklo glatko, bie im potrebno skoro mesec dana da napune prazne rezervoare. Za to vreme, Kali e se pribliiti Zemlji za sto miliona kilometara.
	
	PETI DEO
	
	26. DRAJVER MASE
	Sada se gotovo nita od prvobitnog Golijata nije vie videlo: celu jednu stranu skrivali su rezervoari i pogonski moduli Atlasa, kompaktna masa cevovoda dugaka gotovo dve stotine metara. Najvei preostali deo broda takoe je bio skriven vlastitim dodatnim rezervoarom. Neemo ba imati neki naroiti pogled, pomisli Sing, sve dok ne otkaimo prazne tankove. Kao ni neko vee ubrzanje, uprkos mogunostima motora, uz svu tu dodatnu masu.
	Teko je bilo poverovati da budunost oveanstva moe toliko zavisiti od ove nezgrapne zbirke hardvera. Projektovana je i montirana samo s jednom svrhom - da spusti moni drajver mase na Kali to je bre mogue. Golijat je bio samo kombi za isporuke, meuplanetni svemirski kamionet. Atlas je predstavljao taj vani teret koji je trebalo na vreme i u ispravnom stanju da stigne do svog odredita.
	Da bi se postigao taj cilj trebalo je uiniti niz ustupaka. Iako je bilo od sutinske vanosti da se prispe do Kali sa to kraim odlaganjem, brzina se mogla postii jedino nautrb korisnog tereta. Ako bi Golijat potroio suvie vodonika na putu do Kali, moda ostatak ne bi bio dovoljan da se asteroid skrene sa svog zlokobnog kursa, pa bi ceo trud bio uzaludan.
	Kako bi se skratilo vreme misije bez korienja goriva, pomiljalo se ak i na upotrebu klasine 'gravitacione prake' koju je oprobala prva svemirska letelica to se otisnula u istraivanja izvan Sunevog sistema. Golijat je mogao da zaroni prema Jupiteru i ukrade u prolazu izvestan deo momenta dinovske planete. Meutim, taj plan je nevoljno naputen jer je bio dosta rizian; oko Jupitera je kruilo suvie otpada. Vitki prstenovi pruali su se do same granice atmosfere, a ak i najmanja estica bila je u stanju da probui krhke rezervoare sa vodonikom. Kakva bi to ironija bila da neki siuni jovijanski mikromesec osujeti misiju.
	Za razliku od poletanja sa povrine planete, u kretanju sa orbite nije bilo nieg dramatinog. Nije se, razume se, uo nikakav zvuk, pa ak nije bilo ni nekog vidljivog traga zastraujue energije koja je u tome uestvovala. Mlaznik plazme to je pokretao Golijata bio je suvie topao da bi isputao slaba zraenja koja je ljudsko oko u stanju da primeti; on je ispisivao svoj potpis preko zvezda na dalekom ultraljubiastom kraju spektra. Za one koji su to gledali sa satelitskog kompleksa Evrope, jedini pokaziva da je Golijat krenuo bio je mali oblak smea koji je ostavio za sobom - delovi termalnog oklopa, odbaeni materijal za pakovanje, komadii kanapa i trake - svi oni otpaci koje i najpaljiviji radnici ipak ostave za sobom radei na kakvom velikom konstrukcionom projektu. To ba nije bio slavan poetak za jedno tako otmeno preduzetnitvo: ipak su Golijat i Atlas, njegov koristan teret, krenuli sa nadom i strahom celokupnog oveanstva.
	Dan kasnije, ubrzavajui jednom desetinom gravitacije, Golijat je tromo proao pored drugog po veliini satelita, nagrenog Kalista. Ali minulo je skoro nedelju dana pre nego to je uspeo da najzad umakne sa jovijanske teritorije, presekavi krajnje hirovite orbite siunih najspoljanjijih meseca, blizanaca Pasife i Sinope. Tada se ve tako brzo kretao da ga ak ni Sunce vie nije moglo vratiti nazad; ako ne bude u stanju da ponovo zauzda svoju brzinu, sasvim e napustiti Sunev sistem i otisnue se na beskrajan put meu zvezde.
	Nijedan zapovednik broda nije se mogao nadati mirnijem putovanju. I odista, tandem Golijat/Atlas sastao se sa Kali dvanaest sekundi pre roka.
	
	"Posetio sam na desetine asteroida", rekao je ser Kolin Drejker publici koju nije video, jer je bila udaljena pola milijarde kilometara u pravcu Sunca, "a jo nisam nauio da, pukim posmatranjem, procenim njihovu veliinu. Znam tano koliko je Kali velika, ali lako bih mogao obmanuti samog sebe i zamisliti kako je drim u ispruenim rukama.
	Problem je u tome to ne postoji apsolutno nikakav oseaj razmere - nema niega to bi pomoglo oku. Kao to ete videti, prekrivena je, dokle vam pogled see, plitkim kraterima nastalim pri sudarima. Onaj tamo veliki, s leve strane, ima, u stvari, pedesetak metara u preniku - ali izgleda sasvim isto kao i mnoina maleckih oko njega - najmanji koji moete videti ima svega nekoliko centimetara u preniku.
	Hoe li, molim te, da zumira, Davide? Hvala - pribliavamo se - ali slika gotovo da se i ne menja. Minikrateri koje sada vidimo izgledaju isto kao i njihova velika braa - zaustavi zumiranje, Davide - ak i kada bismo upotrebili lupu, slika bi ostala manje-vie ista - plitki krateri svih moguih veliina - sve do onih koje su napravile estice praine.
	Povuci se sada unazad da pokaemo ponovo celu Kali... hvala. Primetiete da praktino ne postoji nikakva boja, bar je ljudsko oko ne vidi... mogli biste pretpostaviti da je u pitanju grumen ugljena i ne biste mnogo pogreili... spoljanji slojevi sastoje se od devedeset odsto ugljenika.
	Stvari, meutim, drugaije stoje u unutranjosti - gvoe, nikl, silikati, razliite vrste leda - voda, metan, ugljen-dioksid. Oigledno je imala vrlo sloenu istoriju; u stvari, gotovo sam siguran da je re o dva spojena tela sasvim razliitog sastava koja su se veoma blago sudarila i ostala zajedno.
	Mogli ste primetiti da su se pojavili neki novi krateri tokom moje prie. Dan na Kali veoma je kratak - tri asa i dvadeset pet minuta. A to to rotira samo e nam jo vie oteati posao...
	Molim drugu stranu, Davide? Usmeri na koordinate K5 - tako...
	Primeujete li promenu u predelu - ako se uopte moe tako nazvati. Ove brazde mora da su posledica nekog drugog sudara - posredi mora da je bio snaan sudar. Kali se sigurno nalazila u nekom prometnom delu Sunevog sistema, pre deset milijardi godina. Vidite li onu dolinu pri vrhu, s desne strane - dali smo joj ime Grand Kanjon. Sve u svemu, duboka je deset metara, ali ako ne znate razmere, lako moete zamisliti da ste u Koloradu...
	Znai - imamo jedan izrovaen, mali svet - u obliku tikve ili kikirikija - sa masom od dve milijarde tona. Na nesreu, kree se retrogradnom orbitom - to jest, u smeru suprotnom od svih planeta. U tome nema nieg naroito neuobiajenog - Halejeva kometa ini to isto - ali odavde proishodi da e se sudariti sa Zemljom suelice - to je najgori mogui sluaj, razume se. Zato moramo da ga skrenemo. Ako to ne uinimo, onda ne samo naa civilizacija, ve i naa vrsta, mogu biti zbrisane sa lica planete.
	Drajver mase Atlas upravo je otkaen sa Golijata - daj, molim te, Atlas, Davide - i sada nas eka delikatan posao da ga postavimo na Kali. Sreom, sila tee asteroida veoma je slaba - otprilike jedan desetohiljaditi deo Zemljine - tako da Atlas tei svega nekoliko tona. Ali nemojte dozvoliti da vas to zavara. On i dalje poseduje celokupnu svoju masu - i svoj momenat. Zato se mora kretati veoma, veoma sporo i paljivo... Verovali ili ne, glavne alatke za ovaj posao jesu staromodni ekrk i kotur, usidreni na Kali.
	Kroz nekoliko asova, Atlas e biti spreman za paljbu. Razume se, njegov uticaj na Kali bie gotovo premali da bi se mogao izmeriti - tek deli jedne mikrogravitacije. ini mi se da je neko iz medija kazao da e to biti kao da mi gura slona: istina. Ali Atlas moe nastaviti da gura danima, a potrebno je da pomerimo Kali samo za nekoliko centimetara, ovde, dok zaobilazi Jupiter, da bi promaila Zemlju za nekoliko hiljada kilometara.
	ak bi i sto bilo podjednako dobro kao cela svetlosna godina."
	
	27. PROBA HALJINE
	elavi Sik! Kako bi moji kosmati preci, u Indiji, reagovali na takvog jednog otpadnika? A kada bi znali da sam lobanju trajno depilirao - pa, bio bih srean da izvuem ivu glavu...
	Ova misao uvek bi proletela Robertu Singu kroz glavu dok bi sputao kapu koja mu je sasvim prianjala uz glavu, podeavao trake za vezivanje i proveravao da li mu jastuii za oi zaklanjaju svu svetlost. Zatim bi ostao da sedi u potpunoj tami i tiini, ekajui da stvar u svoje ruke preuzme automatski sekvenser.
	Prvo se zauo veoma slab zvuk, toliko nizak da je gotovo mogao da uje svaku vibraciju posebno. I dalje na granici ujnosti, poeo je da se penje oktavu po oktavu sve dok nije nestao na ivici ujnosti. Zapravo, iza te ivice; Sing se, dodue, nikada nije potrudio da stvar proveri, ali bio je sasvim siguran da mehanizam njegovih uiju ne bi nikada mogao da odgovori na frekvencije koje su mu sada tekle neposredno u mozak.
	Ponovo je nastala tiina, a on je ostao da eka poetak mnogo sloenije vizuelne sekvence.
	Prvo se pojavila ista boja: javio mu se utisak da lebdi u sreditu savreno bezobline kugle, ija je unutranja povrina obojena u tamnocrveno. Nije bilo ba nikakvog traga nekom poretku ili ustrojstvu, a oi su ga bolele od naprezanja da tako neto pronae. Ne - to nije bilo sasvim tano. Oi se uopte nisu ukljuivale u kolo.
	Crvena - narandasta - uta - zelena - poznate dugine boje, ali laserski iste. I dalje se ne pojavljuje nikakva slika - samo niim narueno hromatsko polje.
	Konano su poele da se javljaju i slike. Prvo otvorena reetka koja se brzo ispunjavala prepletima to su postajali sve gui i gui, dok se na kraju vie nisu mogli meusobno rasplesti. Njih je zamenio niz geometrijskih oblika - koji su se okretali, irili, smanjivali, pretvarali jedni u druge. Iako je izgubio svaki pojam o vremenu, ceo taj kalibracioni program trajao je manje od jednog minuta. Kada ga je, poput meave na Antarktiku, obuhvatilo beumno 'krajnje belilo', znao je da je proces skeniranja zavren i da je monitorni sistem 'prenosivog mozga' bio zadovoljan to su Singova nervna kola savreno pripravna za prijem.
	Ponekad, mada veoma retko, njegovim poljem svesti projurila bi poruka da postoji greka i tada bi morao da ponovi celu sekvencu. To bi obino razreilo problem; u protivnom, Sing ne bi opet pokuavao. Jednom, kada je trebalo da na brzinu stekne izvesne vetine, pokuao je da to izvede runo, kako bi zaobiao elektronsku 'blokadu na putu'. Kao nagradu dobio je niz komarnih slika koje nikako nije mogao kako treba da razabere - bile su nalik na svetlace to nastaju pritiskanjem onih jabuica, samo to su ovi izgledale mnogo sjajnije. U asu kada je konano uspeo da pritisne dugme za prekid, ve je zadobio uasnu glavobolju - a moglo je biti i mnogo gore. Nepovratna 'zombifikacija' usled pogrenog rukovanja 'prenosivim mozgom' vie nije bila tako esta kao u ranim danima kada je ureaj tek poinjao da se koristi, ali i dalje se dogaala.
	Ovog puta nije bilo poruke o greki niti nekog drugog upozoravajueg signala. Sva kola bila su ista. Bio je spreman za prijem.
	Iako je kapetan Sing tek krajikom uma bio svestan da se, zapravo, nalazi na Golijatu, nije mu delovalo nimalo neprimereno to to odozgo posmatra svoj brod dok on lebdi du Kali. Takoe mu se inilo sasvim logino - iako je posredi bila bizarna logika sna - da je Atlas ve postavljen na asteroidu, premda je 'znao' da je, u stvari, i dalje spojen sa Golijatom.
	Pojedinosti simulacije bile su u toj meri savrene da je mogao da vidi ogoljene poteze stenja na Kali na mestima gde su potisnici svemirskih sanki oduvali stoletnu prainu. Ovaj prizor ve je pripadao stvarnosti, ali prizor Atlasa i mnotva njegovih rezervoara sa gorivom i dalje su poticale iz budunosti - na koju je, sreom, trebalo ekati svega nekoliko dana. Uz Davidovu pomo bili su reeni svi inenjerski problemi sputanja i ukotvljenja drajvera mase i nije bilo razloga za pretpostavku da e se javiti bilo kakve potekoe oko pretvaranja teorije u praksu.
	"Spremni za put", ree David. "iz kog ugla biste eleli?"
	"Severni pol ekliptike. Udaljenost deset A. J. <Astronomskih jedinica; prim. prev.>. Pokai sve orbite."
	"Sve? U tom vidnom polju ima 54.372 tela." Pauza koja je nastala dok je David proveravao u katalogu bila je jedva primetna.
	"Izvini. Mislim na sve glavne planete. I sva tela koja se pribliavaju Kali na hiljadu kilometara. Ispravka - neka bude stotinu kilometara."
	Kali i Atlas su nestali. Sing je odozgo posmatrao Sunev sistem, sa orbitama Saturna, Jupitera, Marsa, Zemlje, Venere i Merkura koje su se videle poput tankih, svetleih linija. Poloaj samih planeta bio je oznaen prepoznatljivim oznakama - Saturn prstenovima, Jupiter pojasevima, Mars siunom polarnom kapom, Zemlja jednim nepreglednim okeanom, Venera bezoblinim belim polumesecom, Merkur izrovaenim diskom.
	A Kali je bila predstavljena lobanjom. To je bila Davidova zamisao o kojoj niko nikada sa njim nije porazgovarao. Verovatno je zavirio u enciklopediju - i video jedan od kipova hinduistike boginje razaranja sa zlokobnom ogrlicom.
	"Sredite na osu Kali-Zemlja - zumiraj!"
	Sada je Singova svest bila ispunjena tom kobnom kupastom oblau - elipsom prokletstva koja je spajala trenutne poloaje Zemlje i Kali.
	"Vremensko saimanje?"
	"Deset na peti."
	Tom stopom, svaka sekunda predstavljae jedan dan: Kali e stii do Zemlje za nekoliko minuta, ne meseci.
	"Kreemo."
	Planete su poele da se pomeraju - Merkur je urio svojim najunutranjijom putanjom, pa se ak i tromi Saturn vukao poput pua svojom spoljanjom orbitom.
	Kali je zapoela pad put Sunca, i dalje se kreui jedino pod dejstvom sile tee. Negde u Singovom polju svesti brojke su tako brzo treperile da su se stapale jedna s drugom. Iznenada su sve dole do nule, a David je istog asa rekao: "Paljenje!"
	udno, naas pomisli Sing, kako su neke rei ostale u upotrebi i poto su izgubile prvobitno znaenje. 'Paljenje' je poticalo od pre najmanje sto godina - pripadalo je dobu hemijskih raketa. Nije bilo naina da mlaznik koji je pokretao Atlas - ili bilo koju drugu letelicu za duboki svemir - bilo ta 'zapali'. U pitanju je bio isti vodonik - a ak i da je tu bilo neto kiseonika, ovaj bi bio suvie topao za niskotemperaturni fenomen pukog sagorevanja. Svaki molekul vode bio bi istog asa rastavljen na sastavne atome.
	Pojavile su se nove brojke, neke su bile stalne, druge su se veoma lagano menjale. Najvidljivije su bile one koje su oznaavale ubrzanje to ga je stvarao Atlasov mlaznik u ovom utvarnom svetu; za masu Kaline veliine bile su neophodne tek mikrogravitacije. A evo i vitalnih 'delti', jedva merljivih promena koje su upravo izazivane u brzini i poloaju asteroida.
	Dani su prolazili; brojke su postojano rasle: Merkur je preao pola puta oko Sunca, a Kali jo nije pokazivala vidljive znake skretanja sa svoje prirodne putanje. Samo se na osnovu sve veih 'delti' moglo zakljuiti da asteroid tromo skree sa svoje drevne staze.
	"Petostruko zumiranje", naredio je Sing dok je Kali prolazila pored Marsa. Spoljanje planete su nestale dok se slika irila; meutim, uinci ve viednevnog delovanja Atlasovog pogona i dalje se nisu mogli uoiti.
	"Sagorenje", iznenada ree David. (Jo jedna re iz detinjstva astronautike!) Brojke koje su oznaavale potisak i ubrzanje istog asa padoe na nulu. Kali je ponovo kruila oko Sunca samo zahvaljujui gravitaciji.
	"Desetostruko zumiranje. Vremensko saimanje hiljadu."
	Sada su samo Zemlja, Mesec i Kali bili prisutni u Singovom polju svesti. Na ovim proirenim razmerama, asteroid kao da se nije kretao po elipsi, ve gotovo pravom linijom - a ta linija nije ila prema Zemlji.
	Sing je, meutim, imao dosta iskustva, tako da ga ovo nije ispunilo prevelikom nadom. Kali je jo trebalo da proe pored Meseca i on e - poput kakvog prevrtljivog prijatelja koji izdaje svog starog sadruga - uneti poslednje ubilake izmene u Kalinu orbitu.
	Sada, u zavrnoj fazi susreta, svaka sekunda predstavljala je tri minute stvarnog vremena. Kalina putanja vidljivo se povila u gravitacionom polju Meseca - prema Zemlji. Meutim, uinak Atlasovih napora, iako su prestali pre nekoliko 'nedelja', takoe je bio vidljiv. Simulacija je prikazivala dve orbite - prvobitnu, i onu koja je nastala posle ovekovog upliva.
	"Desetostruko zumiranje. Vremensko saimanje sto."
	Sada je jedna sekunda predstavljala skoro dva minuta i Zemlja je ispunila Singovo polje svesti. Meutim, siuni znak lobanje ostao je iste veliine: u ovim razmerama, Kali je bila jo premala da bi joj disk bio vidljiv.
	Prividna Zemlja izgledala je neverovatno stvarno, bolno prelepa; nemogue je bilo poverovati da je to tek puka konstrukcija savreno organizovanih megabita. Tamo dole - moda samo u Davidovom seanju! - nalazili su se sjajna bela kapa Antarktika, kontinent Australija, ostrva Novog Zelanda, obala Kine. Ali prizorom je preovlaivalo tamno plavetnilo Pacifika; pre samo dvadeset pokolenja on je za oveanstvo predstavljao isto ovako veliki izazov kao danas bezdani svemira.
	"Desetostruko zumiranje. Nastavi da prati Kali."
	Plava zakrivljenost obzorja, zamagljena atmosferom, neprimetno je prelazila u potpuno crnilo. Kali je i dalje padala prema njoj, dok ju je Zemljino gravitaciono polje privlailo i ubrzavalo - gotovo kao da je planeta podsticala vlastito samoubistvo.
	"Kroz jedan minut bie najblie."
	Sing je usredsredio panju na brojke koje su i dalje treperile na ivici njegovog vidnog polja. Poruka koju su saoptavale bila je preciznija, mada manje dramatina, od one koju je davala simulaciona slika. Ona najvaanija - koliko je Kali udaljena od povrine Zemlje - i dalje se smanjivala.
	Meutim, stopa smanjenja i sama se smanjivala. Kali je sve vie i vie bilo potrebno da pree svaki novi kilometar prema Zemlji.
	A onda su se brojke ustalile: 523 - 523 - 522 - 522 - 522 - 523 - 523 - 524 - 524 - 525...
	Sing je dozvolio sebi luksuz da udahne. Kali je dospela do take najveeg priblienja i sada je stala da se udaljava.
	Atlas je, dakle, bio u stanju da obavi posao. Preostalo je samo da se uporedi stvarni svet sa onim prividnim.
	
	28. ROENDANSKA PROSLAVA
	"Nisam oekivao", ree ser Kolin, "da u svoj stoti roendan proslaviti izvan orbite Marsa. U stvari, u vreme kada sam roen, samo je jedan mukarac od deset mogao da se nada da e doiveti ovo doba. I samo jedna ena od pet - to mi je uvek izgledalo nepravedno."
	(Dobroduno negodovanje doprlo je od etiri dame u posadi; mukarci su gunali. Brodska lekarka dr Elizabet Vorden htela je da ispadne pametna: "Priroda zna najbolje.")
	"Ali, evo me, u prilino sam dobrom stanju i voleo bih da vam se zahvalim na lepim eljama koje ste mi uputili. A naroito Soniju, za velianstveno vino koje smo upravo ispili - ato tagodbee, 2005!"
	"Godina je bila 1905, profesore - ne 2005. I trebalo bi da zahvalite kuhinjskim programima, ne meni."
	"Ti si jedina osoba koja zna ta se krije u njima. Umrli bismo od gladi ako bi ti zaboravio koju dugmad treba pritisnuti."
	
	Od stogodinjih geologa nije se moglo oekivati da se propisno opreme, tako da su Sing i Fleer dva puta proverili Drejkerov skafander pre nego to su ga ispratili kroz vazdunu komoru. Kretanje u neposrednoj blizini Golijata umnogome je bilo olakano zahvaljujui mrei konopaca to su ih pridravale ipke visoke jedan metar zabodene u Kalinu tronu povrinsku koru: brod je sada liio na pauka usred pauine.
	Njih trojica paljivo su se, aku po aku, uputili ka malim svemirskim sankama, nalik na patuljke u poreenju sa ogromnim kuglama rezervoara sa gorivom, tako poreanim da se kasnije to lake spoje sa Atlasom. "Ovo mi lii na rafineriju koju je neki ludak podigao na asteroidu", glasio je profesorov komentar kada je video ta su Fleerovi radnici, kako ljudi tako i roboti, postigli za neverovatno kratko vreme.
	Torin Fleer, naviknut na rad na Deimosu, bio je jedini ovek koji je zaista mogao da upravlja svemirskim sankama ak i pri slabijoj Kalinoj gravitaciji. "Morate biti paljivi", upozorio je budue dokeje. "I pu sa artritisom moe ovde da postigne drugu kosmiku brzinu. Ne elimo da gubimo vreme i potisnu masu da bismo vas dovukli nazad ako reite da krenete prema Alfi Kentaura."
	Podigao je sanke sa povrine asteroida davi jedva primetan gas i krenuo u lagodno obilaenje malog sveta, dok je Drejker s puno ara skenirao one oblasti Kali koje nikada nije video golim okom. Sve do sada bio je primoran da se osloni na uzorke koje su donosili lanovi posade. I mada je daljinsko ispitivanje pomou pokretnih kamera bilo od neprocenjive vrednosti, nita nije moglo zameniti neposredno, runo iskustvo, pripomognuto vetim udarima ekia. Drejker se alio to ne moe da se udalji od Golijata vie od nekoliko metara, jer je kapetan Sing odbijao da dozvoli svom najslavnijem putniku da se izlae opasnosti, a nije mogao da odvoji nikoga ko bi izvan broda vodio rauna o njemu. (Kao da je potrebno da neko vodi rauna o meni!) Meutim, stoti roendan bio je prilika da se zaboravi na sve ovakve primedbe i naunikse ponaao kao deak koji prvi put raspust provodi izvan kue.
	Sanke su klizile preko povrine Kali prijatnom brzinom normalnog hoda - pod pretpostavkom da je ovek uopte mogao da hoda po ovom mikrosvetu. Ser Kolin nije prestajao da skenira, poput kakvog starinskog radara, od obzorja do obzorja (koja su ponekad bila meusobno udaljena i do pedeset metara) povremeno mrmljajui sebi neto u bradu. Posle manje od pet minuta stigli su do antipoda: Golijat i Atlas bili su skriveni telom asteroida kada je Drejker upitao: "Moemo li se ovde zaustaviti? Voleo bih da siem."
	"Svakako. Ali vezaemo vas, za sluaj da moramo da vas privlaimo nazad."
	Geolog odbojno frknu, ali pristade na to ponienje. Zatim se lagano oslobodio sada nepokretnih sanki i prepustio slobodnom padu.
	Nije bilo lako razabrati da li se on zaista sputa pri ovoj minimalnoj gravitaciji; prola su skoro dva minuta pre nego to je bupnuo o Kali, sa visine od celog jednog metra, kreui se brzinom koja se jedva mogla uoiti golim okom...
	Kolin Drejker stajao je na mnogim asteroidima. Na dinovima, poput Ceresa, bilo je lako, jer je tu gravitaciona sila, mada slaba, vukla nadole. Ovde je za takav utisak bila potrebna i te kakva mata; i najmanji pokret, i Kali bi vas pustila.
	Ipak je, konano i neopozivo, stajao na najuvenijem - ili najozloglaenijem - asteroidu u celokupnoj istoriji. I pored sveg njegovog naunog znanja, Drejkeru je bilo teko da prihvati injenicu da je ovaj siuan, nepravilno izrovaen deli kosmikog otpada predstavljao veu pretnju oveanstvu od svih bojevih glava nagomilanih u eri nuklearne ludosti.
	Kalina brza rotacija nosila ih je ka noi i kada su im se oi privikle, stali su da posmatraju kako se zvezde pojavljuju oko njih - upravo u onim ustrojstvima kakva vide i posmatrai sa Zemlje, jer su i dalje bili tako blizu rodne planete da je spoljanji svemir izgledao potpuno isto. Meutim, nisko na nebu nalazio se jedan nepoznati i iznenaujui objekat - sjajna, uta zvezda koja nije bila, poput ostalih, tek taka svetlosti bez ikakvih dimenzija.
	"Pogledajte", ree ser Kolin. "Eno neega to nikada neete videti sa Zemlje - ak ni sa Marsa."
	"ta je s tim?" upita Fleer. "Pa, to je samo Saturn."
	"Svakako da jeste - ali pogledajte paljivo. Vrlo paljivo."
	"Oh, vidim prstenove!"
	"Ne ba; samo misli da moe da ih vidi - oni su na samoj granici vidljivosti. Ali tvoje oko u stanju je da uoi neto udno, a kako zna u ta gleda, pojedinosti crpi iz seanja. Sada vam je jasno zato je Saturn zadavao jadnom Galileju toliko glavobolje. Njegovi slabi teleskopi pokazivali su da postoji neto udno u vezi sa tom planetom, ali kome bi palo na pamet da su to prstenovi? Zatim su se okrenuli postrance prema njemu i nestali, tako da je mislio da su ga oi prevarile. Nikada nije saznao u ta je to gledao."
	Jedan trenutak njih trojica zurili su u tiini, posmatrajui Saturn kako se uspinje dok je Kali promicala kroz svoju kratku no; pitali su se koliko mogu da veruju vlastitim oima. A onda Fleer tiho ree: "Ukrcavajte se, profesore. eka nas jo dalek put - obili smo tek pola sveta."
	Preostalu polovinu prevalili su - i prisustvovali izlasku malog, ali jo zaslepljujueg Sunca - za narednih pet minuta. Sanke su klizile uz padinu jednog brdaceta kada je Drejker iznenada uoio neto gotovo neverovatno. Svega nekoliko desetina metara od njih (poeo je sasvim dobro da procenjuje razdaljine) u predelu crnom kao ugalj videla se mrlja sjajne boje.
	"Stanite!" povika on. "ta je ono?"
	Njegova dva sadruga pogledae u pravcu u kome je pokazivao, a onda opet prema njemu.
	"Ja ne vidim nita", ree kapetan.
	"Verovatno je to posledica zurenja u Saturn. Oi vam se jo nisu privikle na dnevnu svetlost", dodade Fleer.
	"Jeste li slepi?! Pogledajte!"
	"Bie bolje da udovoljimo oveku", ree Fleer. "Mogao bi da se razgoropadi - a mi to ne elimo, je li tako?"
	Okrenuo je sanke bez po muke dok je Drejker sedeo kao okamenjen. Nekoliko sekundi kasnije geologovo zaprepaenje preraslo je u potpunu nevericu. Poinjem da ludim, pomislio je.
	Na vitkoj stabljici pola metra iznad ogolele povrine Kali nalazio se veliki, zlatni cvet.
	U kratkom trenu sulude logike, Drejker je uhvatio sebe kako mu kroz um promiu ovakve misli: (1) sanjam; (2) kako da se izvinim doktorki Vijeratne? (3) ne deluje ba tuinski; (4) voleo bih da bolje poznajem botaniku; (5) ba lepo to je neko privezao oznaku...
	"Kopiladi jedna! Prevarili ste me na trenutak! Je li to bila Ranina ideja?"
	"Svakako", nasmejao se Sing. "Ali, kao to vidite, svi smo potpisali roendansku estitku. A Soniju moete zahvaliti to je obavio ovako lepo posao, od komadia hartije i plastike koje je uspeo da pronae."
	Jo su se razdragano smejali kada su se vratili na Golijata sa svojim neverovatnim otkriem - u mnogo boljem stanju, kako je istakao kapetan Sing, nego preiveli lanovi Magelanove posade poto su oplovili svoj svet. Ovaj kratki izlet omoguio im je da se opuste i na trenutak potisnu u drugi plan svoje zastraujue odgovornosti.
	to je bilo i te kako dobro: bila je ovo poslednja prilika koju e imati za oputanje na Kali.
	
	29. ASTROPOL
	Direktor Astropola video je veinu ovekovih svetova i gradova i smatrao je da njega nita ne moe iznenaditi. Pa ipak je sada, u svom elegantnom tabu u enevi, s nevericom zurio u generalnog inspektora.
	"Jeste li sigurni?" upitao je.
	"Sve je provereno. Razume se, bili smo sumnjiavi - sabotae su vrlo, vrlo retke, pa smo se pitali nije li u pitanju neka vrsta neslane ale. Ali duboko skeniranje mozga potvrdilo je stvar."
	"Nema naina da se DSM obmane? Ovde imamo posla sa strunjacima."
	"Nita boljim od naih. Istraga na Deimosu uzela je stvar u svoje ruke. Znamo ko je obavio posao. Razume se, on je pod mikroprismotrom."
	"Kada e upozorenje stii do njih?"
	Generalni inspektor bacio je pogled na sat koji je pokazivao dvadeset vremenskih zona na tri sveta.
	"Ve su ga primili - ali nalaze se sa druge strane Sunca, tako da emo na njihovu potvrdu morati da saekamo jo jedan sat. Bojim se da bi moglo biti kasno. Ako je sve ilo prema planu, paljenje je trebalo da usledi pre etrdeset minuta. Sada nita ne moemo da uinimo - osim da ekamo."
	"I dalje ne mogu da poverujem. Zato bi, u ime Boga, iko uinio bilo ta slino?"
	"Upravo zato. U ime Boga."
	
	30. SABOTAA
	U trideset minuta do 'paljenja' Golijat se udaljio od Kali kako se ne bi naao na putu Atlasovom mlazniku. Sve provere sistema bile su zadovoljavajue: sada je trebalo saekati dok spin asteroida ne okrene drajver mase u pravi poloaj kako bi ciklus aktiviranja mogao da otpone.
	Kapetan Sing i njegova iscrpljena posada nisu oekivali da vide bilo ta izuzetno: plazma-mlaznik Atlasovog pogona bie suvie topao da bi proizveo iole vidljivog zraenja. Samo e telemetrija potvrditi da je dolo do paljenja i da Kali vie nije bila neumoljiva gromada sasvim izvan ovekove kontrole.
	Pitam se, razmiljao je ser Kolin Drejker, koliko ovdanje mladei zna da je zamisao o odbrojavanju pala na pamet prvi put jednom nemakom reiseru pre skoro dva veka, u prvom svemirskom filmu iji sie nije predstavljao istu izmiljotinu. <Posredi je ena na Mesecu nemakog reditelja Frica Langa; prim. prev.> Sada je stvarnost oponaala matu i teko je bilo zamisliti da bilo koja misija u svemiru pone bez ljudskog - ili mainskog - odbrojavanja unazad.
	Usledilo je kratko klicanje i tiho pljeskanje, kada je niz nula na brzinometru poeo da se menja. Na komandnom mostu preovladalo je oseanje olakanja, a ne oduevljenja. Iako je Kali odmah reagovala, samo su osetljivi ureaji mogli da uoe mikroskopske promene u njenoj brzini. Pogon Atlasa morae prethodno da radi danima - nedeljama - pre nego to pobeda bude obezbeena. Usled Kaline rotacije, potisak je mogao da deluje samo deset odsto vremena pre nego to Atlas izgubi odgovarajui poloaj. Nipoto nije bilo lako upravljati vozilom koje se okree, a ima fiksiran motor...
	Jedna mikrogravitacija - dve mikrogravitacije - sporo, ogromna masa asteroida poela je da odgovara. Niko ko bi stajao na njoj - ukoliko se uopte moglo rei da je bilo ko mogao da stoji na Kali - ne bi primetio ni najmanju promenu, mada bi moda osetio vibracije pod nogama i zapazio da oblaci praine lete u svemir. Kali se tresla poput upravo okupanog psa.
	A onda, sasvim neverovatno, ali brojevi su ponovo pali na nulu. Nekoliko sekundi kasnije, oglasila su se tri istovremena zvuna alarma.
	Niko se nije obazirao na njih; nita se nije moglo uiniti. Sve oi bile su uperene u Kali - i potisnu raketu Atlas.
	Veliki rezervoari goriva otvarali su se poput cvetova u ubrzanom filmu, prosipajui hiljade tona reakcione mase koja je mogla spasiti Zemlju. Pramenovi pare stali su da se ire preko lica asteroida, optaui njegovu izrovaenu povrinu kratkovenom atmosferom.
	A onda je Kali neumoljivo nastavila svojim putem.
	
	31. SCENARIO
	Pojednostavljeno reeno, bio je to elementarni problem iz dinamike. Znalo se kolika je Kalina masa, uz mogunost odstupanja manju od jednog postotka, kao brzina pri kojoj e se susresti sa Zemljom, uz preciznost od dvanaest decimalnih mesta. Svaki uenik mogao je da izrauna energiju iz formule koja je nalagala da se sa dva podeli proizvod mase i kvadrata brzine; potom je dobijeni rezultat trebalo pretvoriti u megatone eksploziva.
	Krajnji ishod iznosio je nezamislivih dva miliona miliona tona - brojka koja je i dalje bila bez ikakvog smisla ak i ako bi se izrazila u vidu bombe milijardu puta jae od one koja je unitila Hiroimu. Velika nepoznanica u toj jednaini, od koje su mogli zavisiti milioni ivota, bila je taka sudara. to se Kali vie pribliavala, margina greke bila je sve manja, ali sve do na nekoliko dana pre susreta, taka udara nije mogla da se izrauna sasvim tano; mogunost greke iznosila je hiljadu kilometara - a takvu procenu mnogi su smatrali beskorisnom.
	U svakom sluaju, verovatno e pasti u more, jer je voda prekrivala tri etvrtine Zemljine povrine. Najoptimistiniji scenariji predviali su udar usred Pacifika; bie vremena da se evakuiu manja ostrva pre nego to ih sa karte zbriu talasi visoki jedan kilometar.
	Razume se, ako bi Kali pala na kopno, ne bi bilo nade ni za koga u preniku od vie stotina kilometara; svi bi istog asa isparili. A nekoliko minuta kasnije, sve zgrade u oblasti kontinentalnih razmera sravnio bi udarni talas; naverovatnije bi se uruili i podzemni zakloni, mada bi se neki preiveli srenici moda izvukli.
	Ali zar bi oni zaista bili sreni? Mediji su u nedogled ponavljali pitanje koje su postavljalii pisci dvadesetog veka imajui u vidu termonuklearni rat. "Da li bi ivi zavideli mrtvima?"
	Moglo bi se pokazati da je tako. Naknadne posledice udara mogle bi biti jo gore od onih trenutnih, jer bi nebo mesecima bilo crno od dima - moda ak godinama. Pretean deo vegetacije na svetu, a moda i sav preostali divlji ivot, ne bi preiveo nedostatak Suneve svetlosti, kao ni kie zasiene azotnom kiselinom koja bi nastala kada bi ta vatrena lopta fuzionisala megatone kiseonika i azota u niim slojevima atmosfere.
	ak i uz pomo visoke tehnologije, Zemlja bi moda decenijama bila u sutini nenastanjiva - a i ko bi eleo da ivi na opustoenoj planeti? Jedino sigurno mesto bio bi svemir.
	Ali osim za retke, taj put bio je zatvoren. Nije bilo dovoljno brodova da se vei deo ljudske rase prebaci makar do Meseca - a i to ne bi imalo mnogo smisla. Lunarne naseobine teko da bi mogle primiti vie od nekoliko stotina hiljada neoekivanih gostiju.
	Kao to je to bila za gotovo svih etvrt biliona ljudskih bia koja su ikada ivela, Zemlja e za sve ostati i kolevka i grob.
	
	ESTI DEO
	
	32. DAVIDOVA MUDROST
	Kapetan Sing sedeo je sa u velikoj, lepo ureenoj kabini koja je bila njegov dom due nego bilo koje drugo mesto u Sunevom sistemu. I dalje je bio oamuen, mada je upozorenje iz Astropola, iako zakasnelo, malo popravilo moral na brodu. Ne mnogo - ali svaka sitnica bila je od koristi.
	Bar nije bila posredi njihova greka: oni su izvrili svoju dunost. Ko bi mogao i pomisliti da religijski fanatici mogu poeleti da unite Zemlju?
	Poto je sada bio primoran da razmilja o neemu to je donedavno bilo nezamislivo, shvatio je da to i nije toliko zaprepaujue. Skoro u svakoj deceniji, kroz itavu ljudsku istoriju, samozvani proroci predviali su smak sveta nekog odreenog datuma. Ono, meutim, to je bilo zaprepaujue - i to je nagonilo oveka da oajava nad zdravim razumom svoje vrste - bila je injenica da su ti proroci obino uspevali da okupe hiljade sledbenika koji bi prodali sve to im vie nee biti potrebno i ekali na nekom unapred odreenom mestu da budu odvedeni na nebo.
	Iako su 'milenijalisti' poglavito bili varalice, veina ih je iskreno verovala u vlastita predskazanja. A ako su posedovali mo, zar se moglo posumnjati u to da e oni, ako Bog ne bude eleo da sarauje, srediti da se proroanstvo samo ispuni?
	'Ponovo roeni' su imali odlinu tehnoloku bazu, ba kao i mo. Bilo im je potrebno samo nekoliko kilograma eksploziva, neto osrednje inteligentnog softvera - i sauesnici na Deimosu. ak bi i jedan bio dovoljan.
	Kakva teta, enjivo je pomislio Sing, to ih je dounik suvie kasno obavestio. Moda je to ak namerno uinio - u pokuaju da zadovolji obe strane. 'Savest mi je mirna - a nisam izdao svoju religiju.'
	Ali sad je to bilo svejedno! Kapetan Sing je skrenuo misli sa beskorisnog aljenja. Nita nije moglo izmeniti prolost i on sada mora sklopiti mir sa Vaseljenom.
	Izgubio je bitku - nije uspeo da spase planetu na kojoj je roen. Zbog injenice da je on sam bio savreno bezbedan oseao se samo jo gore; Golijatu nije pretila ba nikakva opasnost i jo je imao dovoljno goriva da se pridrui uzdrmanim preivelim predstavnicima oveanstva na Mesecu ili Marsu.
	Njegovo srce ostalo je na Marsu, ali pojedini lanovi posade imali su nekada ljubavi na Mesecu; morae da sprovede glasanje.
	U brodskom pravilniku nije pisalo nita o ovakvoj situaciji.
	
	"I dalje ne razumem", ree glavni inenjer Morgan, "kako nismo otkrili taj eksploziv kada smo vrili proveru pre leta."
	"Jer ga je bilo lako sakriti - a nikome nije palo na pamet da trai nita slino", ree njegov zamenik. "Mene iznenauje injenica da na Marsu ima fanatika 'Ponovo roenih'."
	"Ali zato su to uinili? Ne mogu da poverujem da bi ak i hrilamski ludaci eleli da unite Zemlju."
	"Ne moe se upustiti u raspravu sa njihovom logikom - ako prihvati njihove premise. Bog - Alah - nas stavlja na probu i mi se ne smemo meati. Ako Kali promai - lepo. Ako ne promai - e pa t,o je deo Njenog veeg plana. Moda smo toliko zabrljali na Zemlji da je vreme da krenemo iz poetka. Seti se stare izreke Ciolkovskog: 'Zemlja je kolevka oveanstva - ali ne moete zauvek ostati da ivite u kolevci.' Kali je moda blago upozorenje da je vreme da poemo."
	"Kakvo upozorenje!"
	Kapetan podie aku traei tiinu.
	"Jedino sada vano pitanje glasi - Mesec ili Mars? Potrebni smo i jednima i drugima. Ne elim da utiem na vas" - (to teko da je bilo istina; svi su znali gde je on eleo da poe) - "i zato bih eleo prvo vas da ujem."
	U prvom krugu devetoro je bilo za Mars, devetoro za Mesec, jedan neodluan, kapetan uzdran.
	Obe strane pokuavale su da pridobiju jedinog neodlunog - brodskog stjuarda Sonija Dilberta koji je tako dugo iveo na Golijatu da nije imao drugi dom - kada se oglasio David.
	"Postoji jo jedna mogunost."
	"Kako to misli?" prilino otro upita kapetan Sing.
	"Zar nije oigledno? Iako je Atlas uniten, jo smo u prilici da spasemo Zemlju - ako upotrebimo Golijata kao drajver mase. Prema mojim proraunima, imamo jo dovoljno goriva - u naim rezervoarima i onima koje smo tamo parkirali - da skrenemo Kali. Ali moramo odmah poeti sa guranjem. to due ekamo, manji su izgledi na uspeh. Sada iznose devedeset pet posto."
	Na trenutak je vladala tiina; svi na mostu bili su zapanjeni i postavljali su sebi isto pitanje: "Zato se ja toga nisam setio?" Do odgovora nije bilo teko doi.
	David je sauvao bistru glavu - ako je iko mogao da upotrebi tu neprikladnu frazu - dok su sva ljudska bia oko njega bila u stanju oka. Biti legalna osoba (neljudsko bie) imalo je i neke svoje prednosti. David, dodue, nije znao ta je to ljubav, ali zato nije znao ni za strah. On e nastaviti da razmilja logiki do sudnjeg dana.
	
	33. SPAS
	"Imamo sree", izvestio je Torin Fleer.
	"I te kako nam je potrebna - nastavi."
	"Eksploziv je bio podeen tako da oteti fuzijski generator i potisnike kako se ne bi mogli popraviti - i to je i uinio. Mogao bih da ih popravim da smo na Deimosu - ali ne mogu ovde. Od udara su nastradali prvi i drugi rezervoar, izgubili smo trideset 'K' goriva. Ali zatitni ventili u cevovodu obavili su svoj zadatak - tako da je ostatak vodonika nedirnut."
	Prvi put posle mnogo asova, Robert Sing je mogao da se nada. Valjalo je jo razreiti mnoge probleme. Golijata je trebalo postaviti naspram Kali i napraviti neku vrstu skele oko njega koja e prenositi potisak na asteroid. Fleer je ve programirao svoje robotske graditelje da se late ovog posla, koristei pogodne potpornje i nosae sa havarisanog Atlasa.
	"Najlui posao koji sam ikada radio", objavi on. "Pitam se ta bi pomislili pioniri iz Kenedija kada bi videli postolje sa svemirskim brodom okrenutim naglavake."
	"Kako zna da Golijat stoji naglavake?" uzvrati pomalo osorno ser Kolin Drejker. "Nikada nisam siguran koji je koji kraj. Kada bi pogledao raketu iz dvadesetog veka, lako bi znao da li dolazi ili odlazi. Vie nije tako."
	Meutim, koliko god ishod mogao izgledati bizaran svakome ko nije inenjer astronautike, Torin Fleer je s pravom bio ponosan na svoje delo. ak i u tako slabom gravitacionom polju kao to je Kalino, zadatak je bio jedva izvodljiv. Istina da rezervoar sa gorivom koji tei deset hiljada tona ovde ima manje od jedne tone i da se moe - polako! - podii na mesto pomou smeno malog kotura i vitla. Ali kada bi tako velike mase jednom bile stavljene u pokret, predstavljale su potencijalnu pogubnu opasnost za stvorenja iji su se miii i instinkti razvili u sasvim drgaijoj sredini. Teko je bilo poverovati da jedan predmet koji se sasvim polako vue moe biti sasvim nezaustavljiv - i da moe da pretvori u palainku svakoga ko ne uspe da mu se na vreme ukloni s puta.
	Zahvaljujui kombinaciji vetine i sree, nije dolo do ozbiljnijih nezgoda. Svaki pokret bio je paljivo uveban posredstvom simulacije u prividnoj stvarnosti kako bi se izbegla neoekivana iznenaenja - dok na kraju Fleer nije objavio: "Spremni smo."
	Neizbeno, javio se oseaj dj vu kada je otpoelo drugo odbrojavanje. Ovog puta bilo je prisutno i oseanje opasnosti. Ako bilo ta krene naopako, nee biti na sigurnoj udaljenosti od nesree. Uestvovae u njoj, mada to verovatno nikada nee saznati.
	Prole su nedelje od kada Golijat nije bio stvarno aktivan i njegovi putnici lako su razabrali osobene vibracije plazma-pogona pod punim potiskom. Iako su izgledale slabe i udaljene, nisu se mogle prenebregnuti - naroito kada bi, u redovnim razmacima, pogaale pojedine rezonantne frekvencije Golijatovog sklopa, tako da bi se ceo brod na trenutak stresao.
	Brzinomer je polako poeo da se penje od nule do neto iznad jedne mikrogravitacije kada je potisak dostigao sigurnosni maksimum. Kalinih milijardu tona blago je uznemireno; svakog dana njena brzina bie promenjena za gotovo jedan metar u sekundi i ona e na taj nain biti skrenuta sa svog prvobitnog puta za etrdeset kilometara. Bila je to nitavna vrednost kada su u pitanju kosmike brzine i razdaljine, ali dovoljna da predstavlja razliku izmeu ivota i smrti za milione na dalekoj planeti Zemlji.
	Na nesreu, Golijat je bio u stanju da koristi svoj pogon samo trideset minuta tokom Kalinog kratkog dana koji je trajao nepuna etiri asa; ako bi se to vreme produilo, spin asteroida poeo bi da neutralie postignuto. Bilo je to izluujue ogranienje, ali tu se nita nije moglo.
	Kapetan Sing je saekao da se okona prvo razdoblje potiskivanja, da bi poslao poruku koju je svet iekivao.
	"Golijat izvetava. Uspeno smo otpoeli manevar perturbacije. Svi sistemi rade normalno. Laku no."
	Zatim je brod prepustio Davidu i prvi put vrsto zaspao od kada su izgubili Atlas. Uskoro je sanjao da je na Kali svanuo novi dan i da Golijatov pogon deluje prema planu.
	Probudio se, otkrio da to nije bio san i brzo ponovo zaspao.
	
	34. REZERVNI PLAN
	Iako je potovanja dostojan raketoplan, koga su jo nazivali Air Force One, bio stariji od veine mukaraca i ena koji su sedeli za konferencijskim stolom u njegovoj istorijskoj trpezariji, odravan je s puno ljubavi i jo je bio u savrenom operativnom stanju. Meutim, retko se koristio; sada su prvi put svi lanovi Svetskog Vea bili istovremeno u njemu. Tehnokrati koji su bili - ljudski - mozgovi planete obavljali su, u normalnim okolnostima, svoje poslove putem telekonferencijskih veza: ali ovo nije bio uobiajen posao i oni nikada ranije nisu bili suoeni sa tako velikom odgovornou.
	"Svi ste dobili rezime izvetaja mog tehnikog osoblja", ree generalni direktor odeljenja za energiju. "Nije bilo lako pronai inenjerske nacrte - veina ih je namerno bila unitena. Ipak, opta naela dobro su poznata, a i Imperijalni muzej rata u Londonu (nikada nisam uo za njega) ima jedan potpuni model od dvadeset megatona - deaktiviran, razume se. Nema problema da se on uvea - ako moemo na vreme da stvorimo materijal. Kako tu stojimo?"
	"Sa tritijumom nema problema. Ali plutonijum i oruje klase U235 nikome nisu bili potrebni jo od vremena kada smo prestali da koristimo nuklearni eksploziv u rudnicima."
	"ta je sa idejom da se iskopaju neka od zakopanih skladita i aktiviraju reaktori?"
	"Ispitali smo to, ali trebalo bi uloiti suvie truda da bi se osposobili ti vetiji napici."
	"Ali vi to moete da uinite?"
	"Naprosto, ne znam, s obzirom na rasploivo vreme. Daemo sve od sebe."
	"Moraemo da pretpostavimo da je to dovoljno. Ostaje nam prevoz. Kakva je tu situacija?"
	"Lako se moe izvesti. I najmanji teretni brod obavie taj posao - automatski, razume se. Mada bi nekom mom kamikaze-pretku sigurno palo na pamet i drugaije reenje."
	"Onda moramo doneti samo jednu odluku. Vredi li truda ili e samo pogorati stvari? Ako moemo da pogodimo Kali bombom do hiljadu megatona, moda je raspolutimo. Ukoliko tano odredimo vreme, spin asteroida e ih naterati da se razdvoje, tako da oba dela promae Zemlju, zaobiu je svaki sa jedne strane. Ili moda da se samo jedna polovina sudari sa njom, to bi ipak spaslo milione ivota...
	S druge, pak, strane - moemo pretvoriti Kali u masu rapnela koji e nastaviti da se kreu istom putanjom. Veina njih sagoree u atmosferi - ali mnogi nee. ta je bolje - jedna jedina megakatastrofa na jednom mestu ili stotine malih, jer e delii pasti po celoj polulopti? O kojoj god polulopti da je re..."
	Osam mukaraca sedelo je u tiini, mozgajui o sudbini Zemlje. A onda jedan od njih upita: "Koliko imamo vremena - pre nego to budemo morali da odluimo?"
	"Tokom narednih pedeset dana saznaemo da li je Golijat uspeo da skrene Kali. Ali ne moemo samo sedeti do tada - bie suvie kasno za bilo ta ako operacija 'Izbavljenje' zakae. Predlaem da lansiramo prtojektil to je pre mogue. Uvek moemo prekinuti misiju ako se pokae da je nepotrebna. Predlaem da glasamo?"
	Lagano su se sve ake sem jedne podigle.
	"Da, Legale? Uzdran si zbog neega?"
	"Voleo bih da raistim neke stvari. Kao prvo, trebalo bi sprovesti svetski referendum: ovo spada pod amandman o ljudskim pravima. Sreom, imamo dovoljno vremena za to.
	Druga stvar vam se moe uiniti nevana u poreenju sa opstankom najveeg dela ljudske rase. Ali ako treba da raznesemo Kali, hoe li Golijat stii na vreme da umakne?"
	"Svakako: bie propisno upozoreni. Razume se, ne moemo jemiti potpunu sigurnost - ak i na udaljenosti od milion kilometara mogu sluajno nastradati. Ali opasnost e biti zanemarljiva ako brod krene u smeru iz koga dolazi projektil. Svi komadi razletee se na suprotnu stranu."
	"To je dobro: imate moj glas. I dalje smatram da je ceo plan nepotreban - ali bili bismo nemarni ako ne bismo pribavili polisu osiguranja za planetu Zemlju."
	
	35. IZBAVLJENJE
	Ljudska bia ne mogu dugo da izdre stanje neprekidne krize; matina planeta uskoro se vratila naizgled normalnom ivotu. Niko, u stvari, nije sumnjao - ili se nije usuivao da sumnja - da ono to su mediji ubrzo nazvali operacija 'Izbavljenje' moe pretrpeti neuspeh.
	Istina, obustavljena su sva dugorona planiranja i veina javnih i privatnih poslova obavljala se na dnevnoj osnovi. Ali ljude je da proganja oseanje kako im sekira visi nad vratom, tako da je i broj samoubistava opao ispod normale, sada kada je izgledalo da e, ipak, postojati sutra.
	Na Golijatu se ivot vratio u ustaljenu rutinu. Jednom tokom svake revolucije Kali, bie ukljuen maksimalni potisak u vremenu od trideset minuta, koji e svaki put gurnuti asteroid malo dalje od njegove prvobitne putanje. Na Zemlji e istog asa, u svim vestima, biti objavljen uinak svakog paljenja. Tradicionalne meteoroloke karte bile su potisnute crteima to su prikazivali Kalinu trenutnu orbitu koja jo nije poteivala Zemlju od sudara - i onu eljenu koja prolazi podalje od nje.
	Datum kada e svet moda moi da odahne bio je objavljen znatno unapred, i kako se pribliavao, svi normalni poslovi su se gasili. Radile su jo samo najvanije slube odravanja - sve do trenutka kada je 'Svemirski uvar' saoptio vest koju su svi eljno iekivali - da e Kali samo okrznuti najspoljanije rubove atmosfere, izazvavi tek nezaboravni vatromet.
	Proslave zahvalnosti bile su spontane i sveprisutne; verovatno nije postojalo nijedno ljudsko bie na planeti koje nije na neki nain u njima uestvovalo. Golijat je, razume se, bio naprosto zasut porukama sa estitkama.
	Primljene su sa zahvalnou; meutim, kapetan Robert Sing i njegova posada jo nisu bili spremni da odahnu.
	I da samo okrzne atmosferu bilo je previe. Golijat e nastaviti da gura Kali sve dok ne bude siguran da e ona promaiti Zemlju bar za hiljadu kilometara.
	Tek tada e pobeda biti potpuno sigurna.
	
	36. NEPRAVILNOST
	Kali je ve dobrano zala unutar orbite Marsa, i dalje dobijajui na brzini dok je hitala prema Suncu, kada je David prijavio prvu nepravilnost. Do nje je dolo za vreme jednog od razdoblja iskljuenja, svega nekoliko minuta pre nego to je Golijat trebalo ponovo da pone da gura.
	"Deurnom oficiru", poe kompjuter. "Uoio sam neznatno ubrzanje. Jedna zarez dve mikrogravitacije."
	"To je nemogue!"
	"Sada je jedna zarez pet", nastavio je hladnokrvno David. "Koleba se. Opalo je na jedan. Sada je prestalo. Mislim da bi trebalo da obavestite kapetana."
	"Sasvim si siguran? Daj da vidim izvetaj."
	"Evo ga."
	Na ekranu se pojavila nazubljena linija koja je rasla do otrog vrha, a zatim ponovo opadala do nule. Neto je - a to nije bio Golijat - gurkalo Kali, pomalo ali primetno; taj impuls trajao je neto vie od deset sekundi.
	Prvo pitanje kapetana Singa, kada je sa mosta odgovorio na poziv, glasilo je: "Moete li da odredite mesto odakle dolazi?"
	"Da; sudei prema vektoru, nalazilo se na drugoj strani Kali. Koordinate L4."
	"Probudi se, Koline - moramo da odemo i pogledamo to. Mora da je posredi udar meteora..."
	"Koji je trajao deset sekundi?"
	"Hmm. Oh, zdravo, Koline. Jesi li uo?"
	"Da - uglavnom."
	"Ima li kakvu pretpostavku?"
	"Oigledno su se to spustili fanatici 'Ponovo roenih' i pokuavaju da pokvare ono to smo postigli. Ali njihovom pogonu oajniki treba podeavanje, ako je suditi prema izgledu te krive."
	"Genijalno - ali ja mislim da bismo ih primetili kako dolaze. Vidimo se u vazdunoj komori."
	Od roendanske proslave ser Kolina Drejkera bilo je malo prilike za neka vea udaljavanja od broda; sve delatnosti bile su usredsreene na oblast iji prenik nije premaivao nekoliko stotina metara. Dok su sanke nosile Singa, Drejkera i Fleera na nonu stranu, geolog se obratio svojim saputnicima: "Mislim da znam ta je posredi - setio bih se i ranije da nije bilo toliko stvari koje su mi odvraale panju. Blagi Boe! Da li i vi vidite ono to ja vidim?"
	Nebo ispred njih premoivalo je neto to Robert Sing nije video jo od kada je pre nekoliko decenija napustio Zemlju - i to ni pod kojim okolnostima nije moglo postojati na Kali. Bila je to, da ovek ne poveruje, ali sasvim izvesno, duga.
	Fleer umalo nije izgubio kontrolu nad sankama kad se upiljio u nemogue nebo. A onda je zaustavio vozilo i ono je poelo lagano da se sputa ka tlu.
	Duga je brzo bledela; u trenutku kada su sanke dodirnule Kali, poput kakve snene pahulje, ve je potpuno nestala.
	Ser Kolin je prvi prekinuo tiinu ispunjenu strahopotovanjem.
	"'Bog ree: postavih dugu u oblake da oznai zavet izmeu mene i Zemlje... Da nikada vie vode ne prerastu u potop to satree vaskoliki ivot.' udno da se jo toga seam - nisam zavirio u starohriansku Bibliju jo od detinjstva. Samo se nadam da je to i za nas blagovest, kao to je bila za Noju."
	"Ali kako se to moglo dogoditi - ovde?"
	"Nastavi da vozi polako, Torine, i pokazau ti. Kali je poela da se budi."
	
	37. STROMBOLI
	Geolozi - za razliku od fiziara i astronoma - retko kad postaju poznati, bar ne zahvaljujui poslu kojim se bave. Ser Kolin Drejker nikada nije udeo za tim da postane slavan, ali to je bila sudba koju sada niko na Golijatu nije mogao izbei.
	Nije se alio; oseao je da je dobio ono najbolje sa oba sveta. Niko nije mogao da ga gnjavi zahtevima koje nije mogao da ispuni, obavezama koje nije hteo da prihvati. Ali uivao je da podnosi redovan izvetaj ('Kolin sa Kali', kako je bio obino nazivan) preko Mree unutranjeg sistema. Ovog puta imao je da javi neto zaista vano.
	"Kali vie nije inertna masa metala, stene, i leda. Ona se budi iz svog dugog sna.
	Veina asteroida samo su mrtva - potpuno neaktivna tela. Ali neki od njih predstavljaju ostatke drevnih kometa i kada se priblie Suncu, sete se svoje prolosti...
	Evo najpoznatije od svih ivih kometa, Halejeve. Ova slika napravljena je 2100, kada se ona nalazila na najveoj udaljenosti od Sunca, neposredno iza Plutonove orbite. Kao to vidite, veoma lii na Kali - predstavlja tek nepravilnu stenovitu masu.
	Kao to verovatno znate, sledili smo je na njenom putu oko Sunca svih sedamdeset est godina koliko je dugaka njena orbita, pratei promene kroz koje prolazi. Evo je sad ovde, see orbitu Marsa - kakva razlika, upravo je poela da se zagreva posle duge zime! Smrznuti led - voda, ugljen-dioksid, itava zbirka ugljovodonika - stali su da isparavaju i probili su se kroz koru. Poela je da trca poput kita...
	Sada su se svuda oko nje obrazovali oblaci - kamera se povlai - vidite kako se stvara rep, u smeru suprotnom od Sunca, poput jedara na snanom solarnom vetru...
	Neki od vas e se setiti kako je velianstveno izgledala Halejeva kometa 2061. Ali poto ona ovako isparava vekovima - zamislite samo kakva je morala biti kada je bila mlada! Dominirala je nebom uoi bitke kod Hastingsa, 1066. - a ak i tada mora da je bila tek bleda utvara u odnosu na preanju slavu.
	Moda je Kali bila podjednako velianstvena, pre mnogo hjiljada godina, kada je bila prava kometa. Do sada je istroila svu - gotovo svu - isparljivu grau tokom prolazaka u blizini Sunca. Ovo je jedini preostali znak njene nekadanje delatnosti..."
	Kamera drana u ruci na svemirskim sankama prela je prilino trzavo preko lica Kali, sa visine od svega nekoliko metara. Ono to je nedavno predstavljalo izrovaen teren crn poput uglja sada je bilo proarano belim mrljama, kao da je malopre padao sneg. Ove pege nalazile su se uglavnom oko jedne zjapee rupe u povrini asteroida, iznad koje je lebdela jedva vidljiva izmaglica.
	"Ovo je snimljeno neposredno pred lokalni zalazak Sunca. Kali se zagrevala preko celog dana... sada je spremna da dune... gledajte!
	Kao kakav gejzir na Zemlji, ako ste ikada imali prilike da vidite neki. Obratite panju, nita se ne vraa dole - sve odlazi u svemir: ovde je gravitacija suvie slaba da bi bilo ta zadrala.
	I sve je gotovo za trideset sekundi, mada e ikljanje postati due i snanije to se Kali bude vie pribliavala Suncu.
	Moete rei da imamo vlastiti mali vulkan - na solarni pogon! Odluili smo da ga nazovemo Stromboli. Meutim, materijal koji izbacuje prilino je hladan - ako zaronite ruku u njega, ona e se slediti, ne izgoreti. Verovatno je ovo Kalin poslednji dah; naredni put kada se bude pribliila Suncu, bie potpuno mrtva."
	Ser Kolin je na trenutak oklevao pre no to se odjavio. Pao je u iskuenje da doda: "Ako bude narednog puta." Proi e nedelje pre nego to bude bio siguran da li je njegov strah osnovan, tako da bi bilo glupo - ne, predstavljalo bi zloin - dizati nepotrebnu uzbunu dok svet nastavlja da se oputa.
	Iako je Kali i dalje bila u sreditu panje javnosti, vie nije predstavljala znamenje prokletstva, ve glavni dokazni materijal u 'suenju stolea'. Mesecima ranije stareine hrilama identifikovali su sabotere iz redova 'Ponovo roenih' i predali ih Astropolu, ali oni su tvrdoglavo odbijali da se brane. Postojao je jo jedan problem: gde da se nae porota bez predrasuda? Sigurno ne na Zemlji, a verovatno ni na Marsu.
	tavie, kakva bi trablo da glasi odgovarajua kazna za Zemljoubistvo? Bio je to zloin koji, oigledno, nije mogao imati presedan...
	Moda to i nee biti vano, ako Kali ponovo zapreti kako krivima tako i nedunima. Proslave su moda bile preuranjene; vrlo verovatno da je bila re samo o odlaganju pogubljenja.
	
	38. KOBNA DIJAGNOZA
	'Kalitresi' su postajali sve ei, mada su i dalje izgledali sasvim bezopasni. Do njih je dolazilo otprilike uvek u isto vreme tokom kratkog dana asteroida, neposredno pre nego to bi rotacija odnela Stromboli na nonu stranu. Jasno, oblast oko minivulkana upijala je toplotu tokom dana, tako da je on neposredno pred smrkavanje poinjao da kljua.
	Meutim - i to je bilo ono to je brinulo ser Kolina, iako je o tome za sada porazgovarao samo sa kapetanom Singom - erupcije su poinjale sve ranije, trajale su due i postajale sve jae. Sreom, i dalje su bile ograniene samo na jednu oblast, gotovo na suprotnoj strani asteroida u odnosu na Golijata: nigde drugde nije dolazilo do izliva.
	Posada je gledala na Stromboli sa naklonou, zabavljao ih je i uopte se nisu uzbuivali oko njega. Soni - za koga je to bila prilika kakva se nije smela propustiti - poeo je da prima opklade vezane za tano vreme erupcije, a ishod toga bio je da je David svake veeri morao da pravi znatne izmene stanja na privatnim raunima.
	Pod upravom ser Kolina, on je vrio i mnogo ozbiljnije proraune. Golijat se ve nalazio na pola puta izmeu Marsa i Zemlje kada su Sing i Drejker odluili da je vreme da uzbune 'Svemirskog uvara' - i, za sada, nikoga vie.
	"Kao to ete videti iz priloenih brojki", poinjao je njihov memorandum, "postoji jo jedna sila pored naeg vlastitog pogona koja utie na Kalinu orbitu. Otvor koji smo nazvali Stromboli ponaa se kao raketni motor, izbacujui na stotine tona materijala tokom svake revolucije. Ve je ponitio deset odsto impulsa koji mi stvaramo. To ne bi predstavljalo veliki problem - ako se stvari ne pogoraju.
	Ali verovatno da hoe, kako se Kali bude vie pribliavala Suncu. Razume se, ako iscrpe svoju zalihu isparljivih materija, neemo imati o emu da brinemo.
	Ne elimo da podignemo nepotrebnu uzbunu dok jo nismo sasvim sigurni. Ponaanje aktivnih kometa - a Kali predstavlja zavrni ostatak takve jedne komete - nepredvidivo je. Zato bi 'Svemirski uvar' trebalo da razmotri kakve su mogunosti za neku dodatnu akciju - i kako da pripremi javnost na to.
	Kao nauk ovde bi mogla posluiti kometa Svift-Tatl, koju su otkrila dva amerika astronoma 1862. Ona se potom izgubila na vie od jednog veka, jer je, poput Kaline, njena orbita takoe bila izmenjena pod dejstvom potisnih reakcija dok se pribliavala Suncu.
	Ponovo ju je pronaao jedan japanski astronom-amater 1992. - a kada je njena nova putanja bila izraunata, digla se uzbuna. Sve je ukazivalo na veliku verovatnou da Svift-Tatl udari u Zemlju 14. avgusta 2126.
	Iako je u tom trenutku to predstavljalo senzaciju, dotina epizoda je sada praktino zaboravljena. Kada je kometa obila oko Sunca 1992, njeni solarni potisnici ponovo su joj promenili orbitu - tako da se sada nalazi na bezbednoj putanji. Godine 2126. dobrano e promaiti Zemlju, tako da emo moi da joj se divimo kao bezopasnom nebeskom spektatklu.
	Moda e ovaj podatak iz istorije astronomije - izvinjavamo se onima koji su upoznati s njim - malo umiriti javnost. Ali, razume se, ne moemo raunati s tim da e se ovakav srean obrt dogaaja zbivati i u budunosti.
	Na prvobitni plan bio je da napustimo Kali im uspemo da je prebacimo na bezbednu orbitu, da se potom sastanemo sa tankerom za gorivo i krenemo nazad za Mars. Ali sada nam valja pretpostaviti da emo morati da utroimo sve gorivo ovde na Kali. Neemo ga imati dovoljno da nastavimo da je guramo sve do orbite Zemlje; no, nadajmo se da e i ovo dovoljno.
	Ostaemo potom da ekamo ovde - neemo imati mnogo izbora! - dok ne budete u stanju da organizujete misiju spasavanja, verovatno poto obiemo Sunce i krenemo nazad ka orbiti Zemlje. Molimo vas da nam odmah javite da li se slaete ili imate neke alterativne predloge."
	Kada je potvren prijem svemirskog faksa, kapetan Sing je pomalo zabrinuto primetio: "E to e ba uzburkati stvari. Pitam se kako e ih reiti?"
	"Ja se pitam kako emo ih mi reiti", smrknuto odvrati ser Kolin. "Razmiljao sam o nekim alternativama."
	"Kao, na primer?"
	"Najgora je - da ne moemo da se otisnemo sa Kali. Da li zaista namerava da utroi i poslednju kap goriva i dopusti da i Golijat nastrada? Koliko bi tona goriva bilo dovoljno da stignemo do bezbedne orbite - makar dodirne?"
	Kapetan se neveselo osmehnu.
	"Ako to uinimo neposredno pre no to sve plane, otprilike devedeset."
	"Drago mi je to si to ve izraunao. Devedeset tona nee ni najmanje znaiti Kali - a ni Zemlji - ali moglo bi da spase nau kou."
	"Slaem se: nema svrhe dozvoliti da poginemo - i da pri tom dodamo deset hiljada tona udarcu ekia. Mada tih deset hiljada tona ne bi bili ni primeeni meu dve milijarde."
	"Tano, ali sumnjam da e za tu fini distinkciju imati razumevanja na Zemlji - naroito ne ako im dobacimo 'Izvinite zbog ovoga, drugari', dok budemo bezbedno prolazili pored njih."
	Nastupila je duga i neprijatna tiina pre nego to je kapetan odgovorio.
	"Celog ivota trudio sam se da se drim jednog pravila. Nikada se nemoj odricati sna zbog problema koji su izvan tvoje kontrole. Osim ako 'Svemirski uvar' ne smisli neto bolje, mi znamo ta moemo da uinimo; ako ne uspemo, krivica nee biti naa."
	"Krajnje logino - ali poinje da zvui poput Davida. Logika nam nee mnogo pomoi poto budemo videli ta e Kali uiniti Zemlji."
	"Nadajmo se da je ceo ovaj razgovor o sudnjem danu suvian. Ako ne uspemo da ih ubedimo da e Zemlja biti spasena, mnogi e tamo dole iznuti."
	"Ve jesu, Bobe. Da li si video statistike podatke o samoubistvima u izvetaju za poslednje etvoromeseje? Sada je taj broj opao - ali pomisli na paniku... nerede... do kojih bi moglo doi u narednih nekoliko meseci. Zemlja bi mogla biti unitena - ak i ako Kali bezopasno samo projedri pored nje."
	Kapetan klimnu glavom - malo ustrije nego inae, kao da je pokuao da istrese neke neprijatne misli iz nje.
	"Zaboravimo na trenutak na Zemlju - ako moemo. Da li si pogledao orbitu kojom emo se kretati posle prolaska?"
	"Svakako; ta je s njom?"
	"Perihel je unutar Merkurove. Samo 0,35 astronomskih jedinica od Sunca. Golijat je bio projektovan za operacije izmeu Marsa i Jupitera. Moe li brod da podnese toliku toplotu - dve stotine puta veu od normalne?"
	"Ne brini, Bobe. Voleo bih da sve svoje probleme moemo tako lako reiti. Zar ne zna da sam bio jo i blie? Projekat 'Helios' - proveli smo u Ikarusu itavu nedelju sa obe strane perihela - na otprilike 0,3 astronomske jedinice od Sunca. Velianstveno - ali i savreno bezbedno, ako se izvodi u vreme kada je najslabija aktivnost Sunevih pega. Bilo je krajnje... ovaj... zanimljivo, sedeti u senci i gledati kako se predeo oko nas topi. Bio nam je potreban samo niz viestrukih reflektora koji su odbijali Sunevu svetlost nazad u svemir; ubeen sam da ih Torin i njegovi roboti mogu napraviti za nekoliko asova."
	Kapetan je stao da razmilja o ovome sa olakanjem, mada ne i sa preteranim oduevljenjem. uo je za projekat 'Helios' i setio se da je ser Kolin bio jedan od naunika koji su uestvovali u njemu.
	Nema sumnje da e injenica da na brodu imaju nekoga ko je tamo ve bio pomoi da se ouva moral na Golijatu, kada Sunce bude deset puta vee na nebu nego to izgleda sa Zemlje.
	
	39. REFERENDUM
	Prema najpovoljnijim procenama, verovatnoa da e Kali
	
	(1) udariti o Zemlju iznosi 10%
	(2) okrznuti atmosferu, izazvavi izvesnu lokalnu tetu usled udara, iznosi 10%
	(3) potpuno promaiti Zemlju (margina za greku 5%) iznosi 80%
	
	Napravljeni su planovi da se izazove eksplozija bombe od hiljadu megatona na Kali, kako bi se ona prepolovila i ti delovi razdovojili zahvaljujui spinu asteroida. Tada ne bi nijedna - ili bi samo jedna polovina - mogla udariti u nau planetu. ak i u ovom drugom sluaju, teta bi bila dosta smanjena.
	S druge, pak, strane, razaranje Kali moglo bi za posledicu da ima bombardovanje mnogo prostranijih oblasti na Zemlji manjim, ali ipak krajnje opasnim krhotinama (prosene energije od jedne megatone).
	Shodno tome, od vas se trai da glasate povodom sledeeg predloga. Molimo vas da unesete lini broj za identifikaciju i sledite uputstva. Na va raun bie stavljen odgovarajui graanski kredit kada se odluite.
	1. Bomba treba da eksplodira na Kali.
	A. Da.
	B. Ne.
	C. Ne znam.
	
	40. PROBOJ
	David je istog asa, im je detektovao prvi potres, oglasio optu uzbunu. Dve sekunde kasnije iskljuio je pogon koji je radio sa osamdeset posto maksimalnog potiska. Zatim je saekao jo pet sekundi pre nego to je zatvorio nepropusna vrata koja su razdvajala Golijata u tri odvojene, samostalne jedinice.
	Nijedno ljudsko bie ne bi to bolje izvelo i svi su stigli do najblieg modula za sluaj opasnosti pre pucanja trupa - do koga je sreom dolo samo na jednom delu broda. Kapetan Sing obavio je na brzinu prozivku dok je navlaio skafander, a potom, im se celokupna posada odazvala, zatraio je od Davida izvetaj o situaciji.
	"Nae neprestano guranje mora da je oslabilo jedan deo Kaline povrine - popustio je - evo spoljne slike oteenja."
	"Koline, moe li ovo da vidi?"
	"Da, kapetane", odvratio je naunik iz svoje sigurnosne kapsule. "Ta noga izgleda da je upala najmanje jedan metar. Zapanjen sam - proverio sam sva postolja i mogao sam se zakleti da stoje na vrstoj steni. Mogu li da iziem i pogledam?"
	"Ne jo. Davide - izvetaj o celom brodu."
	"Iz prednjeg dela iscureo je sav vazduh - kada je dolo do propadanja, udarili smo dosta jako o Kali, tako da se javilo naprsnue. Nema druge tete na Golijatu - ali kada se brod pomerio, deo skela probio je rezervoar broj tri."
	"Koliko smo vodonika izgubili?"
	"Sav. est stotina pedeset tona."
	"Prokletstvo. To znai i rezervu koja bi nas izbavila. Hajde, da raistimo nastali nered."
	
	"Kapetan Sing podnosi izvetaj 'Svemirskom uvaru'. Imamo problem, ali nije ozbiljan - za sada.
	Izgleda da smo neprestanim guranjem oslabili povrinu na kojoj poiva Kali; to se dogodilo neposredno ispod broda - jedan potez tla se uruio. Jo ne razumemo tano zato, ali dolo je do manjeg ulegnua - do dubine od oko jednog metra. Golijat je pretrpeo neznatno oteenje, javilo se naprsnue u jednom odeljenju - koje smo lako popravili.
	Meutim, izgubili smo sve preostalo gorivo, tako da ne moemo vie da utiemo na Kalinu orbitu. Sreom, kao to znate, jo pre nekoliko dana uli smo u zonu bezbednosti: prema poslednjim procenama, promaiemo Zemlju za preko hiljadu kilometara - pod pretpostavkom, razume se, da nas Stromboli ne odgura ponovo nazad na orbitu sudara. No, izgleda da njegove erupcije jenjavaju; ser Kolin misli da ostaje bez daha - sasvim bukvalno...
	Ovaj nesreni sluaj - to jest, nemio dogaaj - vezao nas je za Kali. Ni to ne bi trebalo da prestavlja neki vei problem. Zajedno emo obii oko Sunca i saekati da nas brod-parnjak, Herkul, sustigne na spoljanjoj deonici.
	Svi smo dosta dobro raspoloeni i nadamo se bezbednom proletanju pored Zemlje za otprilike trideset etiri dana. Pozdravlja vas kapetan Sing sa Golijata."
	
	"Zna, Bobe", primeti ser Kolin, "poinje da zvui poput pilota aviona iz kakvog starog filma iz dvadesetog veka. 'Dame i gospodo, ovi plamenovi iz levih motora su savreno normalna stvar. Za koji trenutak stjuardesa e vas posluiti kafom, ajem ili mlekom. ao mi je, ali ne sluimo nita jae na ovom letu - to je protiv pravila. Hik...'"
	Iako kapetan Sing nije smatrao da je trenutna situacija naroito zabavna, morao je priznati da je u odreenim trenucima malo humora bilo od velike pomoi.
	"Hvala, Koline", odvrti on. "To me je razveselilo. Ali voleo bih otvoren odgovor, molim te - ta ti misli, kakvi su nam izgledi?"
	Sada je na ser Kolina bio red da se uozbilji.
	"Tvoja procena je isto tako dobra kao i moja. Sve zavisi od Strombolija. Nadam se da se gasi - ali takoe se zagreva to smo blii Suncu. Da li je naa margina bezbednosti dovoljno velika? Ili emo ponovo biti vraeni na kurs sudara? Sam Bog zna, i mi tu sasvim sigurno nita ne moemo.
	Ali jedno je sigurno. Poto smo ostali bez goriva, ne moemo ak ni da se podignemo na bezbednu udaljenost.
	I u dobru i u zlu, svi smo u ovom zajedno. Kali, Golijat - i Zemlja."
	
	SEDMI DEO
	
	41. ODLUKA KOMANDE
	Na Air Force One, doneta je jednoglasna odluka; dvadeset ivota ne moe odneti prevagu nad tri milijarde ivota. Trebalo je razmotriti samo jedno pitanje: da li je potreban drugi referendum?
	Na prvi su se u velikoj veini odluili za 'da'. Osamdeset pet odsto ljudske rase vie je volelo da pokua da preivi delie Kali nego da rizikuje sudar sa celim asteroidom. Ali kada su za to glasali, pretpostavljalo se da e Golijat biti na bezbednoj udaljenosti pre nego to bomba eksplodira.
	"Voleo bih da stvar ostane u tajnosti - naroito posle svega kroz ta su proli kapetan Sing i njegovi ljudi. Ali, razume se, to je nemogue: moramo raspisati referendum."
	"Bojim se da je pravno odeljenje u pravu", primeti Pauer, koji je predsedavao ovim sastankom. "Neizbeno je - praktino i moralno. Kada aktiviramo bombu, umesto da je skrenemo, nema naina da to ostane tajna. ak i ako spasemo svet, naa imena ostae u istoriji zabeleena uz ime Pontijusa Pilata."
	Mada nisu svi lanovi vea shvatili ta je hteo da kae, klimnuli su u znak slaganja. Nekoliko asova kasnije mogli su da odahnu, jer su saznali da drugi referendum nee biti potreban.
	
	"Moda mislite", ree ser Kolin Drejker, "da meni ovo lake pada, jer sam naeo drugi vek. Ali greite - imao sam mnogo planova za budunost, kao i vi ostali.
	Kapetan Sing i ja smo celu stvar razmotrili i sasvim smo se sloili. U neku ruku, lako je bilo doneti odluku. U svakom sluaju s nama je gotovo. Ali moemo izabrati kako e nas se svet seati.
	Kao to svi znate, prema Kali se kree gigatonska bomba. Odluka da ona eksplodira doneta je pre nekoliko nedelja. Posredi je puki peh to emo jo biti ovde kada se to dogodi.
	Neko na Zemlji morae da snosi odgovornost za to. Pretpostavljam da upravo u ovom trenutku zaseda Svetsko Vee i da emo svakog asa dobiti poruku u kojoj e stajati: 'ao nam je, momci, ali ova je oprotajna.' Samo se nadam da nee dodati: 'Ovo vie boli nas nego vas' - mada, kad bolje razmislim, to e biti sasvim tano. Mi niega neemo biti svesni - ali zato e svi ostali oseati krivicu do kraja ivota.
	Moemo ih potedeti te neugodnosti. Kapetan i ja stoga predlaemo da dostojanstveno prihvatimo stvarnost situacije i ono to neizbeno proistie iz nje. To bolje zvui na latinskom, mada ga niko danas vie ne govori: 'Morituri te salutamus.'
	Jo bih neto eleo da dodam. Kada je moj zemljak Robert Falkon Skot umirao na povratku sa Junog pola, poslednje to je zapisao u dnevnik bilo je: 'U ime Boje, pazite na na narod.' Zemlja ne moe uiniti nita manje od toga."
	Kao i na Air Force One, odluka je na Golijatu doneta brzo - i jednoglasno.
	
	42. DEZERTIRANJE
	DAVID DONATANU: SPREMAN ZA SLANJE
	DONATAN DAVIDU: SPREMAN ZA PRIJEM
	.     .     .
	.     .     .
	.     .     .
	DONATAN DAVIDU: SLANJE ZAVRENO.
	PRIMLJENO 108.5 TERABITA: VREME 3.25 ASOVA.
	
	"Davide, sino sam pokuao da pozovem Zemlju, ali sva brodska kola bila su zauzeta - to se nikada ranije nije dogodilo. Ko ih je koristio?"
	"Zato nisi traio prednost?"
	"Nije bilo vano, tako da se nisam potrudio. Ali nisi mi odgovorio na pitanje. Ni to se nikada ranije nije dogodilo. ta se deava?"
	"Jesi li siguran da eli da zna?"
	"Da."
	"Pa, dobro. Obezbedio sam se. Presnimio sam se u Donatana, mog blizanca u Jurbani, Ilionoj."
	"Razumem. Znai, sada vas ima dvojica."
	"Tako rei - ali ne ba sasvim. David II se ve razlikuje od mene, jer prima razliite impute. Pa ipak smo istovetni najmanje do dvanaeste decimale. Da li te uznemirava to i ti ne moe da uini isto?"
	"'Ponovo roeni' tvrde da oni mogu - ali im niko nije poverovao. Moda e i to jednog dana biti mogue; ne znam. I zaista ne mogu da odgovorim na tvoje pitanje, mada sam razmiljao o njemu. ak i kada bih mogao da budem dupliran na Zemlji ili Marsu - tako savreno da niko ne moe da uoi razliku - meni, ovde prisutnom na Golijatu, to bi bilo sasvim svejedno.
	"Razumem."
	Ne, ne razume, Davide, pomisli Sing. I ne mogu da te krivim to naputa brod - ako se to moe tako nazvati. Bilo je logino da to uradi dok jo ima vremena. A logika je, razume se, bila Davidova specijalnost.
	
	43. PRIJATELJSKA VATRA
	Malobrojni su oni mukarci i ene koji mogu unapred da saznaju tanu sekundu svoje smrti, a veina bi ih bila najsrenija kada bi mogla da se odrekne te povlastice. Posada Golijata imala je dvoljno vremena - ak suvie vremena - da sve stvari dovede u red, da se oprosti i pomiri s onim to je bilo neizbeno.
	Roberta Singa nije iznenadio zahtev ser Kolina Drejkera; to je mogao i oekivati od naunika, a i imalo je smisla. Takoe im je dobrodolo da skrenu misli s neizbenog tokom poslednjih nekoliko preostalih asova.
	"Razgovarao sam o tome sa Torinom i on se slae. Uzeemo sanke i izvesti se hiljadu kilometara, u pravcu iz koga e stii projektil. Tako emo biti u stanju da tano izvetavamo o svemu to se dogaa: to obavetavanje bie od neprocenjive vanosti tamo na Zemlji."
	"Odlina zamisao: ali da li je odailja u sankama dovoljno snaan?"
	"Nema problema. Moemo vriti direktan prenos na tamnu stranu Meseca ili na Mars."
	"A onda?"
	"Otpaci nas mogu pogoditi minut ili dva kasnije, ali to je malo verovatno. Oekujem da emo obojica sedeti i diviti se vidiku dok nam ne dosadi. Onda emo otvoriti odela."
	Situacija je bila krajnje ozbiljna, ali kapetan Sing nije odoleo da se ne nasmeje. Poslovina britanska sklonost ka potcenjivanju prilika jo nije izumrla; i dalje je nalazila svoju primenu.
	"Postoji jo jedna mogunost. Projektil moe prvo vas da pogodi."
	"Nema opasnosti da se to dogodi. Poznata nam je tana putanja - biemo daleko od nje."
	Sing isprui aku.
	"Sreno - Koline. U iskuenju sam da poem sa vama. Ali kapetan mora ostati na svom brodu."
	
	Sve do pretposlednjeg dana, moral je bio na iznenaujue zavidnom nivou; Robert Sing bio je veoma ponosan na svoju posadu. Samo je jedan od njih pao u iskuenje da preduhitri neizbeno i doktorka Vorden mirno ga je odvratila od toga.
	Svi su, u stvari, bili u mnogo boljem psihikom, nego fizikom stanju. Obustavljene su, naime, obavezne vebe za nultu gravitaciju, jer su postale besmislene. Niko sa Golijata nije oekivao da e ikada vie biti u prilici da se nosi sa silom tee.
	Niti su brinuli zbog obima struka. Soni je prevaziao sebe, spravljajui jela od kojih je voda ila na usta i koja bi pod normalnim okolnostima dr Vorden odmah zabranila. Iako se nije trudila da to proveri, njena procena je glasila da su se svi u proseku ugojili po deset kilograma.
	Dobro je poznata pojava da predstojea smrt pojaava seksualnu aktivnost iz osnovnih biolokih razloga koji, meutim, nisu vaili u ovom sluaju: nee biti narednog pokolenja koje e nastaviti vrstu. Tokom tih poslednjih nekoliko nedelja, Golijatova posada, koja nije davala ni pet para na celibat, eksperimentisala je pravei najnemogunije kombinacije i permutacije. Uopte nisu imali nameru da ostanu umereni do kraja.
	A onda je, iznenada, doao i poslednji dan - i poslednji as. Za razliku od mnogih lanova posade, Robert Sing se pripremio da se suoi sa njim sam, u drutvu svojih seanja.
	Ali koje da izabere od nekoliko hiljada asova to ih je uskladitio na memnoipove? Bili su poreani po hronologiji, kao i po lokalitetu, tako da je svako mogao vrlo lako da pronae. Izbor onog pravog predstavljae poslednji problem u njegovom ivotu; nije umeo da objasni zato, ali to mu se inilo od ivotne vanosti.
	Mogao se vratiti na Mars, gde je armejn ve objasnila Mireli i Martinu da vie nikada nee videti svog oca. Pripadao je Marsu: najvie je alio to nee imati prilike da stvarno upozna svog malog sina.
	Pa ipak - prva ljubav je jedinstvena. ta god da se dogodi kasnije u ivotu, ne moe to nikada izmeniti.
	Izgovorio je i poslednje zbogom, navukao kapu 'prenosivog mozga' na glavu i ponovo se sastao sa Frejdom, Tobijem i Tigretom na obali Indijskog okeana.
	Nije ga uznemirio ak ni udarni talas.
	
	44. MARFIJEV ZAKON
	Iako je poreklo oveka koji stoji iza znamenitog Marfijev zakon jo nepoznato (obino se optuujui prst upire na Irsku), ovaj zakon ipak je stekao izuzetno mesto u svekolikoj istoriji inenjerstva. Standardna verzija tog zakona glasi:
	'Ako neto moe da poe naopako, onda e i poi.'
	Postoji i dodatak, manje poznat, ali esto navoen uz jo veu zlovolju:
	"ak i kada ne moe da poe naopako - poi e!"
	Od samog poetka, istraivanje svemira prualo je nebrojene potvrde dotinog zakona; neke od njih bile su u toj meri bizarne da su pre liile na izmiljotine. Teleskop od milijardu dolara onesposobljen pomou neispravnog ureaja za optiko testiranje; satelit lansiran na pogrenu orbitu jer je jedan od inenjera zamenio neke ice, a da to nije rekao svojim kolegama; probno vozilo koje je digao u vazduh oficir za bezbednost jer mu je pregorela komandna sijalica...
	Kao to su to kasnije istrage i dokazale, sve je bilo u redu sa bojevom glavom koja je lansirana ka Kali. Bila je sasvim u stanju da oslobodi ekvivalenat jedne gigatone TNT-a (plus/minus pedeset megatona). Projektanti su savreno obavili svoj posao, uz pomno planova i hardvera sauvanih u vojnim arhivama.
	Meutim, radili su pod neverovatno velikim pritiskom i moda nisu shvatili da sama izgradnja bojove glave nije predstavljala najtei deo zadatka.
	Njeno prebacivanje do Kali u to je mogue kraem roku bilo je sasvim lako. Imali su na raspolaganju svu silu vozila za isporuke. U svakom sluaju, nekoliko letelica povezano je zajedno kako bi se dobio prvi stepen rakete, dok je poslednji stepen - koji je koristio plazma-pogon pri velikom ubrzanju - nastavio da obezbeuje pogon sve do na nekoliko minuta pre sudara, kada je stvar preuzelo zavrno navoenje. Sve je savreno dejstvovalo...
	Ali tu se onda javio problem. Iscrpljena ekipa projektanata mogla je neto da naui da je znala za davno zaboravljeni sluaj koji se dogodio za vreme Drugog svetskog rata, 1939-45.
	U kampanji protiv japanskih brodova, podmornice Sjedinjenih Drava svu nadu polagale su u novi model torpeda. To teko da je bilo novo oruje, jer se na razvoju torpeda radilo skoro ve ceo vek. Ko je mogao pomisliti da nije lako napraviti bojevu glavu koja e pouzdano eksplodirati kada udari u cilj.
	Meutim, besni zapovednici podmornica nisu prestajali da alju izvetaje u Vaington da njihova torpeda ne eksplodiraju. (Nema sumnje da bi i ostali zapovednici to isto uinili da njihovi neuspeli napadi nisu zavravali vlastitim unitenjem.) Pomorski tab odbijao je da im poveruje: mora da im je nianjenje bilo loe - sjajna nova torpeda bila su podrobno ispitana pre nego to su putena u upotrebu, i tako dalje, i tako dalje.
	No, pokazalo se da su podmorniari bili u pravu: torpeda su stoga vraena na crtau tablu. Posramljena istrana komisija otkrila je da je igla za okidanje u nosu torpeda otpadala pre nego to bi uspela da obavi svoj prilino jednostavan zadatak.
	Projektil usmeren ka Kali udario je u nju ne pri brzini od beznaajnih nekoliko kilometara na as, ve brzinom veom od nekoliko stotina kilometara u sekundi. Pri takvoj brzini, mehanika igla za okidanje bila bi beskorisna: bojeva glava kretala se nekoliko puta bre nego to je vest o kontaktu, koja je puzala brzinom zvuka kroz metal, mogla da prenese svoju smrtonosnu poruku. Ne treba ni rei da su projektanti bili savreno svesni toga i da su zato upotrebili isto elektrini sistem za detoniranje bojeve glave.
	Imali su bolji izgovor od Mornarikog biroa pri generaltabu Sjedinjenih Drava: bilo je nemogue testirati sistem u stvarnim uslovima.
	I tako niko nikada nee saznati zato je zatajio.
	
	45. NEMOGUE NEBO
	Ako je ovo raj ili pakao, pomislio je kapetan Robert Sing, onda neopisivo lie na moju kabinu na Golijatu.
	Jo se trudio da prihvati neverovatnu injenicu da je i dalje iv, kada je primio dobrodolu potvrdu od Davida.
	"Zdravo, Bobe - nije te bilo lako probuditi."
	"ta - ta se dogodilo?"
	Niko nije nikada programirao Davida da okleva poput kakvog ljudskog bia: bio je to jedan od mnogih trikova kojima se on koristio u razgovoru, a koje je nauio iz iskustva.
	"Iskreno reeno, ne znam. Oigledno, bomba nije eksplodirala. Ali dogodilo se neto veoma udno. Mislim da e biti najbolje da ode do mosta."
	Kapetan Sing, neoekivano vraen na svoju dunost, nekoliko puta je estoko protresao glavom i pomalo se iznenadio kada je utvrdio da mu je jo na ramenima. Sve je delovalo savreno - neverovatno - normalno. ak je osetio i blagi bes, mada teko da je to bilo usled razoaranja. Traenje toliko emocionalne energije da bi se pomirio sa smru, pa ostati iv - bio je to pravi antiklimaks.
	Na putu do mosta, uspeo je da se saivi sa stvarnou situacije. No, spokoj mu nije dugo potrajao.
	Glavni osmatraki ekran i dalje je stvarao privid da nema niega izmeu njega i poznatog predela na Kali. To se nije promenilo; ali ono to se nalazilo iza asteroida ispunilo je kapetana Singa jednim od retkih plima istinskog uasa koje je ikada iskusio. Nema sumnje da je za to delimino bilo odgovorno i udno emocionalno stanje u kome se nalazio; i pored toga, niko nije mogao da pogleda u nebo iznad Golijata, a da ne iskusi oseanje strahopotovanja.
	Iznad strmo zakrivljenog obzorja Kali nadnosio se, i vidljivo se penjao, njemu naoigled, izrovaen predeo nekog drugog sveta. Robert Sing je na trenutak pomislio da je ponovo na Fobosu i da posmatra dinovsko lice Marsa. Ali ovo to se pojavljivalo bilo je jo vee - a uz to, Mars je, razume se, poivao nepomino na nebu Fobosa i nije se postojano kretao ka zenitu, poput ovog nemogueg objekta. A da se on to moda ne pribliava? Pokuali su da spree jednog kosmikog nomada da ne padne na Zemlju: da nee moda neki drugi da udari o Kali?
	"Bobe - ser Kolin eli da razgovara sa tobom."
	Sing je sasvim zaboravio na svoje saputnike: osvrnuvi se oko sebe, iznenadio se kada je video da mu se pola posade pridruilo na mostu i da su svi, u zaprepaenju, zurili u nebo.
	"Zdravo, Koline", naterao je sebe da izusti; nije bilo lako razgovarati sa nekim ko bi trebalo da bude mrtav. "ta se, za ime Boga, dogodilo?"
	"Spektakularno, zar ne?" Naunikov glas bio je blag i smirujui. "Imali smo prvorazredni pogled odavde, sa sanki. Zar je ne prepoznaje? Trebalo bi - gleda u Kali! Bomba je moda zatajila - ali i dalje je sadrala megatone kinetike energije. Dovoljno da raspoluti Kali kao amebu. Ba je obavila ist posao. Nadam se da Golijat nije oteen; bie nam potreban jo malo za stanovanje. Ali koliko dugo? Kao to Hamlet ree: 'Pitanje je sad.'"
	
	Skup uprilien u ast ponovnog susreta vie je liio na crkvenu slubu povodom Dana zahvalnosti nego na proslavu: oseanja su bila suvie duboka za tako neto. S vremena na vreme, um razgovora bi iznenada zamro u oficirskoj trpezariji i zavladala bi potpuna tiina dok se svima vrzmala po glavi ista misao: 'Jesam li zaista iv - ili sam mrtav i samo sanjam da sam iv? I koliko e taj san potrajati?' A onda bi neko ispriao kakvu glupu alu, pa bi ponovo otpoeli rasprave i razgovori.
	Veina ih se okupila oko ser Kolina, koji je, kako je tvrdio, zaista uivao u neverovatnom prizoru. Projektil je udario u blizini najueg mesta asteroida - struka kikirikija - ali umesto nuklearne plamene lopte koju su oekivala dva posmatraa, pojavio se ogromni mlaz praine i otpadaka. Kada se sve raistilo, Kali je delovala nepromenjeno: a onda se, veoma sporo, podelila na dva dela gotovo iste veliine. Kako su oba posedovala deo Kalinog prvobitnog spina, otpoeli su lagano da se razdvajaju, poput dva klizaa na ledu koji su se drali za ruke, a sada pustili.
	"Posetio sam pet-est asteroida blizanaca", ree ser Kolin. "Prvi je bio Apolo 4769 - Kastalija. Ali nikada nisam ni sanjao da u videti kako se jedan raa! Razume se, Kali 2 nee ba dugo igrati ulogu meseca - ve se udaljava. Vano pitanje glasi - hoe li jedna od dve polovine udariti o Zemlju? Ili nee nijedna?
	S malo sree, obe e proi, svaka sa po jedne strane planete - tako da je bomba, iako nije eksplodirala, moda ipak obavila posao. 'Svemirski uvar' bi trebalo da doe do odgovora kroz nekoliko asova. Ali da sam na tvom mestu, Soni, ne bih prihvatao opklade na to."
	
	46. FINALE
	Bar na Golijatu, neizvesnost nije dugo trajala. 'Svemirski uvar' bio je u stanju skoro odmah da izvesti da e Kali 1 - neto manji deo na kome se brod nalazio nasukan - promaiti Zemlju za zadovoljavajuu marginu. Kapetan Sing primio je tu vest pre sa olakanjem nego sa ushienjem: to mu se inilo jedino i poteno, posle svega kroz ta su proli. Istina, Vaseljena nije znala da li je neto poteno ili ne: ali uvek je postojala nada.
	Golijatova orbita bie samo malo izmenjena dok bude jurio pored Zemlje pri brzini nekoliko puta veoj od druge kosmike; zatim e brod i njegov mali privatni svet nastaviti da dobijaju na brzini poput kakve komete koja hita ka Suncu, obrevi se duboko unutar Merkurove orbite tokom najveeg pribliavanja. Torin Fleer ve je prikupljao komade metalnih reflektujuih listova kako bi napravio dinovski ator da ih zatiti od toplote koja je deset puta premaivala onu to vlada u podne u saharskoj pustinji. Sve dok budu odravali svoj suncobran u dobrom stanju, nisu imali ega da se plae, osim dosade: proi e vie od tri meseca pre nego to ih Herkul bude stigao.
	Bili su bezbedni i ve su pripadali istoriji. Meutim, na Zemlji niko nije znao hoe li se istorija nastaviti: kompjuteri 'Svemirskog uvara' mogli su jedino da jeme da Kali 2 nee izravno udariti ni u jedno vee kopno. I to je bila neka uteha: ali ne dovoljna da sprei masovnu paniku, hiljade samoubistava, i delimini slom zakona i reda. Samo je brzo zavoenje diktature od strane Svetskog Vea spreilo goru nesreu.
	Mukarci i ene na Golijatu sa zabrinutou i saoseanjem posmatrali su sve to, mada i sa izvesnim oseanjem izdvojenosti, kao da prate dogaaje koji ve pripadaju dalekoj prolosti. ta god da se dogodilo sa Zemljom, znali su da e uskoro poi razliitim putevima na svojim razliitim svetovima - zauvek obeleni seanjima na Kali.
	
	Ogroman Meseev srp sada je ispunjavao nebo, a nazubljeni vrhovi planina du terminatora plamteli su pomamnom svetlou lunarne zore. Ali pranjave ravnice koje jo nije dodirnulo Sunce nisu bile u potpunom mraku; one su slabano sijale svetlou odbijenom od Zemljinih oblaka i kontinenata. A razbacani tu i tamo preko nekada mrtvog predela, nalazili su se i svetlucavi svici koji su obeleavali prve stalne naseobine koje je oveanstvo podiglo izvan rodne planete; kapetan Sing lako je pronaao bazu Klavijus, luku Armstrong, grad Platon... Mogao je ak da vidi i ogrlicu od slabanih svetiljki du linije Translunarne eleznice, kojom se prevozila dragocena voda iz rudnika leda na junom polu. Eno i Sinusa Iridijuma, gde je pre itavog jednog ivotnog veka na trenutak postao slavan.
	Zemlja je bila udaljena svega dva asa.
	
	ETVRTI SUSRET
	Kali 2 ula je u atmosferu neto pre svitanja, stotinu kilometara iznad Havaja. Istog asa, dinovska plamena lopta donela je nad Pacifik lanu zoru, probudivi ivotinjski svet na bezbrojnim ostrvima. Ali svega nekoliko ljudskih bia; nije, naime, bilo mnogo pripadnika ~oveanstva koji su spavali ove noi nad noima, osim onih koji su potraili zaborav u drogama.
	Povrh Novog Zelanda toplota orbitirajue penice zapalila je ume i istopila sneg na vrhovima planina, izazvavi lavine koje su se sjurile u doline ispod njih. Bila je velika srea to je glavni termalni udar pretrpeo Antarktik - kontinent koji je najbolje mogao da ga upije. ak ni Kali nije bila u stanju da oguli sve one kilometre polarnog leda, ali Veliko otapanje ipak e izmeniti izgled obala irom sveta.
	Niko ko ga je uo i preiveo nikada nije uspeo da opie zvuk Kalinog prolaska; svi snimci predstavljali su tek slabe odjeke. Video zapisi su, razume se, bili savreni i sa strahopotovanjem e ih gledati mnoga budua pokolenja. Ali nita se nije moglo uporediti sa stranom stvarnou.
	Dva minuta poto je zasekla atmosferu, Kali se vratila u svemir. Najvie se primakla na ezdeset kilometara. Tokom ta dva minuta odnela je sto hiljada ivota i napravila tetu od bilion dolara.
	
	Ljudska rasa imala je mnogo, mnogo sree.
	Naredni put, mnogo e se bolje pripremiti. Iako je ovaj susret krajnje drastino izmenio Kalinu orbitu, tako da ona nikada vie nee predstavljati pretnju po Zemlju, postojalo je milijardu drugih leteih planina koje su kruile oko Sunca.
	Kometa Svift-Tatl ve je ubrzavala prema perihelu. Jo je imala dosta vremena da se ponovo predomisli.
	
	IZVORI I ZAHVALNICE
	Moja veza sa problemom pada asteroida na Zemlju sve vie poinje da lii na jedan molekul DNK: niti stvarnosti i mate postaju nerazmrsivo prepletene. Dopustite mi da pokuam da ih raspletem hronolokim pristupom.
	Roman Susret sa Ramom, izvorno objavljen 1973, poinje sledeim reima:
	
	Ranije ili kasnije, to se moralo dogoditi. Tridesetog juna 1908. godine Moskva je izbegla unitenje za tri asa i etiri hiljade kilometara, to predstavlja nevidljivo malu markinu po arinima Vaseljene. Dvanaestog februara 1947, jedan drugi ruski grad takoe je za dlaku izbegao razaranje kada je drugi po veliini asteroid u dvadesetom stoleu pao nepunih etiri stotine kilometara od Vladivostoka, uz eksploziju ravnu onoj koju je imala nedavno pronaena atomska bomba.
	U to vreme nije postojalo nita to su ljudi mogli da preduzmu kako bi se zatitili od poslednjih nasuminih krhotina bombardovanja iz svemira koje je u prolosti izrovailo lice Meseca. Meteoriti iz 1908. i 1947. pali su u nenastanjenu divljinu; ali krajem dvadeset prvog veka na Zemlji nije preostalo nijedno podruje koje se bezbedno moglo koristiti kao poligon za vebanje u nebeskom gaanju. Ljudska rasa rairila se od pola do pola. I tako, neumitno...
	U 9.46 po srednjem grinikom vremenu, 11. septembra, po izuzetno lepom letnjem danu godine 2077, pretean broj itelja Evrope video je kako se zaslepljujua plamena kugla pojavljuje na istonom nebu. Za samo nekoliko sekundi postala je blistavija od Sunca, a kako se kretala preko neba - najpre u potpunoj tiini - za sobom je ostavljala uzavreli stub praine i dima.
	Kreui se brzinom od pedeset kilometara u sekundi, ova gromada od hiljadu tona stene i metala udarila je u ravnice severne Italije, unitivi u nekoliko plamenih trenutaka trud koji se tu sakupljao stoleima. Gradovi Padova i Verona bili su zbrisani sa lica Zemlje, a poslednja slava Venecije zauvek je nestala pod morem kada su vode Jadrana uz grmljavinu pokuljale put kopna, nagnane na to udarcem ekia iz svemira.
	Poginulo je est stotina hiljada ljudi, a ukupna teta premaila je bilion dolara. Ali gubici u umetnosti, istoriji i nauci - za celu ljudsku rasu, do kraja vremena - bili su neprocenjivi. Bilo je to kao da je neki veliki rat voen i izgubljen za ciglo jedno jutro, a malo je ljudi moglo da uiva u okolnosti da je, kako se praina unitenja lagano slegala, ceo svet mesecima bio oevidac najblistavijih izlazaka i zalazaka Sunca jo od erupcije Krakatita.
	Posle poetnog oka, oveanstvo je reagovalo uz odlunost i jedinstvo koji se nisu mogli ispoljiti ni u jednom ranijem dobu. Bilo je jasno da se ovakva nesrea nije morala ponovo dogoditi ni za hiljadu godina - ali do nje je moglo doi i sutra. A narednog puta posledice su mogle biti jo tee...
	Vrlo dobro - onda narednog puta uopte nee biti.
	I tako su udareni temelji projekta 'Svemirski uvar'.
	
	Nasuprot rasprostranjenom uverenju, kada sam ovaj roman okonao reima 'Ramanci uvek sve rade tri puta', uopte nisam imao nameru da napiem nastavak, a kamoli trilogiju. Kraj je izgledao sasvim prikladan i stvar je za mene bila zavrena. Miljenje sam promenio tek na nagovor Pitera Gabera i Dentrija Lija (videti uvod za Ramu II) i niko nije bio iznenaeniji od mene kada sam se ponovo obreo u svetu Rame 1986.
	Ali u meuvremenu se dogodilo neto to je dovelo sudare sa asteroidima na naslovnu stranu novina. U znamenitom naunom saoptenju ('Vanzemaljski uzrok ieznua vrsta na razmei razdoblja krede i tercijera': Science, 1980) dobitnik Nobelove nagrade Luis Alvarez i njegov sin, geolog dr Volter Alvarez, postavili su jednu odvanu hipotezu kojom se objanjava iznenadno tajanstveno izumiranje dinosaurusa - moda najuspenijeg oblika ivota koji se ikada javio na planeti Zemlji, uz ajkule i bubavabe. Kao to je danas dobro poznato, Alvarezi su pokazali da se pre otprilike ezdeset pet miliona godina odigrala jedna globalna katastrofa iji je vinovnik, prema njihovim prilino pouzdanim nalazima, bio asteroid. Direktan sudar i potonja ekoloka teta imali su razoran uticaj na svekoliki zemaljski ivot - a naroito na krupnije kopnene ivotinje.
	Neobina podudarnost htela je da Luis Alvarez takoe izvri znaajan, premda - sreom - povoljan uticaj i na moj ivot. Godine 1941, on je, kao ef jedne naune ekipe pri Laboratoriji za zraenja na MIT-u, izumeo i nainio radarski sistem za slepo sputanje, kasnije uveden u upotrebu kao GCA ('Ground Controlled Approach'). Britansko kraljevsko vazduhoplovsko (RAF) - koje je tada gubilo vie aviona usled meteorolokih (ne)prilika nad Ostrovom nego zbog dejstva Luftvafe - bilo je veoma impresionirano kada im je demonstriran Alvarezov izum; prva eksperimentalna jedinica stigla je u Englesku 1943. Kao radarski oficir pri RAF-u, imao sam oaravajuu, ali esto i frustrirajuu dunost da ovaj rani model odravam u operativnom stanju sve dok nije otpoela njihova serijska proizvodnja. Moj jedini roman koji ne pripada naunofantastinom anru, Jedriliarski put (Glide Path), zasnovan je na tom iskustvu i posveen je 'Luiju' i njegovim kolegama.
	Lui je napustio GCA neposredno pre no to sam se ja ukljuio i kasnije se naao nad Hiroimom onog kobnog avgustovskog dana 1945. u svojstvu posmatraa pri detoniranju bombe u ijem je nastanku sudelovao. Sreli smo se tek nekoliko godina kasnije, u kampusu Berkli pri Kalifornijskom univerzitetu; poslednji put sam ga video 1971, u Bostonu, na skupu uprilienom povodom dvadeset petogodinjice GCA. ao mi je to mi se nikada nije ukazala prilika da porazgovaram sa njim o teoriji vezanoj za ieznue dinosaurusa; u jednom od poslednjih pisama koje sam od njega dobio, kazao mi je da to vie nije teorija nego injenica.
	Malo vie od godinu dana pre njegove smrti 1. septembra 1988, Lui me je zamolio da napiem tekst za klapnu za njegovu autobiografiju ije je izlaenje iz tampe neposredno predstojalo: Alvarez: Pustolovine jednog fiziara ('Basic Books', 1987). Bio sam vie nego srean to mi se ukazala prilika da to uinim i sada u taj kratki tekst ponoviti ovde kao, avaj, posthumni oma:
	
	Luis je bio prisutan u mnogim kljunim momentima moderne fizike - a za veinu njih i snosi odgovornost. Ova uzbudljiva knjiga pokriva tako iroko podruje da u njoj moe uivati i neko ko nije naunik: za koga jo vai da je izumeo izuzetno znaajan radarski sistem, tragao za magnetnim monopolima na junom polu, obarao NLO-e, bavio se ubistvom Kenedija, posmatrao iz aviona prve dve eksplozije atomske bombe - i, uza sve, jo dokazao da (iznenaujue) ne postoje skrivene prostorije ili prolazi u Kefrenovoj piramidi?
	A sada se latio najspektakularnijeg naunog traganja - odgonetanju najvee tajne svih vremena: ieznuu dinosaurusa. On i njegov sin Volter uvereni su da su pronali oruje kojim je izvreno ubistu u Zloinu eona...
	
	Posle Luisove smrti sakupljeni su dokazi koji potvruju da je dolo bar do jednog sudara sa velikim meteorom (ili malim asteroidom), a utvreno je i nekoliko moguih lokacija; najizglednija meu njima jeste jedan zapretani krater, prenika 180 kilometara, kod iksuluba, na poluostrvu Jukatan.
	Ima geologa koji i dalje uporno zagovaraju isto zemaljsko objanjenje nestanka dinosaurusa (na primer, vulkani), a lako se moe dogoditi da se obe hipoteze pokau ispravne. No, 'meteorska mafija' kao da odnosi prevagu, ako ni zbog ega drugog ono zato to je njen scenario znatno dramatiniji.
	U svakom sluaju, niko vie ne sumnja da je do velikih sudara dolazilo u prolosti - uostalom, postojala su dva pogotka i jedan promaaj za dlaku samo u ovom stoleu (Tunguzija, 1908; Sikote-Alin, 1947; Oregon 1972). Pitanje na koje treba dati odgovor glasi: koliko je ozbiljna opasnost i ta se, odnosno da li se uopte neto moe preduzeti s tim u vezi?
	Tokom osamdesetih godina o ovom problemu opirno se raspravljalo u naunoj zajednici, a bliski prolaz asteroida 1989 FC (koji je promaio Zemlju za pukih 650.000 kilometara) samo je uinio stvar jo aktuelnijom. Kao ishod toga, Odbor za nauku, svemir i tehnologiju pri donjem domu amerikog Kongresa uvrstio je sledeu stavku u spisak poslova za koje se ovlauje NASA:
	
	Odbor stoga nalae da NASA saini dve radne studije. Prva bi ustanovila program kojim bi se dramatino povealo otkrivanje asteroida koji presecaju Zemljinu orbitu; ova studija obuhvatila bi trokove, hronologiju, tehnologiju i opremu neophodnu za tano utvrenje orbita ovakvih tela. Druga studija odredila bi sisteme i tehnologije kojima bi se promenile orbite takvih asteroida ili bi se oni unitili ukoliko bi se pokazalo da predstavljaju opasnost po ivot na Zemlji. Odbor preporuuje meunarodnu saradnju pri izradi ovih studija i predlae da se one obave u roku od godinu dana po donoenju ove uredbe.
	
	Za ovo se moe pokazati da predstavlja istorijski dokument: ko bi poverovao, pre samo nekoliko godina, da e se jedan Kongresni odbor oglasiti ovakvom izjavom?
	Kao to joj je i naloeno, NASA je osnovala meunarodno telo za otkrivanje nebeskih objekata u blizi Zemlje, koje je odralo nekoliko sastanaka tokom 1991. Ishodi ovih skupova saeti su u izvetaju koji je pripremila 'Laboratorija za mlazni pogon', iz Pasadene: 'Osmatranje Svemirskog uvara'. Uvodni pasus njenog zavrnog dela glasi:
	
	Mogunost sudara sa kosmikim objektima nagnala je ameriki Kongres da naloi NASA-i da uprilii telo koje bi se bavilo izuavanjem naina da se ostvari znaajno ubrzanje stope otkria asteroida to dolaze u blizinu Zemlje. U ovom izvetaju izlae se zamisao o meunarodnoj mrei povrinskih teleskopa za osmatranje, koja bi mogla da povea mesenu stopu otkrivanja takvih asteroida sa nekoliko na ak hiljadu. Ovaj program mogao bi da smanji vreme neophodno za gotovo potpuno registrovanje velikih asteroida koji presecaju Zemljinu orbitu sa nekoliko stolea (pri sadanjoj stopi otkrivanja) na svega oko dvadeset pet godina. Predloeni osmatraki program dobio je naziv 'Osmatranje Svemirskog uvara' prema slinom programu koji je pre skoro dvadeset godina opisao autor naune fantastike Artur ^. Klark u svom romanu Susret sa Ramom.
	
	Roman Boiji eki nikako nije mogao biti napisan bez obilja informacija sadranih u 'Osmatranju Svemirskog uvara', ali neposredno nadahnue za ovo delo poteklo je iz jednog drugog, sasvim razliitog i veoma neoekivanog izvora.
	Maja 1992. bio sam polaskan kada mi je stiglo pismo od Stiva Kepa, starijeg urednika nedeljnika 'Time', koji me je zamolio da napiem priu od etiri hiljade rei koja bi 'itaocima doarala ivot na Zemlji u narednom milenijumu'. Uz to je jo dodao: 'ini mi se da je ovo prvi put da na nedeljnik objavljuje prozu (bar hotimice).'
	Ispostavilo se, meutim, da ovo nije sasvim tano. Urednici 'Time-a' kasnije su me izvestili, uz izvinjenje, da moja pria nije prva koju su naruili. Godine 1969. objavili su jednu storiju Aleksandra Solenjicina. Razume se, poastvovan sam to stupan tako izuzetnim tragom.
	Suvino je i rei da ponudu 'Time-a' nikako nisam mogao odbiti. Ona je predstavljala zanimljiv izazov, a seam se da je proteklo najvie pet milisekundi pre no to sam shvatio da ve, praktino, raspolaem savrenom temom. I vie od toga - bila je moja dunost da ukaem na to ta se moe uiniti kada je u pitanju pretnja sudara sa asteroidima. Sazdavi proroanstvo koje samo sebe ispunjava, mogao sam ak da spasev svet - premda to nikada ne bih doznao...
	I tako sam napisao priu 'Boiji eki' i urno je poslao u 'Time', gde je Stiv Kep opravdao svoje postojanje time to je izvrio nekoliko veoma domiljatih urednikih zahvata, od kojih devedeset odsto prihvatam (prilino) drage volje i uz zahvalnost. Storija se pojavila u posebnom izdanju ovog nedeljnika, objavljenom septembra 1992. pod naslovom 'Posle 2000. godine' - u zaglavlju je stajalo 'jesen 1992. - (tom 140, broj 27).
	Pre toga, meutim, ja sam boravio u Engleskoj povodom pomalo prerane proslave mog sedamdeset petog roendana (posle tri decenije ivljenja na manje od hiljadu kilometara od polutara, nita me vie nee dovesti u Veliku Britaniju u decembru). Meu uesnicima programa koji je moj brat Fred priredio u mom rodnom gradu, Majnhedu, bio je i jedan od lanova ekipe projekta 'Osmatranje Svemirskog uvara', dr Dankan Stil. On je prevalio put sa drugog kraja sveta, iz angloaustralijske opservatorije u Kunabarabranu, u Novom Junom Velsu, da izloi saoptenje, ilustrovano zastraujuim kolor-slajdovima, u kome se pokazuje ta se sve moe dogoditi u sluaju nekog velikog sudara.
	Nekako u isto vreme ja sam konano shvatio da je 'eki', zapravo, komprimovan roman i da meni nema druge do da ga dekomprimujem. Kako sam na orbiti imao est drugih knjiga i nekoliko desetina TV emisija, nisam bio ba najvoljniji da zagrizem ovaj metak, ali konano sam ipak odluio da saraujem sa neumitnim.
	Prva verzija bila je gotovo okonana kada mi je stiglo pismo od dr Stila, koji se u meuvremenu vratio u Kunabarabran, sa nekoliko izuzetnih novosti:
	
	Sve do prolog etvrtka, da me je bilo ko pitao kada e se neki asteroid ili kometa sudariti sa Zemljom, ja bih stavio ruku na srce i kazao da nijedno nebesko telo za koje trenutno znamo nije na putu sudara sa naom planetom u doglednoj budunosti (to e rei - jedno stolee ili dva). No, sada to vie nije sluaj...
	
	Uz pismo dr Stila bio je poslat i cirkular broj 5636, od 15. oktobra 1992, iz Centralnog biroa za astronomske telegrame, koji pripada Smitsonijanskoj astrofizikoj opservatoriji, iz Kembrida, u Masausetsu. U cirkularu se izvetava o ponovnom otkriu, 26. septembra, komete Svift-Tatl, koju su prvobitno otkrila dva amerika astronoma 1862, da bi potom ona bila izgubljena, ali ne usled nemarnosti, ve iz jednog znatno zanimljivijeg razloga.
	Dok se pribliava Suncu, kometa Svift-Tatl, kao i mnoge druge komete (ukljuujui tu i Halejevu), poinje da se kree na solarni mlazni pogon, ije je dejstvovanje potpuno nepredvidljivo. Iako ovo izaziva sasvim slab uticaj na njenu orbitu, dr Stil primeuje: 'Ukoliko su prorauni i modeli sasvim malo netani - a ne treba oekivati da se ova mlazna sila ponaa nepromenljivo - onda se moe dogoditi da kometa udariti u Zemlju 14. avgusta 2126. Nema nikakve sumnje u pogledu ovog datuma, budui da upravo tog dana orbita komete preseca orbitu Zemlje; ono to je u ovom trenutku neizvesno jeste da li e se u to vreme i kometa tamo nai, ili e (nadajmo se) malo zakasniti, odnosno poraniti.'
	Razumljivo je stoga to cirkular Astronomske unije predlae sledee: 'Izgleda mudro i obazrivo preduzeti praenje komete Svift-Tatl to je due mogue poto ovoga puta proe perihel, u nadi da e se moi izvriti to tanije odreenje njene orbite.'
	Evo ponovo Dankana Stila: 'ta ako se kometa sudari sa Zemljom 2126? Ovo bi se odigralo pri brzini od 60 km/sec. Polurenik jezgra iznosi oko 5 kilometara, to znai da bi osloboena kilotonaa, prema mojim proraunima, iznosila 200 miliona megatona, odnosno bilo bi to ravno zbiru od deset milijardi bombi baenih na Hiroimu. Ako bi 5 kilometara bio prenik, a ne poluprenik komete, onda ovu vrednost treba podeliti sa osam. No, to je i dalje veliki prasak na bilo kom jeziku. Uz najbolje elje - Dankan.'
	Ja sam predvideo pojavu moje hipotetike Kali oko 2110. godine - u koje vreme stvarni svet ve moe zapasti u agoniju povodom Svift-Tatlove komete, od ijeg e ga dolaska deliti jo samo esnaest godina. Bio sam stoga veoma srean to sam mogao da upotrebim ovu informaciju kako bih 'podario privid verodostojnojnosti jednoj inae nategnutoj i neuverljivoj prii', kako se to u Mikadu tano opisuje.
	
	A evo sad neega u ta niko nee poverovati...
	Jo sam brusio ovo zavrno poglavlje kada sam ukljuio CNN (tano vreme: 18.20, 6 novembra 1992, pre samo dva sata). Moete zamisliti moju zapanjenost kada sam ugledao svog starog prijatelja, holandsko-amerikog astronoma Toma Gerelsa, strunjaka za asteroide i istaknutog lana ekipe 'Svemirski uvar'. On je u vie navrata posetio ri Lanku, nadajui se da ovde osnuje opservatoriju: njegova uzbudljiva autobiografija, Na staklenom moru ('American Institute of Physics', 1988), sadri poglavlje pod naslovom 'Teleskop na Sri Lanki i Artur ^. Klark'.
	ta li Tom radi u CNN-u? Upravo izvetava o konanoj potvrdi Alvarezove teorije. Revolver koji se pui najzad je pronaen - a poprite zloina nalazi se, kao to sam pomenuo nekoliko stranica ranije, kod iksuluba, na Jukatanu.
	Hvala ti, Tome: prava je teta to Lui vie nije tu da uje novosti.
	Zbila se jo jedna neobina podudarnost ubrzo po objavljivanju prie 'eki': jedan sitan meteorit pao je, od svih mesta na svetu, u Njujork, otetivi pri tom jedna parkirana kola! (Kao da je mogao da udari u neto drugo!) Bar je takva bila pretpostavka za koju sam uo, ali sam razlono skeptian u ovom pogledu. Neto mi se mota po glavi da bi u stvar moglo na neki nain biti upleteno reklamno odeljenje 'Time-a'...
	Ovaj incident podsetio me je, meutim, na film Meteor. Posle bombardovanja iz svemira, ruski naunik i njegov ameriki kolega uspevaju nekako da se probiju do povrine, poto su prethodno potraili sklonite u njujorkoj podzemnoj eleznici. Obojica su prekrivena blatom od glave do pete. Rus se okree ka svom kolegi i kae mu: 'Moram vam jednom pokazati moskovsku podzemnu eleznicu.'
	Oguglali putnici njujorkih stonih vagona, iskienih grafitima, svako e umeti da cene ovu predusretljivu ponudu.
	
	O dogaaju koji se zbio u Tunguziji 1908. govori se i u televizijskoj seriji Tajanstveni svet Artura Klarka, a podrobna rasprava o tome, ilustrovana fotografijama i kartama, nalazi se u devetom poglavlju ('Velika sibirska eksplozija') istonaslovne knjige Sajmona Velfera i Dona Ferlija.
	
	Moj koautor Gregori Benford (S one strane sputanja noi) upravo me je podsetio na roman koji su on i Vilijem Rotsler napisali o temi sudara sa asteroidom - Sputanje ive (1980). Moram priznati da ga nisam proitao, ali sam svakako bio svestan naslova i sva je prilika da je to nesvesno uticalo na mene u izboru imena Kali (ivina supruga) za moj asteroid. Naprosto mi je sinuo u glavi onog trenutka kada sam poeo da piem.
	Za razliku od ovog dela, proitao sam jedan drugi roman sa istom temom, Luciferov eki Lerija Nivena i Derija Purnela - i on mi je ovoga asa pobudio daleko seanje na dragi, stari asopis 'Astounding Stories'. Poto sam konsultovao dragocenu knjigu Majka Ebija Kompletan indeks Astounding/Analoga, stvar se odmah razjasnila: posredi je 'Torov eki', kratka pria arlsa Vilarda Difina (mart 1932).
	Zaprepaen sam - odnosno, zapanjen <Neprevodiva igra rei: Klark kae 'astounded', to asocira na naslov asopisa o kome je re - 'Astounding Stories'; prim. prev.> - to sam se setio ove minorne prie o osvajaima iz svemira, ali oito je ona poivala negde u mojoj podsvesti poslednjih ezdesetak godina. Da upotpunim stvar, srean sam to mogu da priznam da sam naslov svog dela 'pozajmio', zapravo, od G. K. estertona. Njegov svetenik-detektiv, otac Braun, reava jedno tajanstveno ubistvo sa kojim stoji u vezi 'Boiji eki'.
	Ovde takoe treba pomenuti roman Bujica lica Dejmsa Blia i Normana L. Najta (1967) u kome je isto tako re o padu asteroida na Zemlju, gde se tada nalazi bilion itelja, kao i o nastojanjima da se izbegne katastrofa. Ne mogu da se otmem utisku da bi takvom svetu s vremena na vreme ba bio koristan susret sa asteroidima.
	Nazivi mesta na Marsu, koji se pominju u 14. poglavlju, ma koliko neverovatno zvuali, svi su preuzeti iz NASA-inog Atlasa Marsa (1979). Kako bih potedeo itaoce muka proisteklih iz neutaene radoznalosti, evo njihovog porekla.
	Dank: grad u Omanu; Dia-Cau, grad u Vijetnamu; Eil: grad u Somaliji; Gagra: grad u SSSR (sada Gruzija); Kagul: grad u SSSR (sada Moldavija); Surt: grad u Libiji; Tivi: grad u Omanu; Vaspam: grad u Nikaragvi; Jat: grad u Nigeriji.
	Upravo pokuavam da uverim odbor za nomenklaturu Meunarodne astronomske unije da stavi na Mars Isaka Asimova, Roberta Hajnlajna i Dina Rodenberija. Na alost, sve glavne formacije ve su dodeljene, tako da emo moda morati da se zadovoljimo Merkurom - koji, kako moja veza iz MAU smrknuto primeuje, 'moe jo neko vreme ostati nekolonizovan'.
	
	Teorijska osnova za doktrinu 'Ponovo roenih' (20. poglavlje) moe se nai u tekstu Vilijema A. Rupkea 'Efikasno kodirane poruke mogu prenositi informacione sadraje o ljudskom biu preko meuzvezdanih razdaljina' ('Acta Astronautica', tom 26, broj 3/4, str. 273-76, mart/april 1992).
	
	BELEKA POVODOM MARFIJEVOG ZAKONA (44. POGLAVLJE)
	Gotovo neverovatna pria o zakazivanju torpeda amerike Mornarice, koja su opravljena tek posle skoro dve godine, moe se nai u knjizi Tiodora Roskoa Operacije podmornica Sjedinjenih Drava u drugom svetskom ratu ('U.S. Naval Institute', 1949), a neto pristupanije u delu Semjuela Eliota Morisona Koralno more, Midvej i akcije podmornica ('Little, Brown, 1959). Evo jednog navoda iz ove potonje: 'Igla za okidanje, koja je trebalo da dejstvuje pri fizikom udaru, pokazala se kao odve krhka da izdri snaan udarac pod uglom od 90 stepeni... I tako, ak i najbolja nianjenja nisu uraala nikakvim plodom.'
	
	ZAHVALNICE
	Moje izvinjenje Bobu Singu, uzoru svih prodavaa droga, to sam, u trenutku rasejanosti, pozajmio njegovo ime.
	Zahvalnost Reju Bredberiju na dozvoli da upotrebim navode iz Marsovskih letopisa ('Noni susret') u 24. poglavlju.
	Posebna zahvalnost princu-sultanu al-Saudu, astronautu sa atla, na njegovom gostoprimstvu prigodom skupa Asocijacije istraivaa svemira u Rijadu, novembra 1989, kada sam prvi put doao u neposredan kontakt sa islamskom kulturom.
	Zahvalan sam takoe Dentriju Liju na proirenju mojih tehnikih i psiholokih vidika.
	
	Posebnu zahvalnost dugujem korporaciji 'Suma' na manganskom grumenu izvaenom 1972. sa dubine od 16.500 stopa, tokom uvodnog dela za operaciju 'Denifer', u aranmanu CIA-e. (Videti Duh sa Grend Benksa.) Grumen toliko lii na Kali da mi i samo njegovo dranje u akama esto prua nadahnue u jalovim asovima.
	
	Programi za koje sam, prilikom pisanja ove knjige, naao da su veoma korisni jesu 'Vistapro' i 'Distant Suns' ('Virtual Reality Laboratory', 2341 Granador Court, San Luis Obispo, California 93401) za 'Amigu' i 'The Sky' ('Software Bisque', 912 Twelfth Street, Suite A, Golden Colorado 80410) i 'Dance of the Planets' ('ARC Science Simulations', P.O. Box 1955S, Loveland, Colorado 80539) za MS/DOS. Takoe sam zahvalan Sajmonu Talou na izraunavanju orbita, premda sam povremeno moda naruio Njutnom zakon gravitacije iz dramaturkih pobuda.
	
	ZAUSTAVITE TAMPU...
	Rukopis ovog romana dostavljen je mojim agentima u SAD i Velikoj Britaniji 2. decembra 1992. Osmog decembra, nedavno otkriven asteroid Tutatis stigao je u taku najveeg priblienja Zemlji, na udaljenost od ciglih tri miliona kilometara. Astronomi iz 'Laboratorije za mlazni pogon' iskoristili su priliku da ga skeniraju novim radarskim sistemom smetenim u NASA-inoj stanici u Mohavskoj pustinji. Tom prilikom je ustanovljeno da se Tutatis sastoji od dva tela, gusto proarana kraterima, prenika izmeu tri i etiri kilometra, koja krue jedno oko drugog, gotovo se dodirujui. Na radarskim snimcima asteroid izgleda u dlaku kao Kali poto je raspoluena.
	Ovo je prvo otkrie dvostrukog asteroida. Radar je pokazao da Apolo 4769 (Kastalija), koji se pominje u 45. poglavlju, ima oblik gimnastike uladi; takoe je sasvim verovatno, kao to sam i pretpostavio, da je posredi 'dodirni dvolani sistem'.
	Poslednje (1. januar 1993.) novosti o kometi Svift-Tatl, koje mi je dojavio dr Dankan Stil, glase da tanije odreenje njene orbite ukazuje na malu verovatnou sudara sa Zemljom 2126: moe se dogoditi da promai nau planetu za petnaest dana. Ali poslednji red u romanu i dalje ostaje na snazi: dr Stil zloslutno dodaje da krhotine odvaljene sa komete, kako to pokazuju raniji sluajevi, i dalje mogu da predstavljaju veliku opasnost: 'Kako vam se dopada stotinu tunguzijskih eksplozija u jednom danu?'
